Otpad Srbima graničarima

Vijećnici skupštine Sisačko-moslavačke županije ove će jeseni donijeti odluku o izmjenama i dopunama Prostornog plana, kojim bi konačno trebalo biti određeno koja je lokacija najpovoljnija za izgradnju županijskog Centra za gospodarenje otpadom (CGO). Temeljem Plana gospodarenja otpadom, koji je donijet 2005. godine, predloženo je šest potencijalnih lokacija za smještaj županijskog CGO-a: postojeće odlagalište komunalnog otpada Blatuša kraj Gvozda/Vrginmosta, Kurjakana u Novskoj, Ćore kraj Dvora, te planirana odlagališta komunalnog otpada Četvrtkovac kraj Sunje, Banski Grabovac kod Petrinje i Rađenovci kraj Novske.

Indikativno je da sve navedene lokacije imaju jedno zajedničko obilježje: osim Kurjakane, ledine na koju su prije ratnih zbivanja svraćali Romi nomadi, sve su ostalo sela u kojima živi stanovništvo srpske nacionalnosti.

Nijednog hrvatskog sela

– Zar su samo srpska sela pogodna za odlaganje komunalnog i opasnog otpada? Zašto nema bar jednog hrvatskog sela? Time politika etničkog čišćenja iz ne tako davnog vremena dobiva zadnji čin – i ono malo Srba koji su 1995. ostali ili su se kasnije vratili, ovim otpadom treba zauvijek otjerati – ogorčen je načelnik Općine Gvozd Branko Jovičić (SDSS), koji dijeli zabrinutost sa srpskim stanovništvom županije.

– Godinama se ne ulaže u razvoj industrije i otvaranje novih radnih mjesta u općinama gdje su Srbi u većini, godinama naši ljudi ne mogu dobiti zaposlenje zbog svoje nacionalne pripadnosti, i sada nam velikodušno poklanjanju otpad, kako komunalni tako i opasni. Pitam županijske organe koji su se sjetili takvih prijedloga, koliko komunalnog, a posebno opasnog otpada proizvedu Dvor i Vrginmost, koliko Banski Grabovac, koliko Četvrtkovac, koliko prazni Rađenovci, a koliko Kutina i Sisak? Neka izračunaju, pa neka onda vide čiji je to otpad. Zašto bi uništena srpska sela zbrinjavala njihov otpad? Koliko Srba radi u Petrokemiji, koliko ih radi u Rafineriji, u sisačkoj bolnici? U srpskim mjestima ništa ne radi, stanovništvo je staro, nemoćno i depresivno, i sada mu dajte otpad i svi mogu pakovati kofere – kaže Jovičić, dodajući da je Blatuša samo 25 kilometara zračne linije udaljena od planiranog CGO-a Karlovačke županije, Babine gore, koja se također nalazi kraj Tušilovića, mjesta u kojem su prije rata Srbi bili u apsolutnoj većini.

S njim se slaže i načelnik Dvora Nikola Arbutina (SDSS), koji ističe da je u pitanju politička odluka koja ima zadatak da ispuni formu ne vodeći računa o suštini.

– Plan gospodarenja otpadom nema uporište ni u ekonomskoj ni u stručnoj podlozi. Ako CGO ikada zaživi, pitam se tko će moći plaćati skupljanje, odvoz i odlaganje otpada. Stanovnici naše županije sigurno ne, ali tko njih pita. Nekima su bitne samo dvije stvari: da otpad ne bude u njihovom dvorištu i da mjesto bude prihvatljivo većini članova županijske skupštine, a dobro znamo tko su oni. Naravno, za sve njih idealno mjesto za sve vrste otpada je srpska sredina, tamo gdje su čisti voda, tlo i zrak, jedino bogatstvo koje imamo i koje nam je Bog dao. Sada nam i to hoće uzeti – kaže Arbutina, načelnik na prostoru čije općine u državnom prostornom planu stoji i potencijalno odlagalište nuklearnog otpada.

Nećemo pare za smeće

– Kažu, plaćat će se ekološka, komunalna renta. Ma, neću pare svojoj općini nabavljati tako što ću uzeti tuđe smeće, tuđi opasni otpad! Možemo se jedino baviti eko-proizvodnjom, eko-turizmom, jer ovo je čista, netaknuta priroda, tu nema mjesta za CGO. Zakonom o plaćama lokalnih službenika i namještenika prijete nam da će ukinuti općine koje nemaju mogućnosti za samofinanciranje, i onda će nam od svega ostati samo smeće – ističe Jovičić. Kivan je i na srpske predstavnike u županiji, županijske vijećnike i zamjenika župana, stranačkog mu kolegu Milana Oblakovića, koji su, kaže, previše pasivni.

– Apsurdno je da sve to radi vlast SDP-a na čelu s Marinom Lovrić Merzel, koju SDSS podupire od samog početka, od 2005. godine. Osim toga, za županicu su već dva puta glasali stari i nemoćni Srbi, mještani Blatuše, Ćora, Banskog Grabovca, malobrojni povratnici iz Četvrtkovca, jer su vjerovali da će pomoći razvoju njihovih sela, da se vrate njihova djeca. Sada im ona, a išla je logikom da smo malobrojni i da nećemo pružati otpor, kao zahvalnicu šalje otpad u dvorište – zaključuje Jovičić.

Njegovo nezadovoljstvo dijele i županijski vijećnici i prozvani dožupan Milan Oblaković.

– Godinama smo šutjeli i svatko je vodio brigu o tome kako da CGO ne bude u njegovoj kući. Nismo organizirano djelovali i sada smo tu gdje jesmo. Potpisivanjem pretkoalicionog ugovora problem smo odgodili, ali ga nismo riješili – kaže Oblaković, koji je u prošlom mandatu bio načelnik Dvora.

Milan Krstinić, županijski vijećnik i predsjednik regionalnog ogranka SDSS-a, ističe da s ekonomskog stanovišta navedeni plan nema opravdanja, jer bi otpad od mjesta gdje se stvara (Sisak i Kutina) do mjesta gdje se odlaže – na krajnjem zapadu (Blatuša), na krajnjem jugoistoku (Ćore) ili na krajnjem istoku (Rađenovci) – prolazio dijagonalno kroz cijelu županiju i do 120 kilometara.

– Od 2001. godine do danas pitam se zašto su ispitivali tlo, na čemu se zasnivaju analize provedene samo u mjestima gdje žive Srbi. Zar susjedna hrvatska sela imaju drugačiji sastav tla? Također, u Planu ne stoji kolika je ekološka renta, koliko će dugo opasni otpad biti zbrinut na budućem odlagalištu. Tko nam daje garancije da opasni otpad kao “privremeno zbrinut” neće tu ustvari biti godinama i decenijama? – pita Krstinić.

Nesuglasice u SDSS-u

– U prošlom mandatu poglavarstvo županije donijelo je prijedlog koji je usvojila skupština, da lokacija CGO-a bude Blatuša. Nažalost, u tadašnjem poglavarstvu za odabir te lokacije glasao je i član SDSS-a Dragan Meandžija. Kada smo prije lokalnih izbora potpisivali pretkoalicioni sporazum i kada su županici Marini Lovrić Merzel bila potrebna tri glasa za vlast u županijskoj skupštini, Blatuša je skinuta s dnevnog reda, ali na očitovanje nadležnog ministarstva koje je županica zatražila, u proceduru je vraćena i Blatuša i preostalih pet odlagališta. Također, dogovorili smo se da odabir CGO-a ne bude predmet rasprave na skupštini prije dogovora sa SDSS-om, ali nas još uvijek nitko ništa nije pitao – kaže Krstinić.

Koliko saznajemo, SDSS u županijskoj skupštini županici više nije potreban za osiguravanje većine, a kao što nam reče Milivoj Radanović, za ovaj prijedlog gdje su srpska sela potencijalne lokacije, glasat će i opozicija, HDZ i HSS.

– Sada svi šute, a znamo da će to doći na dnevni red. Upali smo u zamku županice. Dajemo joj podršku, a ona srpskoj zajednici na Baniji daje otpad – smatra Radanović.

I treći županijski vijećnik, Dušan Polimac iz Banskog Grabovca, iznenađen je ponašanjem sisačko-moslavačke županice.

– Znamo zašto su izabrana ta sela, jer su srpska. Neka mi netko dokaže da to nije istina. Išlo se logikom da Srba nema i da će ih svakim danom biti sve manje. Oni koji odlučuju o CGO-u, njima je svejedno. Banskom Grabovcu gravitiraju povratnička sela Luščani, Šušnjar, Bačuga, sa ukupno 600 mještana, odmah su tu glinska sela Vlahović, nisu daleko ni Veliki i Mali Gradac. Istina, to se zemljište slabo koristi, ali tu je izvor Utinje koja napaja Petrinju i okolicu. Meni moji Grabovčani i Petrinjci kažu, SDSS i ti polažete ispit na CGO-u, ako to prođe, ne dolazi kući. Moramo biti odgovorni našim biračima – kaže na kraju Polimac.

Koliko god je srpska zajednica uznemirena, toliko su županijske vlasti mirne, što smo mogli zaključiti i iz odgovora koji smo dobili od Mirjane Gerić Strižić, savjetnice za odnose s javnošću županice Marine Lovrić Merzel. Na ključno pitanje zašto je većina lokacija pored sela u kojima žive Srbi, jednostavno nismo dobili nikakav odgovor.

Županija izbjegava odgovor

“Šest predloženih potencijalnih lokacija rezultat su višekriterijske analize provedene tokom izrade Plana gospodarenja otpadom”, glasi odgovor, uz objašnjenje da su kriteriji za izbor predloženih lokacija bili: dovoljno velika površina za uspostavu županijskog CGO-a (25-35 hektara), relativno dostatna udaljenost od većih urbanih naselja, pogodnost tla (nepoljoprivredno zemljište), postojanje osnovne komunalne infrastrukture (ceste, električna energija, voda…), mala ulaganja, zaštita kulturne i prirodne baštine… U odgovoru županije se napominje da ekonomska isplativost ili neisplativost nisu predmet Prostornog plana Sisačko-moslavačke županije, i da je nepoznato koliko će komunalna renta iznositi, ali da se grubom procjenom, s obzirom na količinu otpada koji će se obrađivati i zbrinjavati na lokaciji, te jedinične cijene zbrinjavanja otpada po toni, pretpostavlja da će ona iznositi oko 1.200.000 eura na godinu za jedinicu lokalne samouprave na čijem području će biti izgrađen CGO. Također, u županiji uvjeravaju da predviđena mehaničko-biološka obrada otpada i zbrinjavanje otpada uspostavljanjem CGO-a, uz pridržavanje propisa i mjera, neće predstavljati ekološki problem za zajednicu. “Izgrađeni županijski CGO u naravi će stvoriti pretpostavke za razvitak općine/grada gdje će biti izgrađen (novo zapošljavanje, poticaj razvoju prerađivačkih kapaciteta za upotrebu otpada, korištenje rente za izgradnju društvenih i infrastrukturnih građevina)”, piše još u saopćenju.

I Zelena akcija protiv

Svoj stručni sud o Planu gospodarenja otpadom, koji je 2005. uradila tvrtka Ekonerg, a usvojila županijska skupština, i na kojem se bazira šest potencijalnih lokacija, dala je i Zelena akcija. Ova eko-udruga podupire napore da se problematika otpada konačno riješi, međutim ne slaže se s nacionalnom politikom gospodarenja otpadom, u skladu s kojom je pripremljen i projekt Centra za gospodarenje otpadom u Sisačko-moslavačkoj županiji.

– Prije svega, logično nam je da odlagalište bude blizu nekog većeg centra koji proizvodi najviše otpada, ali ne bismo htjeli ulaziti u razloge zbog čega te lokacije jesu ili nisu uvrštene među potencijalne – ističu u Zelenoj akciji i dodaju da je plan napravljen i usvojen prije usvajanja nacionalnog plana i prije uspostave čitavog niza pravilnika koji definiraju gospodarenje posebnim kategorijama otpada. Također, u Zelenoj akciji navode da je nepoznato da li će u projekt ući i opasni otpad fosfogips, koji Petrokemija proizvodi tri puta više nego cijela županija. Napominju da su nepoznate količine otpada koje je potrebno zbrinuti, da se ne zna kapacitet novog odlagališta, kao ni morfologija otpada, a nedostaju i čvrste i jasne mjere za reciklažu.