Vladajuća mora oko ZOR-a

Cirkus koji vladajuća stranka posljednjih tjedana izvodi oko raspisivanja referenduma o promjenama Zakona o radu (ZOR) pokazuje svu muku kroz koju HDZ prolazi dok se pokušava suočiti s porazom koji mu je zadala sindikalna peticija. Umjesto da se odvaži na referendumsko odmjeravanje sa sindikatima ili, u suprotnom, jednostavno prizna poraz jasnim odustajanjem od izmjena Zakona, Vlada Jadranke Kosor najprije je na sve moguće načine pokušala delegitimirati sindikalnu peticiju, a potom iz Sabora naprasno povukla prijedlog zakonskih izmjena, ali s figom u džepu.

Naime, ni nakon povlačenja tog prijedloga, koji je bio jedini razlog sindikalne akcije, HDZ-ovci se u ponedjeljak na saborskom Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav još nisu mogli odlučiti treba li referendum raspisati ili ne. Vladajući se od početka sindikalne akcije ponašaju kao da je zakonodavstvo povezano s referendumom prepuno rupa, pa se ni o čemu ne može donijeti jasna odluka. Neprestano manipuliranje vladajućih produbilo je nepovjerenje sindikata prema Vladi, pa oni s pravom drže da im povlačenje izmjena Zakona iz saborske procedure ne garantira da ih Vlada za koji mjesec neće pokušati preveslati ponovnim vraćanjem prijedloga u proceduru. Umjesto da se premijerka nedvosmisleno odredi o tome je li odustala od izmjena Zakona ili nije, odnosno o tome je li referendum potreban ili ne, stvar je puštena da se razmaše do apsurda. Na njega je pristao i predsjednik Ivo Josipović, kada je predložio da se referendum sada otkaže a da Sabor donese deklaraciju po kojoj će se – u slučaju da se Vladin prijedlog u budućnosti vrati u proceduru – on ipak provesti.

Referendum je ustvari uspio

– U trenucima u kojima se odgovornost želi prebaciti na druge, pojavljuju se interpretacije da se tu radi o zakonskim i pravnim nedorečenostima. Ali ni u jednoj demokraciji zakon ne može predvidjeti sve moguće situacije i zato zakon treba tumačiti prema svrsi za koju je napravljen – napominje Josip Kregar, profesor zagrebačkoga Pravnog fakulteta, za kojeg oko referenduma nema nedoumica.

– U svemu se vidi da je do zahtjeva za raspisivanjem referenduma došlo jer je Vlada inzistirala na nečemu što je javnost odbijala. Jasno je da je Vlada, tjerajući svoj interes, natjerala narod na pobunu i tu se ne vidi pravni nego politički problem. Prijedlog izmjena Zakona o radu je povučen i referendum više nije potreban. Vlada bi trebala priznati da je pogriješila i izgubila u političkom riziku koji je preuzela kada je krenula u te izmjene. No, umjesto toga, ona je učinila sve da se spriječi referendum, napravila je izuzetan napor da pokaže kako je on nelegalan i zajedno s ministarstvima uprave i policije upustila se u istraživanje o tome tko je sve potpisao takav zahtjev. Sve to nisu pravne nego političke greške, koje se pravdaju pravnim nedostacima. No, referendum je po svojoj svrsi nepotreban zato što je uspio – kaže Kregar.

Njegovo je razmišljanje posve na tragu sindikalnog prijedloga još od prije dva mjeseca, kada je Vlada sindikalno raspoloženje nakon uspješno odrađene peticije pokušala suzbiti tvrdnjama da će održavanje referenduma stajati 170 milijuna kuna. Bez obzira na to što je ta brojka barem trostruko napuhana, sindikati su Vladi tada poručili da prikupljene potpise naprosto prizna kao održani referendum, pa će taj novac uštedjeti. No vladajući su se radije odlučili na manipulacije, kakvima su se bavili od početka.

Najprije se nije znalo treba li se referendum provoditi prema Zakonu o referendumu, koji traži da se referendumsko pitanje potvrdi voljom većine upisanih birača ili se, pak, na njega trebaju primijeniti u međuvremenu izmijenjene odredbe Ustava, koje kažu da je dovoljna većina birača koji su izišli na referendum. Potom se nije znalo reći tko bi uopće trebao presuditi po tom pitanju, pa je konzultiran Ustavni sud, koji je stvar prebacio natrag Saboru.

Neuspjela manipulacija i loši trikovi

Kada su sindikalne središnjice sakupile 813.016 potpisa građana i odlučile ih predati tom istom Saboru, saborski je Odbor za Ustav ustanovio kako Zakon o referendumu nije propisao ni tko obavlja provjeru vjerodostojnosti potpisa birača. Stoga se na Odboru izglasalo da spomenutu provjeru mogu izvršiti samo Ministarstvo uprave i Ministarstvo unutarnjih poslova, koji su zaduženi za evidencije biračkih popisa. Kada su ta ministarstva izvijestila Sabor da samo oko 300.000 od preko 800.000 analiziranih potpisa nije sporno i kada je taj Vladin trik izazvao zgražanje javnosti, Sabor se odjednom počeo praviti kao da nikakvu provjeru od ministarstava nije ni naručio, pa je izvijestio da se 717.419 potpisa može smatrati valjanima. Cijeli taj cirkus Vlada je u međuvremenu dovela do vrhunca točkom o donošenju rebalansa proračuna, u kojem je pompozno predvidjela onih 170 milijuna kuna potrebnih za održavanje referenduma, da bi tjedan dana kasnije naprasno povukla iz procedure svoj prijedlog izmjena Zakona o radu, oko čega je i nastala cijela frka.

Kregar ipak drži da je takvo neodgovorno ponašanje sada nepotrebno sanirati saborskom deklaracijom kakvu predlaže predsjednik Josipović.

– Nitko ne može obavezati Sabor da ne donese bilo kakav oblik zakona. Vidjeli smo kako se nedavno Vlada obavezala saborskim zaključkom da sljedećih godina neće povećavati rashode proračuna, no nitko ne može takvim zaključkom obavezati sljedeću Vladu. Deklaracija nije ni potrebna, jer su sindikati pokazali da imaju snage suprotstaviti se Vladinim trikovima, pa joj ne bi bilo pametno upustiti se u takvu manipulaciju. Osim toga, postoje i institucije koje to rješavaju, a to je u prvom redu Gospodarsko-socijalno vijeće. Više se ne bi smjelo desiti da ono pod utjecajem Vlade funkcionira s neprestanom ucjenom prema sindikatima. To sada mora biti rasprava ravnopravnih partnera. Vlada se ranije mogla pozivati na birače koji su je postavili, no sada sindikati mogu reći da su ti izbori bili prije tri godine, za razliku od podrške koju su oni od građana dobili prikupljanjem potpisa – zaključuje Kregar.