Laž i moć

Da li je Jadranka Kosor uhvaćena u laži? Odnosno, je li to u čemu je uhvaćena Jadranka Kosor doista bila laž? Odnosno, da li Jadranka Kosor, ako nikada ne govori istinu, može biti uhvaćena u ičemu drugom? Odnosno, ako laži spadaju u osnovne političke resurse, ima li smisla političare hvatati u istim? Odnosno… Pitanja su brojna i složena, te ih je uz pomoć blagih droga uputnije razložiti jedno po jedno.

Je li Jadranka Kosor javno tvrdila da nije bila upućena u izmjene dioničarskog ugovora između hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a o Ini, te da o tome poslu i štetnim ugovorima koji su sklopljeni nikada ništa nije znala?

Jest. Naročito je to energično istaknula nakon svjedočenja Damira Polančeca i Ive Sanadera pred Istražnim povjerenstvom Sabora RH, koji su tom prilikom kazali nešto posve suprotno, to jest da su s aranžmanom između Vlade i MOL-a oko Ine bili upoznati i drugi tadašnji ministri, uključujući potpredsjednicu Vlade Jadranku Kosor.

Što je onda Jadranka Kosor htjela reći?

Htjela je reći da Polančec i Sanader podlo obmanjuju javnost.

Što valja činiti s političarima koji tako bezočno lažu?

Treba ih odstraniti iz vlasti, a zatim preseliti u nadležnost državnoga tužitelja, jer – povedemo li se za onom narodnom – ako netko laže, postoji osnovana sumnja i da krade.

Je li netko od ministara potvrdio takav kategoričan iskaz Jadranke Kosor?

Jest. Podupro ju je Ivan Šuker ustvrdivši da ni on kao ministar financija nije imao nikakvih informacija o dioničkim transakcijama između Vlade i MOL-a, premda je za njih na sjednici Vlade glasao. U obranu premijerke stala je i Marina Matulović-Dropulić koja je izjavila da dotična “niti je išta znala, niti je ikada sudjelovala u bilo kakvim razgovorima na tu temu”.

Možemo li onda zaključiti da je Jadranka Kosor učinila sve kako bi uvjerila javnost da ona nema ama baš nikakve veze s Vladinim poslovima oko Ine koji su se pokazali štetnima za hrvatsku državu i njeno gospodarstvo?

Možemo. Ona je to više nego jasno nastojala staviti do znanja.

Potpisala dvije odluke Vlade o Ini

Novine su, međutim, u ponedjeljak objavile otkriće o tome da Jadranka Kosor ne samo što je bila upućena u izmjene dioničarskog ugovora o Ini, nego je i osobno potpisala odluku Vlade o davanju suglasnosti na taj ugovor. Novine su donijele faksimil dokumenta s njezinim potpisom. Je li taj potpis vjerodostojan ili je riječ o krivotvorini?

Izgleda da je vjerodostojan, jer bi u protivnome stvar već bila energično demantirana. Štoviše, Jadranka Kosor potpisala je čak dvije odluke Vlade o Ini, jednu o spomenutoj izmjeni dioničarskog ugovora, a drugu o ugovaranju plinskog poslovanja. Prvu je odluku u siječnju 2009. potpisala kao potpredsjednica Vlade, a njome se ministar gospodarstva ovlašćuje da u ime Vlade potpiše predočeni ugovor s MOL-om.

Ako sad ukrstimo te dvije činjenice – s jedne strane činjenicu da Jadranka Kosor tvrdi kako ama baš ništa ne zna o transakcijama dionicama Ine, te da nije sudjelovala ni u jednom razgovoru na tu temu, a s druge strane činjenicu da je odluke Vlade o istim tim transakcijama vlastoručno potpisala – znači li to da hrvatska premijerka obmanjuje javnost?

Ne nužno.

Zbog čega ne nužno?

Zato jer u slučaju Jadranke Kosor postoje dvije opcije, opcija a) i opcija b).

Koja je opcija a)?

Opcija a) je da Jadranka Kosor doista drsko laže. Prozirno uvjerava javnost kako nema blagoga pojma o aferi s dionicama Ine, a potpisivala je najvažnije Vladine odluke o tome, koje su, uzgred, državi nanijele veliku štetu.

Što valja činiti s političarima koji tako bezočno lažu?

Treba ih odstraniti iz vlasti, a zatim preseliti u nadležnost državnoga tužitelja, jer – povedemo li se za onom narodnom – ako netko laže, postoji osnovana sumnja i da krade.

To znači da bi Jadranka Kosor morala samu sebe odstraniti iz vlasti?

Točno.

Je li pametno pretpostaviti da bi Jadranka Kosor mogla dati ostavku zbog toga jer je građanima lagala u oči, jer im je govorila jedno a činila nešto posve suprotno, jer im je – povedemo li se za onom narodnom – prodavala muda za bubrege, pa onda u toj laži bila uhvaćena?

Nije pametno, dapače, vrlo je glupo pretpostaviti takvo što. Zato je vjerojatnije da će u njezinu slučaju u optjecaju biti opcija b).

Kakva je opcija b)?

Opcija b) je da Jadranka Kosor doista nije znala ništa o dionicama Ine, ni tko će ih dati, ni tko će ih preuzeti, ni pod kakvim okolnostima će se operacija obaviti, ni kakve će posljedice to izazvati, ali je svejedno potpisivala izvršne Vladine odluke o tome.

Kako je takvo što moguće?

Teško, ali je ipak moguće. Uz uvjet da si spreman i osposobljen na taj način raditi svoj posao.

Što to uopće znači “na taj način raditi svoj posao”?

Znači da svoj posao radiš tako da ne znaš što činiš.

To izgleda dosta komplicirano, pa pokušajmo drugačije: Kako razumna osoba može potpisati dokument od vitalne važnosti, a da nema ni približnu predodžbu o njegovu sadržaju?

Nikako.

No Jadranka Kosor ga je ipak potpisala?

Ono što važi za razumnu osobu, ne mora važiti za Jadranku Kosor.

Drugim riječima, Jadranka Kosor je, za razliku od razumnih osoba, radila svoj posao ne znajući što čini?

Točno. A budući da i dalje tvrdi kako hrvatskim građanima nije lagala, ona to i sama s ponosom ističe.

Pitanje je možda imbecilno, ali ćemo ga ipak postaviti: Da li je Jadranka Kosor znala da ne zna što čini?

Pitanje nipošto nije imbecilno, naprotiv, u ovom kontekstu čini se presudnim, a odgovor glasi: da, znala je. Jadranka Kosor ima tu rijetku sposobnost da zna što radi kada ne zna što čini. Zbog takvog talenta Ivo Sanader ju je i izabrao za svoju zamjenicu, a kasnije unaprijedio u predsjednicu Vlade.

Možemo li to malo pojasniti? Ili približiti nekim slikovitim primjerom?

Jadranka Kosor, recimo, nije znala da je stan u kojem živi nelegalno otet od jedne srpske obitelji, ali je ona u njega uselila, i upravo ju je neznanje o suštinskoj svinjariji legitimiralo da u njemu bez osjećaja nelagode ostane, tj. da mirno konzumira poklonjeni komfor: moralna katastrofa je evidentirana, ali je ona osigurala autoritet da stan zadrži. Isto je i u aktualnom slučaju – Jadranka Kosor nije znala da je ugovor o dionicama Ine štetan za zemlju, ali ga je ona potpisala, i upravo ju je neznanje o suštinskoj svinjariji legitimiralo da ga bez osjećaja nelagode potpiše, tj. da mirno konzumira poklonjenu moć: ekonomska katastrofa je evidentirana, ali je ona osigurala autoritet da vlast zadrži.

Neznanje je moć

Iz toga ispada da je svaki individualni postupak ili probitak Jadranke Kosor nužno povezan s nekom katastrofom općeg tipa. Može li ona zbog toga snositi posljedice ili se barem osjećati loše?

Ne može, naravno. Jer ako njeguješ inteligentan pristup poslu – ako radiš tako da ne znaš što činiš – onda se ne možeš osjećati odgovornim za svoja djela, a kada to pretvoriš u službeni kredo, tada i nitko drugi nema pravo da te zbog tvojih postupaka poziva na odgovornost. Reklo bi se da Jadranka Kosor, kada je vlast u pitanju, zna neznanje. Funkcionira na doslovnoj primjeni Orwella: “Neznanje je moć.”

Zar to ne miriše na ponašanje zbog kojeg postoje određene institucije zatvorenog tipa?

Da, ako je institucija na Markovu trgu. Ključno je naime pitanje: Može li napraviti sranje onaj tko ne zna što čini? Odnosno – ako ga napravi, što on ima s tim? Kada kažemo da Jadranka Kosor zna što radi dok ne zna što čini, onda to nije ništa drugo nego formula za sistemski zajamčenu neodgovornost.

Kako u tom smislu možemo razumjeti svakodnevnu parolu Jadranke Kosor da “Vladu čeka odgovoran posao”?

Možemo je razumjeti jedino kao ordinarnu laž.

Što to ustvari znači?

Znači da između opcije a) i opcije b) nema razlike.