Mrtvo slovo na papiru
Uoči velikog derbija Crvene zvezde i Partizana prošle subote – a utakmica se igrala u 13 sati, da bi kraj bio odsviran prije no što padne mrak – Skupština Srbije je dan ranije, po hitnom postupku, donijela izmjene Zakona o kaznenom postupku. Odmah potom, tijekom noći, izmjene su odštampane u “Službenom glasniku” i već su te subote stupile na snagu.
U praksi sudova pokazali su se, kako je navelo Ministarstvo pravosuđa predlažući izmjene Zakona, problemi kod određivanja pritvora. Dosad važeće rješenje predviđalo je da se pritvor može odrediti protiv osoba za koje postoji osnovana sumnja da su počinile kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora veća od deset godina i ako je to opravdano zbog posebno teških okolnosti kaznenog djela. S obzirom na to da je za veći broj kaznenih djela kod kojih postoje posebno teške okolnosti počinjenja propisana manja kazna od deset godina (kad je o navijačima riječ i njihovom nedavnom nasilju u Beogradu i Đenovi, maksimalna kazna koja im prijeti je osam godina zatvora), valjalo je prema najnovijoj zamisli vlasti i ta djela podvesti pod moguće određivanje pritvora, kao i u skraćenom postupku, koji se odnosi na djela kažnjiva zatvorom do pet godina i kod kojega je pritvor maksimalno mogao trajati osam dana; sad je moguć pritvor do 30 dana i u slučajevima nasilničkog i nedoličnog ponašanja na sportskim manifestacijama.
Od pojačanja represije, međutim, upozoravaju pravnici, neće biti mnogo koristi, a pritvor je umjesto mjere osiguranja nečijeg prisustva u kaznenom postupku ustvari postao kazna. Zatvori i pritvorske ustanove u Srbiji ionako su već pretrpani (uvjetima koji vladaju u većini njih Srbija već krši svoje propise i nekoliko međunarodnih konvencija), a produžavanjem pritvora i u skraćenom postupku pogoduje se još sporijem radu ionako neažurnih sudaca i tužitelja.
Prema službenim podacima, od svih kaznenih prijava koje je policija napisala protiv huligana posljednjih godina, tek je njih 2,4 posto sudski završeno i osuđeno na kakve-takve kazne. Očito je da je problem u pravosuđu i da huligani imaju zaštitu, a kako i ne bi kad oni najžešći sjede u upravnim odborima Crvene zvezde i Partizana, zajedno s političarima kojima je pitanje prestiža – njihovog i stranačkog – mjesto u upravama klubova. Nikakva promjena zakona neće srediti nered koji u toj stvari vlada. Dok god sudovi podilaze navijačima, izričući im – ionako rijetke – kazne ispod zakonskog minimuma, dok skandiranje “Otrovna si kao zmija, proći ćeš k’o Ćuruvija” novinarki B92 koja se drznula napraviti emisiju o nekažnjavanju huligana, tretiraju kao uvredu koja se goni privatnom tužbom, dokle god intervencije moćnih iz nogometnog saveza ili klubova ili iz političkih redova budu iznad zakona, te dokle god huligani budu imali zaštitu u dijelu političkih stranaka koje u njima vide “djecu nezadovoljnu stvarnošću”, stvari se neće promijeniti.
Subotnji “veliki derbi” na kojem nije bilo nikakvih nereda – održan uz intervenciju nekoliko tisuća čuvara reda – pokazuje da bi se nadležni trebali itekako zabrinuti i identificirati taj tajni centar iz kojeg se donose odluke hoće li sukoba i nereda biti ili ne i koji navijače i huligane koristi kao svoju privatnu vojsku za kaos u Beogradu ili Đenovi, svejedno. Dotad, ove izmjene zakona i sve dosadašnje pooštrene zakonske odredbe ostat će isto ono što su bile i dosad – mrtvo slovo na papiru.