Kiklopi s velikim mudima

Uprizorenje “Kiklopa”, Euripidove drame, na Sceni Gorica velikogoričkoga Pučkog otvorenog učilišta posljednjih je dana u središtu zanimanja hrvatske javnosti, što zbog samog umjetničkog ostvarenja pod redateljskom palicom Ivice Buljana, što zbog činjenice da se u predstavi koristi fotografija premijerke Jadranke Kosor obješena o spolovilo jednog od glumaca, te stoga što je, kako sada stvari stoje, riječ o zadnjoj premijeri u ravnateljskom mandatu Senke Bulić.

Intrigantnosti, originalnosti, pa i uspješnosti predstave zasigurno pridonosi i to što je sastavni dio glumačkog ansambla cjelokupna postava riječkog banda Let 3. Naslovnu ulogu, Kiklopa, igra Zoran Prodanović Prlja, a značajnu je rolu dobio i Damir Martinović Mrle. Let 3, dakako, potpisuje i glazbu.

Prlja, čini se da ste kao glumac zreliji no ikada. Nakon davne “Fedre” u Buljanovoj režiji,  iza vas je dosta glumačkog iskustva, pa to možda i ne treba čuditi?

Prlja: Je, poslije su uslijedili “Pilad”, “Jazz”, “Marš”, “Proces”… a ovo je moja šesta premijera. Iako, recimo to tako, količinski nije najveća, moja je uloga Kiklopa Polifema u ovoj predstavi naslovna. Sve u svemu, zadovoljan sam, iako od “Fedre” do “Kiklopa” nisam radio na sebi kao glumcu, posebno se pripremao ili eksperimentirao. Jednostavno, ovakvi me izleti u kazališne vode relaksiraju, pa čak i odmaraju od klasičnog rada s bandom.

Mrle: Neću komentirati izjavu o tome kako profesionalni hrvatski glumci često u filmovima i predstavama preglumljuju, pa to zna proizvesti kontraefekt, ali stojim iza toga da je Prlja u svakoj predstavi u kojoj je glumio za mene bio najbolji glumac, pa tako i sada u “Kiklopu”.

Prlja: Vjerojatno akademski glumci u tom procesu školovanja i obrazovanja poprime tu neku žicu koja ih malo izvještači.

Svi znamo da je kod nas kao i u “Kiklopu”

Na prvi je pogled jasno kako je Buljanov “Kiklop” fizički izuzetno zahtjevan. Već poslije desetak minuta, cijeli je ansambl doslovno okupan vlastitim znojem?

Prlja: Istina, predstava iziskuje gotovo vrhunsku kondiciju, ali smo stalno radili na fizičkoj spremi: džogirali smo, trenirali, imali razne tretmane… Prije svake probe i predstave temeljito smo se zagrijavali da izdržimo tih 80-ak minuta. Srećom, sastavni dio ansambla su plesači, brejkeri, koji strašno paze na svoju spremu i puno su nam pomogli po tom pitanju, pa smo se, eto, dovezli u vozno stanje. Nije lako, ali uz sve te pripreme da se izdržati, iako sam prije početka proba mislio: “Ajme meni, tko će to?!”

I Mrle igra vrlo zapaženu rolu, iako bez govornog dijela: uvijek je u ili oko središta zbivanja, uz mnogo pokreta, gestikulacije, mimike…

Mrle: Ne mogu ti ja zapamtiti tekst. Koliko sam shvatio, a dobro sam shvatio, Buljan je zamislio da i ja budem jedan Kiklop, onaj u kršćanskom raju. U izvornom je tekstu riječ o plemenu Kiklopa i, osim Prljina Polifema, tu je još tih nemani. Taj moj Kiklop dodatno osnažuje Polifema i čitavu tu “kiklopštinu”. Pa sad, je li to za mene nova forma, kako je vi nazivate? Ne znam, sve mi je to izgledalo dosta prirodno, rekao bih prilično moje, a u jednom me je trenutku redatelj pitao: “Što ću ja sad ovdje raditi?”, aludirajući očito na moje solidno snalaženje na sceni. Dobar dio mog, ali i nastupa nekih drugih u ansamblu, bio je baziran na vježbama stanovitog kazalištarca Artoisa. Mene je dopalo dokumentiranje i uprizorenje triju pojmova, odnosno triju zadatka: “Glumče, rasplači majku, lezi u krevet s mačkom ili psom i gladi to biće i, na kraju, leti u kršćanskom raju!”

Koliko je starogrčki “Kiklop” svevremenski? Koliko se odnosi i na ovo naše vrijeme?

Mrle: Mnogi koji su gledali predstavu misle kako odlično oslikava sav glib u kojem se danas nalazimo, što samo znači da je riječ o univerzalnoj temi, temi za sva vremena.

Prlja: Rekao bih i za sve prostore, a ne samo za našu sredinu. Na žalost ili na sreću, Euripidov je “Kiklop” očito upotrebljiv u svakom trenutku.

Predstava obiluje dvosmislenostima i aluzijama. Dotičete se i komunizma i kapitalizma, a u vrijeme gotovo svakodnevnog otkrivanja pedofilskih afera unutar crkve, glumci govore kako najviše vole seksualno općiti s dečkićima… Sve je puno nasilja, pa i seksualnog, seks je jedna od dominantnih tema, a testosteron pršti na sve strane.

Prlja: Sve su te pojave dio vremena u kojem živimo. Dakako, predstava se igra prema adaptiranom tekstu, ponešto različitom od Euripidova originala i prilagođenom današnjem vremenu. Ali, bitno je znati da je riječ o satirskoj drami, vrlo specifičnoj formi, a da riječ “satira” ima korijen u seksualnom poremećaju, satirijazi, koji je pandan ženskoj nimfomaniji. Satira, dakle, u sebi nosi jebežljivost, svejebljivost, razularenost… A Kiklopi su polubožanska bića koja karakterizira sve to. Zbog toga, tog stalnog pokreta, divljanja na sceni, znoja koji kontinuirano izbija iz nas i jesmo toliko radili na vlastitoj fizičkoj spremi, jer je jedan od naših zadataka bio izmamiti u publici osjećaj goleme količine mošusa i testosterona koji izbijaju iz nas. Postaviti jedan golemi energetski naboj za trajanja predstave osnovni je zadatak cijele ekipe kada se uprizoruje satirska drama, to je, rekao bih, ključna stvar u takvoj vrsti teatra.

U jednom dijelu predstave, Kiklop se dolazi upoznati s Odisejem i postaviti mu svoje uvjete za ostanak na otoku, no doznaje da su starosjedioci s njim već sklopili deal. Uplašeni mu se podanici pokušavaju opravdati, pa prebacuju krivnju jedni na druge, optužuju Odiseja da laže… Kao da je preslikano ono što danas gledamo u Hrvatskoj: ministre Polančeca i Kirina, rizničara Barišića, bivšeg premijera Sanadera?

Prlja: Nažalost, to je tako. Ne znam, kod nas je non-stop prisutna nekakva tenzija, osjećaj nekakvog velikog čira koji jednom mora puknuti i samo je pitanje vremena kada će se to dogoditi, kada će neke od silnih afera izaći u javnost, tko će se iz svega izvući neokrznut, a tko će fasovati.

Mrle: Znali smo mi da je to tako. Pa svi znamo da je u ovoj zemlji upravo tako kako je i u “Kiklopu”. Već godinama.

Senkino micanje tiče se isključivo pranja novca

Kazalište je u drevnoj Grčkoj bilo namijenjeno isključivo muškarcima, i kao gledateljima i kao glumcima. Vašeg “Kiklopa” ne samo što je pratilo mnoštvo žena, nego ste otišli i korak dalje u davanju značajnih uloga ženama. Tako se u predstavi, iako nije kročila na daske, našla i premijerka Jadranka Kosor, i to na Mrletovom spolovilu?

Mrle: Ukazali smo počast osobi od povjerenja i zato je na kurcu, najljepšem mjestu. Svakom je muškarcu najvažnije da mu je lijepo na ili oko kurca, pa je logično da na nj smjestim osobu od najvećeg povjerenja, a mi vjerujemo da će gospođa Kosor ovu zemlju izvući iz krize. I strašno je dobar osjećaj imati hrvatsku premijerku na svom kurcu!

Njezina fotografija na spolovilu vaša je ideja?

Mrle: Ne, ne! Dobili smo dojavu iz Katoličke crkve da bi bilo zgodno baš nju staviti na moj kurac. Zato što je Katolička crkva dobronamjerna i čini sve da ti bude lijepo, a muškarcu je lijepo kada mu je toplo oko kurca. Ali na takav način odašilje i jedan od znakova da si predodređen biti ravnopravan član kršćanske zajednice. A kako sam ja i u predstavi Kiklop u kršćanskom raju, znači da sam jedan od odabranih ljudi koji tu imaju svoje mjesto.

Jadranka Kosor je sa simpatijama komentirala pojavljivanje svoje fotografije i obećala doći pogledati predstavu.

Prlja: Je, rekla je da će nas doći pogledati prvom prilikom, ali kada će se ta prilika ukazati, veliko je pitanje. Da je prava, otkazala bi neke obaveze i pojavila se u teatru, to bi bio potez vrijedan pažnje. Ovako, o njezinoj izjavi možemo pričati kao o pukoj kurtoaziji. To je ono: “Vratit ću ti pare u ponedjeljak!” Ali nije rekao koji ponedjeljak…

U jeku priprema predstave zatekla vas je vijest da Senka Bulić mora otići s mjesta ravnateljice Scene Gorica. Dakako, voljom politike i vladajućih lokalnih moćnika.

Mrle: Nikome od njih nije važno što se sve događalo u velikogoričkom Učilištu nego je jedino bitna podobnost, a Senka Bulić je nema. Njoj je stalo do kazališta, do umjetnosti općenito. Tim političarima je stalo ustoličiti nekoga preko koga će u Učilištu prati novac. Uskoro će neki izbori, a ovakva je institucija idealna za pranje novca koji će kasnije poslužiti upravo u predizbornoj kampanji. Senkino micanje isključivo se tiče pranja novca, odnosno nove krađe naroda. Boli njih kurac što se tamo događa, bitno je naći mjesto i način kako još pokrasti i oprati.

Prlja: Nju znamo i kao osobu i kao radnika, nisu nam strane njezine umjetničke kvalitete i poznamo je kao velikog i beskompromisnog borca. U taj je posao uložila mnogo vremena i golemu energiju. Što reći? Šteta je što tako kvalitetan kulturni radnik, dokazana vrijednost, mora biti onemogućen u svom radu, šteta što se jedna potencijalno zdrava kulturnjačka sredina pretvara u provinciju. To je nešto što čovjeka zdrava razuma može i ražalostiti i razbjesniti.

Crkva može pomoći svom narodu

Vjerujete u Jadranku Kosor, ali i ukazujete na neke modele uz pomoć kojih bi Hrvatska mogla prevladati ovu krizu i olakšati je građanima?

Prlja: Jedan od načina bio bi da se Crkva odrekne dobrog dijela imovine koju pripisuje sebi, odnosno koja joj pripada, a riječ je o imovini koja je nacionalizirana, pa denacionalizirana, pa je na koncu pripala Crkvi. Generalno, Crkva kao jedna moćna i plemenita institucija može pomoći svome narodu.

Mrle: Dolje u Dalmaciji, oko Zadra, odakle su moji, Crkva je uzela sebi dva milijuna kvadrata zemljišta. Dva milijuna?! Tu je zemlju narod dobio nekakvim agrarnim reformama još za vrijeme nekih Karađorđevića. Postoje i dokumenti o toj dodjeli zemlje bivšim kmetovima, ali ih je Crkva sakrila i oni više, kao, ne postoje. I ja sam na takav način ostao bez dijela zemlje. Koji će kurac Crkvi tolika zemlja i toliki novac, a posebno ako znamo da je Crkva uvijek uz svoj narod?! Neka se odrekne toga i to pokloni narodu, neka sve to proda strancima, pa nek’ lovu podijeli ljudima!