Bolje biti neće

U Sarajevu je trećeoktobarsko, hladno, izborno, nedjeljno jutro zamirisalo okusom turske kafe, nasušno potrebne putniku nakon desetak sati truckanja vlakom iz Zagreba. Nakon gutljaja-dva, potpuno budni, pogledavamo u daljinu. Niska magla lijeno se povlači prema Trebeviću. Uskoro će namjesto magle zasjati sunce, ne sumnjamo. Idemo pred njega; tramvajac u “kecu” se nasmiješio i dao gas. Unutra petero putnika, od čega troje turista s ogromnim ruksacima. Na nogama im japanke, od zime se stisnuli na sjedalima. Grad još sniva, pola je osam, tek poneki auto protutnji uz škripavu tramvajsku prugu. Uokolo se posvuda – uz cestu, po rasvjetnim stupovima, na pročeljima zgrada – nadvijaju lica političara i nazivi stranaka s predizbornih plakata. “Narod zna”, “Država za čovjeka”, “Uspješan čovjek za uspješnu BiH”, neki su od slogana. Kupujemo svježe otisnute dnevne novine: “Danas izbori u BiH”, “Dan kada vi donosite odluke”, “Izbori za bolje sutra”, najavljuju naslovnice najvažniji dan u Bosni i Hercegovini i šire. Sunce konačno budi stanovnike grada. Odlaze u kupnju, kafenišu, prelistavaju novine i komentiraju.

Ni pola tuge

– Ako bog da, proći će i ovi izbori – govori sebi u bradu jedan od rijetkih ranojutarnjih gostiju kafane “Tito”. Ispred “Tite”, kako ga naziva sarajevska raja, reklama na kojoj piše “Mi smo Titovi”. Socijalistički natpisi na zidu kafane također podsjećaju na jedno prošlo, za mnoge sretnije vrijeme. Sve je u znaku crvene boje. Ona je i stranačka boja SDP-a, koji je u šeher Sarajevu svojim izbornim sloganima zauzeo i čitave zgrade. Na Grbavici, četvrti poznatoj po Želji, nogometnom klubu koji je ponos grada, vrlo je živo. Tržnica je gotovo puna, do nje izborno mjesto na kojem se zagužvalo: tu glasaju stanovnici općine Novo Sarajevo.

– Dobro je, šta da kažem… Valjda će bit’ bolje… Neće bit’ bolje, al’ nadamo se – komentaraju oni koji su već glasali i sada idu dalje za svojim poslom.

Pred tezgom, na tržnici, robu prodaje stariji bračni par. Rođeni Sarajlije, preživjeli su rat, opsadu grada, sad preživljavaju trgujući i cjenkajući se s kupcima. Ne žele se predstaviti, kažu da je dosta i ono što nam imaju za reći.

– Međunarodna zajednica je za sve kriva. Zakuhala rat u Bosni, a nakon toga diktira i politiku. Pa mi smo u Sarajevu imali 1.150 dana opsade. Od izbora ništa ne očekujem, neće nam biti bolje. Ponudit će oni nama dva krsta, ‘oćete li istok ili zapad, kako bismo ušli u Evropu. Ali, Evropa je stara kurva, neće oni Muslimane k sebi – kaže nam muška glava. Ipak će glasati, ispuniti građansku dužnost. Pobliže otkriva svoja razmišljanja o politici.

– Razočaran sam Zlatkom Lagumdžijom. Arogantan je, najavio je rat kriminalu i korupciji, al’ ništa nije napravio. Bolje bi bilo da je ostao Bogić Bogićević (član Predsjedništva SFRJ i bivši potpredsjednik SDP-a BiH, op.a.). Mi ćemo i dalje ustajati ranom zorom i prodavati robu na pijaci. Samo da preživimo, a političari će ponovno gledati svoje interese – kaže taj Sarajlija, dok mu supruga klima glavom. Slaže se ona sa svim što je rekao, pa se i sama uključuje.

– Da bar mladi imaju kakvu-takvu šansu, ni pola tuge ne bi bilo – smatra ona.

Teško se predati i toj polovici tuge, kad podnevno sunce pada na Miljacku po kojoj mirno plove patke. Obitelji guraju djecu u kolicima, upijajući jesenske mirise prirode. Hodajući Ali-pašinom ulicom, dolazimo do kultne kafane “Šetalište”, gdje je prije neki dan postavljena bista Dariju Džamonji, piscu i gradskom boemu. Kod gazde Čuke ne slušaju se vijesti nego novovalna glazba i novi primitivizam Zabranjenog pušenja, rane Crvene jabuke i Elvis J. Kurtović, sve sarajevska raja.

Mladi za Našu stranku

– Ma hajde, kakvi izbori, radije nešto popij i pojedi – kaže Čuka, pa se na tren uozbilji:

– Moj je jedini kandidat Dario Džamonja, pisac. Šta će bit’, bit’ će, šta da se uzrujavam. Mi ćemo i nakon izbora svejedno jesti i piti. Eno vidite – pokazuje kroz izlog kafane – vidite kako ljudi s rukama u džepovima idu glasati. Valjda drže figu u džepu. Idu, nadaju se, svako za sebe.

Ni konobar Žika nema lijepih riječi za bosansko-hercegovačke političare. Smatra da je BiH dno dna, zadnja rupa na svirali u regiji, pa i u Europi. I ne vidi da će se išta promijeniti. Primjetan je politički pesimizam starijih građana Sarajeva, a na prste jedne ruke možete izbrojiti mlade, kojih smo više očekivali na biračkim mjestima. Oni malobrojni nisu bili raspoloženi za razgovor. Posrećilo nam se tek sa skupinom politički osviještenih Sarajlija u kasnim dvadesetima: svi su glasali i s kritikom, ali i optimizmom gledaju na budućnost.

– Na ovim će se izborima glasati za alternativu. Barem kad su mladi u pitanju. Znam to iz razgovora s mnogim mladim ljudima koje poznam. Glasat će, primjerice, za Našu stranku i za one kandidate koji se dosad nisu imali šansu iskazati u politici. Za to sam da se zaokružuju ljudi, a ne stranke. Moj glas je dobila Dunja Jelovac iz Naše stranke, jer je pametna i obrazovana. Smatram da puno može učiniti po pitanju obrazovanja, nauke i kulture. Također, smeta me etnička podijeljenost političara, jer kad glasaš za neku stranku nemaš pojma s kim će sutra koalirati, a to znači da tvoj glas može pripasti nekome za koga ni u ludilu ne bi glasao. Na prošlim izborima nije bilo alternative niti si mogao glasati za neku konkretnu osobu, a da si znao da ima šanse. Ovoga puta je drugačije, bit će neizvjesno. Ovo su najiščekivaniji izbori do sada – kaže Naida. Njezin dečko Kerim ne krije razočaranje bosansko-hercegovačkom politikom. Iako i on i djevojka rade i solidno su plaćeni, kaže da bi svima trebalo biti još bolje.

Azra i Faris nedavno su se vjenčali. Vjenčanje su odgađali do trenutka kad su se zaposlili.

– Očekujem da mladi u što većem broju izađu na birališta. Očekujem da glasaju za nove ljude koji u svom programu imaju ono što nas zanima, ponajviše zapošljavanje. Porazan je podatak o ogromnom broju nepismenih u BiH. Želim da se to izmijeni. Moj izbor je također Naša stranka jer smatram da je to stranka koja ne bi promicala samo svoje interese, poput drugih – tvrdi 27-godišnja Azra. Daje još jedno zanimljivo, ali pomalo naivno razmišljanje o političarima i politici.

– Možda bi čak i i Fahrudin Radončić bio bolji izbor od postojećih kandidata. Ne znam u potpunosti na koji je način u tako kratkom roku stekao svoje carstvo, ali smatram da ako već toliko ima, neće mu trebati još i više. Drugim riječima, da neće toliko krasti. Mislim da će puno ljudi za njega glasati – kaže Azra.

Kerima, pak, muči glomazna administracija koja koči napredak ljudi i zemlje. Muči ga i vizni režim u zemlji. Kad će konačno moći normalno putovati, pita se.

– Radim u predstavništvu jedne hrvatske tvrtke i šef mi iz Zagreba kaže da trebam otputovati u Njemačku. Pa kako, koliko meni treba da dobijem vizu? Hoću li je uopće dobiti? – pita se i Faris.

Uz poslijepodnevnu kafu, naši sugovornici sigurni su kako će mladi ipak masovno izaći na izbore, jer među njima se danas puno više diskutira o politici i stanju u zemlji.

Zbrajaju se rezultati

Kasno poslijepodne prelazi u večer, u centralnoj gradskoj ulici Ferhadiji i dalje, niz Ulicu maršala Tita, puno je svijeta. Glasanje je završeno, rezultati se zbrajaju. Oči su uprte u veliku halu Centralne izborne komisije (CIK), gdje se lome politička koplja. Stranačke prostorije, u kojima se prate rezultati izbora, mahom su skučene. Na ulazu tjelohranitelji, kao pred disko-klubom. Unutra je gužva, a zakuske su skromne ili ih uopće nema. Predsjednici stranaka rijetko se pojavljuju, a kad se i pojave, opsjedaju ih TV ekipe. Daju šture odgovore o izbornim nadama. Tako u prizemnoj prostoriji Stranke demokratske akcije (SDA) tek napuhani zeleni balončići i kamere odaju da se tu odigrava nešto važno.

Do Stranke za BiH Harisa Silajdžića dolazi se uskim stubištem stambene zgrade. Klope  nema, a sok i kava mogu se dobiti na šanku. Atmosfera je sumorna, kao na suđenju. Jedino je nadmeni SDP zakupio Bečku kafanu hotela “Europa”, no novinari u njihov stožer nisu mogli, ostavljen im je samo podrum i osluškivanje kroz zatvorena vrata. Čelnica Naše stranke rezultate je pratila u internet-kafeu, dovoljno velikom da primi sve članove i simpatizere. Švedski je stol bogat, ima piva i vina, sa zvučnika svima po spisku sve skida Edo Majka.

Slušaju se i Dubioza kolektiv i engleski nju vejv. To ne čudi, stranku simpatiziraju mladi, društveno kritični ljudi, umjetnici, obrazovaniji sloj. Počasni je predsjednik Danis Tanović, poznati filmski redatelj. Od izbora svi očekuju pomak naprijed, nadaju se boljem uspjehu nego prije četiri godine.

Dan nakon izbora Sarajevo živi svojim novim-starim ritmom. Gradske ulice vrve ljudima, nitko ne priča o izborima. Ulični prodavači složili su štandove s nakitom, knjigama i novinama. Naslovnice dnevnih novina sumiraju: “Građani izabrali”, “Izetbegović, Komšić, Radončić”. Tu je i izjava potonjega na naslovnici matičnoga mu “Dnevnog avaza”: “Nisam pokraden ja već građani BiH”. A jesu li pokradeni, građani BiH spoznat će jako brzo. Do tada za njih vrijedi ona s početka teksta: Ako bog da, proći će i ovi izbori. Za sljedeće četiri godine neizvjesnosti Bosne i Hercegovine.

Dobitnici i gubitnici

Najveći pobjednik izbora je SDP, čiji kandidat Željko Komšić ulazi u Predsjedništvo BiH kao hrvatski član. Zasad je izvjesno i to da SDP BiH odnosi pobjedu u četiri od pet izbornih jedinica u Federaciji BiH, dok HDZ BiH pobjeđuje u hrvatskoj izbornoj jedinici. Milorad Dodik je bez premca u Republici Srpskoj i dominira na izborima za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Uvjerljiv je i na izborima za predsjednika RS: osvojio je 53,13 posto glasova.

Najveće razočaranje je Stranka za BiH Harisa Silajdžića, do ovih izbora bošnjačkog člana u Predsjedništvu BiH, kojeg su u ponovljenoj kandidaturi pobijedili Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić. Ovaj potonji, bosanski Berluskoni, jako je dobro prošao i čeka ga mjesto u parlamentu. Izbornim rezultatom može biti razočarana i Naša stranka koja je visoko pucala a nisko pala.
Predsjedništvo BiH: Bakir Izetbegović (bošnjački član, SDA, 34,82 posto glasova), Željko Komšić (hrvatski član, SDP BiH, 66,09 posto glasova), Nebojša Radmanović (srpski član, SNSD-SP, 49,90 posto glasova).