Pokrajine

Promocija knjige pod Klekom

Historija Ogulina kroz priču o vojnokrajiškoj regimenti

U knjizi se govori o Srbima i  Hrvatima koji su se zajedno borili u ogulinskoj krajiškoj pukovniji, dijelili sudbinu i gradili budućnost

Kao dio proslave Dana grada, u ogulinskom Domu obrtnika održana je promocija knjige “Kratka povijest Treće ogulinske narodne graničarske pješadijske regimente”.

Promociji koju je organizirao izdavač – tamošnji pododbor “Prosvjete” – prisustvovali su zamjenik župana Karlovačke županije Milenko Rebić, gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić sa svojim zamjenicima Tonom Radočajem i Sinišom Ljubojevićem, šef Uprave za nacionalne manjine u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Mirko Marković, direktori tamošnjih srednjih i osnovnih škola, zatim sveštena lica protojerej Miloš Orelj i jerej Milan Simić, te ostali uzvanici.

Prisutne su pozdravili predsjednik pododbora Neven Vujnović, Siniša Ljubojević koji je i potpredsjednik pododbora, te gradonačelnik Nikola Magdić, koji je izrazio zadovoljstvo zbog knjige koja govori o manje poznatoj historiji Ogulina.

Predstavljači knjige bili su predsjednik SKD “Prosvjete” Čedomir Višnjić i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Drago Roksandić. Roksandić je rekao da mu je zadatak bio da knjiga bude prevedena s njemačkog jezika, ali i da se identificira tko je zapravo bio Paul Kussan, odnosno Pavao Kušan, čovjek po čijim je sabranim spisima i poveljama knjiga nastala. Kušanova “Kratka povijest Treće ogulinske narodne graničarske pješadijske regimente” prvi je štampani historijat jedne hrvatsko-slavonske vojnokrajiške regimente. 

Kako je rečeno, mnogobrojni radovi na temu Vojne krajine već se vijek i pol referiraju na njegovo djelo. Samo u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu sačuvana je arhivska građa za historijat Ogulinske regimente, koja je razmjerno opsežnija nego građa za bilo koju drugu hrvatsko-slavonsku vojnokrajišku regimentu.

Povodom izlaska knjige, Ljubojević je naglasio da mu je izuzetno drago da je ona promovirana u sklopu proslave Dana grada Ogulina.

– Ovom promocijom srpska zajednica na području Ogulina prvi put organizirano sudjeluje u službenoj proslavi Dana grada. To je velik napredak za zajednicu koja se na ovaj način afirmira i integrira u kulturni život grada. U knjizi se govori o Srbima i Hrvatima koji su se zajedno borili u ogulinskoj krajiškoj pukovniji, dijelili sudbinu i gradili budućnost. Srbi su na ovom području nezaobilazan historijski faktor, a za historijski status izborit ćemo se i prezentiranjem ovakvih zapisa – rekao je Ljubojević, ističući da je u Ogulinu evidentan napredak u međunacionalnim odnosima u kulturnom smislu. N. J., N. R.

  •  

Nastavak nevolja porodice Mrkalj-Grković

“Vodovod” poriče krivnju za oštećenje kuće

U “Vodovodu” kažu da kamioni prolaze daleko od nas, a kuća nam je najviše dva metra udaljena od ceste kojom prolazi i po 50 kamiona dnevno, žali se Rajka Mrkalj

Vanjski i unutrašnji zidovi puni su pukotina, a polako slabe i temelji kuće Rajke Mrkalj i Željka Grkovića u karlovačkom prigradskom naselju Gornjem Mekušju, a krivac za to oštećenje je “nepoznat” ili se pravi ludim.

Kako su “Novosti” već izvijestile, karlovačku porodicu mjesecima muči oštećenje kuće zbog teških kamiona koji svakodnevno prolaze njihovom ulicom, prevozeći glomazni građevinski materijal. Kako bi riješili problem, članovi obitelji obratili su se prvo “Vodovodu i kanalizaciji” Karlovac, s obzirom na to da je riječ o radovima na izgradnji pročistača otpadnih voda za Karlovac i Dugu Resu, a koje obavlja austrijska firma Alpina Bau GmbH. Kako bi se ustanovilo stanje na terenu, “Vodovod” je obećao angažirati stručnjaka koji bi utvrdilo je li šteta nastala kao posljedica izvođenja radova.

Nakon što je Rajka Mrkalj zahtjev za to podnijela 19. augusta, odgovor joj je stigao 12 dana kasnije. U rješenju karlovačkog “Vodovoda”, među ostalim, navedeno je sljedeće: “Uvidom naših stručnjaka, firme koja radove izvodi, kontrolom frekvencije prometa i maksimalne težine vozila koja koriste pristupnu cestu, te uzimajući u obzir vrstu tla i udaljenost objekta od prometnice, koju koriste vozila za transport materijala i opreme, utvrdili smo da pukotine na predmetnoj zgradi nisu mogle nastati od vozila koje prevoze teret. Zato smatramo da predmetni zahtjev nema veze s našim gradilištem, a niti s našim transportima.”

– Stručnjaci iz “Vodovoda” uopće nisu bili na terenu kako bi procijenili stanje, pa ne razumijem kako mogu tvrditi da nisu odgovorni za pucanje zidova naše kuće. Kažu i da kamioni prolaze daleko od nas, a kuća nam je najviše dva metra udaljena od ceste kojom prolazi i po 50 kamiona dnevno, od sedam ujutro sve do mraka – požalila se Rajka Mrkalj.

Porodica Grković-Mrkalj zbog slabe imovinske situacije novca za obnovu kuće nema, a niti za sudski spor kako bi ostvarila svoje pravo na mirni dom. Željko je penzioner, a Rajka nije zaposlena, dok im kći ide u osnovnu školu. Za obnovu kuće potrebno im je 36.200 kuna, kako im je saopćio procjenitelj. Što je idući korak u spašavanju doma, Rajka ne zna. Za pravnu pomoć obratila se i karlovačkom Odboru za ljudska prava.

– Zasad mi situacija izgleda nerješivo. Ne znam više što nam je činiti kako bismo spasili što se spasiti dade, jer ovdje nije riječ o maloj stvari. Obratila sam se i advokatu, kako bi on i inženjer građevine izašli na teren, no za to bi trebalo izdvojiti 20 hiljada kuna, a novca nemamo. Zar nam se treba sve srušiti kako bi nadležni reagirali i shvatili nas ozbiljno? – pita Rajka Mrkalj.

Mirna Jasić

  •  

15. međunarodna fišijada u Borovu

Žiri imao puna usta posla  

Fiš u svakom slučaju mora biti malo ljut. Možete staviti šta god hoćete, ali mora prevladati ukus ribe, kaže Georgij Cvetkov, autor knjige “50 jela za meraklije”

Nebojša Aleksić iz Borova pobednik je ovogodišnje 15. međunarodne fišijade održane 10. septembra u Borovu, u organizaciji Kulturno-umetničkog društva “Branislav Nušić” i pod pokroviteljstvom Opštine Borovo. Pored pehara, ovaj 35-godišnjak je za osvojeno prvo mesto na popularnom takmičenju za Zlatni kotlić Borova u kuvanju fiš-paprikaša kao nagradu dobio i motornu pilu.

Iako se takmičio prvi put, pobedom nije iznenađen jer je, kaže, kuvao po receptu svog punca koji je više puta osvajao nagrade, kako na borovskim tako i na fišijadama u okolini. Aleksić smatra da je pobedu odnela paprika koju je nabavio u Bogojevu.

– Ukus fiša mora biti slatkast na početku i ljut u grlu, objašnjava mladi Borovac, otkrivajući tek ponešto iz pobedničkog recepta.

Fišozofija uspeha

Drugu nagradu i ribarske čizme osvojio je Slavujko Jerković iz Trpinje, a treća nagrada i štap za pecanje pripali su Željku Lapčeviću iz Borova. Ovogodišnja manifestacija okupila je rekordan broj takmičara iz Hrvatske i Srbije, njih 39. Osim iz Borova, majstori u kuvanju fiša stigli su iz Vukovara, Bršadina, Dalja, Bijelog Brda, Kneževih Vinograda, Apatina, Trpinje, Bobote, Vere, Žitišta i Negoslavaca. Tročlani žiri na čelu s Miroslavom Sendićem, predsednikom borovskog Sportsko-ribolovnog društva “Sloga”, imao je puna usta posla.

– Presudio je dobar fiš. Tražili smo da fiš ima dobar izgled, ukus i boju te da riba nije raskuvana, objasnio je. Žiri u kojem su pored Sendića bili i poznati vukovarski kulinari Ljubomir Đurić i Tihomir Tošić, najbolji fiš ocenio je sa 82, drugoplasirani sa 80, a trećenagrađeni s ukupno 74 boda.

Ovogodišnjom fišijadom, održanom u okviru manifestacije “Dani Borova – Borovsko leto” zadovoljan je i predsednik borovskog KUD-a i načelnik opštine Rado Bosić.

– Za mene su pobednici svi koji su učestvovali na ovoj fišijadi jer se obično radi o nijansama koje odlučuju. Ipak, čestitam onima koji su osvojili prva tri mesta – kazao je Bosić zahvalivši svima na učešću.

Borovska fišijada i ove godine je imala međunarodni karakter zahvaljujući takmičarima iz Vojvodine, članovima udruženja “Petar Kočić” iz Apatina i predstavnicima Opštine Žitište. Po drugi put na borovskoj fišijadi takmičio se poznati apatinski zlatar Mirko Praštalo, koji je ovoga puta doveo još petnaestak svojih prijatelja. Opštinu Žitište predstavljao je Zoltan Orban.

– Idemo na puno mesta i osvajali smo dosta pehara. Volimo ovakve događaje jer lepo druženje je najvažnije – kaže ovaj 52-godišnjak koji je na ovom takmičenju učestvovao prvi put.

Prvi put na borovskoj fišijadi bio je i generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić, pozdravljajući manifestaciju posebno zbog njenog međunarodnog karaktera i učešća takmičara s teritorije Srbije. Među brojnim posetiocima bio je i Jovan Jelić, zamenik osječko-baranjskog župana iz redova srpske zajednice, koji je bio u društvu svog stranačkog kolege i jednog od takmičara, saborskog zastupnika Mileta Horvata iz Kneževih Vinograda. 

– Ovo je manifestacija koja je prerasla Borovo, koja je postala pomalo i regionalna. Ovoliki broj učesnika govori da je fiš nešto u čemu se svi želimo pokazati, da je to jelo našeg podneblja, nešto što je brend ovih krajeva uz Dunav. Čestitam domaćinima na ovako  uspešnoj organizaciji manifestacije – poručio je Jelić.

Riblja čorba i zabava

Riblja čorba se, osim u kotlićima takmičara na borovskoj fišijadi, našla i na štandu vukovarskog novinara i publiciste Georgija Cvetkova, autora knjige “50 jela za meraklije” u izdanju Niškog kulturnog centra, u kojoj počasno mesto zauzimaju brojni riblji specijaliteti.   

– Fiš u svakom slučaju mora biti malo ljut. Možete staviti šta god hoćete, ali mora prevladati  ukus ribe. Ako se ta riba ne oseti, onda to nije fiš – smatra Cvetkov.

Pored takmičarskog, borovska fišijada imala je i zabavni karakter. Više od četiri stotine posetilaca pod šatorom u opštinskom dvorištu zabavljao je lokalni orkestar “Visoki napon” Mile Mićanovića s vokalnim solistima Zoranom Đuranovićem i Desimirom Mirkovićem. Ni kiša koja je padala čitav dan nije uspela pokvariti dobro raspoloženje prisutnih i veselje koje potrajalo do kasnih večernjih časova. Uz glavnog sponzora, opštinsku organizaciju SDSS-a, održavanje manifestacije pomoglo je još 20-ak sponzora. Pored takmičara i brojnih posetilaca, fišijadi su prisustvovali i predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović, zamenik vukovarsko-sremskog župana iz redova srpske zajednice Đorđe Ćurčić, savetnik vukovarsko-sremskog župana za prekograničnu saradnju Jovan Ajduković, predsednik Zajedničkog veća opština Dragan Crnogorac i načelnici opština Negoslavci i Markušica, Dušan Jeckov i Budimir Drača.

Dragana Bošnjak

  •  

Takmičenje i druženje u Kragujevcu

Jubilarni deseti Susreti enigmata Srbije

Posljednjeg ovogodišnjeg avgustovskog vikenda u kragujevačkom Studentskom domu “Sloboda” održani su jubilarni, deseti Susreti enigmata Srbije (SES), koji su okupili pedesetak enigmata i ljubitelja enigmatike i koji su imali međunarodni karakter jer je učesnika bilo i iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije.

U okviru Susreta enigmata održana je i godišnja skupština Enigmatskog saveza Srbije te enigmatska tribina o kragujevačkoj enigmatici, o Enciklopediji enigmatskih vrsta i o trodimenzionalnim ukrštenicama. Priređene su i dvije enigmatske izložbe (“Domaći i strani enigmatski listovi”, Miroslav Živković, i “Trideset godina enigmatskog rada Branislava Nikića”), kao i takmičenja u sastavljanju anagrama, sastavljanju i rješavanju zagonetaka te turniri u superkvizovci i brzopoteznom šahu. Organizatori Susreta bili su Kragujevčani Aleksandar Janković i Dragan Matović uz pomoć Enigmatskog saveza Srbije, Skupštine Grada Kragujevca i brojnih sponzora.

Za učesnike Susreta organizovani su obilazak Spomen-parka “Šamarice”, manastira Vraćevšnica te kragujevačkih znamenitosti.

Za najuspješnijeg učesnika SES-a proglašen je Milutin Tepšić iz Kljajićeva, član somborskog Enigmatskog društva “Dr Đorđe Natošević”. On je bio najuspješniji u sastavljanju zagonetaka. U rješavanju zagonetaka prvak Srbije postao je Milenko Mijatović. Titula prvaka države u sastavljanju anagrama pripala je Nikoli Pešiću iz Niša.

Pobjednik drugog Prvenstva Srbije u superkvizovci postao je Slavko Bovan na turniru koji je okupio osam igrača. Igralo se po Bergerovom sistemu, a Bovan je trijumfovao ispred Milutina Tepšića i Sretena Perića, osvojivši tako drugu, uzastopnu titulu u toj igri. Na brzopoteznom turniru enigmata-šahista učestvovalo je također osam igrača, a najuspješniji je bio Jovan Vuković iz Stare Pazove. Nagradu za životno djelo u enigmatici dobio je enigmatski teoretičar i historiograf Miroslav Živković iz Jagodine, a obilježen je i jubilej Branislava Nikića iz Požarevca, 30 godina bavljenja enigmatikom. J. Nedić

  •  

Obnovljeno igralište u Bolmanu

Prva nogometna utakmica nakon 16 godina

Prve septembarske nedjelje Nogometni klub (NK) “Jovan Lazić” iz Bolmana ugostio je NK “Luč” na novoobnovljenom igralištu iza tzv. Magacina. Bio je to prvi nogometni meč u Bolmanu nakon 16 godina! Do sada su, naime, Bolmanci utakmice igrali u Jagodnjaku jer su objekti na bolmanskom igralištu bili potpuno devastirani. Posjećenost na prvoj utakmici bila je dobra, a “Jovan Lazić” je slavio pobjedu od 3:2. Nogometno igralište u Bolmanu obnovljeno je uz svesrdnu pomoć Općine Jagodnjak i jagodnjačkog Komunalnog trgovačkog društva (KTD) “Gmajna”. J. N.

  •  

Fotovijest

Uz drva nema zime

Za one koji se griju na kruta goriva krajnje je vrijeme da kupe drva ili ugalj – ako to već nisu učinili – i da ih spreme u drvarnice, kotlarnice, šupa, podrume ili druga pogodna mjesta. A kad drva stignu, prije testerisanja, treba ih složiti u “štos” da se može izmjeriti dostavljena količina te da se na suncu i vjetru dobro osuše. Na našoj slici vidi se kako je to uradio jedan stanovnik baranjskog naselja Bilja. Jednostavno, drva je složio između dva velika stabla u parku-šumi uz Dvorac Eugena Savojskog. A koliko je visok taj “štos”, najbolje se vidi kad se on usporedi s “čardakom” u pozadini. J. N.

    Umro Jerko Baković, brat Rajke i Zdenke Baković

    Zagrebački ilegalac, logoraš i partizan

    Nakon smrti sestara, Jerko Baković izbliza je upoznao pakao ustaškog logora, a kasnije je razmijenjen za jednog ustaškog oficira te se uspio prebaciti na Kordun u partizane

    U 95. godini preminuo je Jerko Baković, zagrebački ilegalac i aktivist, član Komunističke partije od 1939. godine, zatočenik zloglasnog ustaškog mučilišta na “Trgu N” i zatvora u Savskoj, logoraš Jasenovca i partizan. Do kraja života ostao je uspravan i dosljedan čovjek, no zbog skromnosti javnosti je ostao manje poznat od svojih sestara, Rajke i Zdenke Baković.

    Jerko Baković je rođen 1916. godine u Boliviji, u gradiću Oruru, u porodici iseljenika iz Nerežišća s otoka Brača, gdje su se rodile i njegove mlađe sestre Zdenka i Rajka. Brojna se obitelj 1921. vratila u tadašnju Jugoslaviju i nastanila u Zagrebu, u Gundulićevoj ulici, gdje im je otac Franjo kupio kuću. Četvero djece Bakovića, stariji brat Ivo, Jerko i sestre Zdenka i Rajka, bili su aktivisti u naprednom studentskom pokretu i Komunističkoj partiji, no u uvjetima ilegale međusobno nisu znali tko kakve dužnosti obavlja.

    – Jerko je kao ilegalac radio razne poslove poput rasturanja letaka i štampe, pisanja parola i nabavljanja papira za štampariju, dok su mu veze bili Stipe Ugarković i Rade Končar. Nije imao vezu s čuvenom trafikom u Nikolićevoj, sada Masarikovoj ulici, koju je vodila njegova sestra Zdenka, a gdje je kasnije pomagala i Rajka. Trafiku je Rade Končar odredio kao glavni punkt za partijsku vezu, a od jeseni 1941. za vezu s partizanima. Zbog toga Jerko nije priveden kada su uhapšene Zdenka i Rajka, već su ga, zajedno s majkom, ustaški agenti prvo stavili u kućni pritvor u njihovom stanu u Gundulićevoj – kaže Mira Šuvar, koja je s Jerkom Bakovićem razgovarala povodom snimanja TV serije o Titu.

    Rajka Baković, u trenucima najgore torture, uspjela je jednom prigodom poslati poruku bratu Jerku i majci: “Grozno nas muče, ne mogu više.” Brat joj je odgovorio kako mora izdržati i da nikoga ne smije odati. Kao što je poznato, Rajka i Zdenka nisu odale nikoga od svojih drugova, iako su prošle najstrašnija višednevna mučenja, posebno Rajka, koja je kasnije proglašena narodnim herojem. Zdenka je mučenje okončala bacivši se s četvrtog kata ustaškog zatvora na uglu Zvonimirove ulice i sadašnjeg Trga žrtava fašizma, dok je Rajka nakon ustaškog zatvora na “Trgu N” i onog u Savskoj ulici prebačena, zbog zadobivenih teških prijeloma, opeklina i sepse, u bolnicu Sveti Duh, gdje je umrla.

    Dvadesetak dana nakon njihove smrti, ustaše su uhapsili i Jerka Bakovića, jer je provaljena i njegova ilegalna djelatnost. Proveo je deset dana u samici na “Trgu N”, a zatim u zatvoru u Savskoj, odakle je prebačen u Jasenovac. Izbliza je upoznao pakao ustaškog logora, a kasnije je razmijenjen za jednog ustaškog oficira te se uspio prebaciti u partizane na Kordun.

    – Nakon oslobođenja Jugoslavije 1945. godine, bio je priznati ekonomist i bankar, a više je godina proveo i u diplomatskoj službi u inozemstvu – priča Mira Šuvar. Dodala je kako je bio smiren i veseo čovjek, koji je više od šezdeset godina proveo u sretnom braku sa suprugom Desom, koja mu je ostala čvrsti oslonac do kraja života.

    Jerko Baković kremiran je krajem augusta na Mirogoju, te je skromno i dostojanstveno sahranjen u porodičnoj grobnici, gdje počivaju i njegove sestre. Smrt ovog velikog čovjeka prošla je nezapaženo od strane medija.

    Mirna Jasić

    •  

    Izložba Jovana Tatišića u Zagrebu

    Slikar banijskog podneblja

    Iako neki smatraju da naiva pripada samo Podravini, smatram da svaki kraj ima svoju naivnu umjetnost, kaže 76-godišnji slikar porijeklom s Banije

    Do 20. septembra otvorena je izložba slikara naivca Jovana Tatišića u Knjižnici “Bogdan Ogrizović” u Zagrebu. Sugrađanima se predstavlja s pedesetak ulja na staklu.

    Ovaj vrsni samouki umjetnik, rodom iz Starog Sela na Baniji, uljanim bojama opisao je voljeni rodni kraj. Najčešći motivi su mu oduvijek upravo pejzaži banijskog podneblja njegova djetinjstva, na koja ne ostaju imuni svi koji su osjetili taj dio prirode.

    – Iako neki smatraju da je naiva samo pripadajuća Podravini, smatram da svaki kraj ima svoju naivnu umjetnost. Svatko slijedi svoje motive i ono što mu odgovara, tako i ja opisujem ono što nostalgično držim u sjećanju, Baniju svoga djetinjstva, njene potoke, vodenice, cvijeće, životinje – kaže 76-godišnji Tatišić. No, tematiku je proširio i na ostale predjele. Tokom života u Americi, u Koloradu i Teksasu, nastale su mnoge slike tamošnjih pejzaža.

    Dosad je ovaj umjetnik izlagao na mnogim zajedničkim i samostalnim izložbama u Zagrebu, Italiji, Njemačkoj i Americi. Dobitnik je i mnogih nagrada, koje su očarale žiri u Italiji i SAD-u. Kritičari su njegov rad opisali riječima: “U svakoj slici Tatišić demonstrira duboki osjećaj za boje i motiv, kao i izvanrednu  vještinu i tehničku zrelost. Njegovi radovi uvode u čudesno koegzistiranje slike i realnosti.”

    – Slikanje me opušta. Uvijek kad me pitaju moram li slikati, ja uporno odgovaram kako je to moja ljubav, koja me opušta i odvodi u neki drugi svijet – kaže umjetnik, koji je u taj “bijeg iz realnosti” krenuo 70-ih godina prošlog stoljeća.

    Mirna Jasić