Napad na “Novosti” pokazuje da nema medijskih sloboda

Kako komentirate napade na “Novosti” koji ovih dana dolaze iz dijela onih koji sebe nazivaju sudom javnosti – HHO-a, Glavnog stožera Oružanih snaga i MORH-a?

– Smatram da naslovnica “Novosti” nije zaslužila toliku pozornost, a pogotovo ne napade čiji su udarci bili vrlo niski. Nevjerojatno je da se digla tolika halabuka u javnosti, jer i u drugim, dnevnim novinama možemo vidjeti još “gorih” naslova na naslovnicama, pa se ne spominju. Kako profesionalno pratim sve medije, mogu reći da je u “Novostima” do sada bilo, ‘ajmo reći, i oštrijih naslovnica, pa nije bilo nikakve reakcije. No, zabrinjavajuće je da su ti napadi došli od strane oružanih snaga, odnosno vojske. Drugo, pravo je svih nevladinih organizacija, društva u cjelini, pa tako i HHO-a, da ukažu na nešto što ih smeta ili s čim se ne slažu. Ipak, oni bi to trebali činiti s nekom mjerom, a ne na način da jedna redakcija dođe u situaciju da je mora čuvati policija. Osobno tu naslovnicu nisam doživjela tragično. Ona ne podliježe etičkom prosuđivanju kao sam sadržaj teksta, već je u slučaju sporne naslovnice riječ o satiričkom pristupu redakcije, odnosno satiričkom stavu o stanju u društvu i državi.

No, neki se građani osjećaju povrijeđeno, jer im smeta, koliko se može čuti, diranje u domovinske svetinje. HVIDRA najavljuje i tužbu. Zar je moguće na taj, isključivi način, razmišljati u drugom desetljeću 21. stoljeća?– Mi, svi zajedno, živimo u ovoj državi, ali ne na način da bi nas trebalo gledati kao pripadnike ovoga ili onoga naroda. Odbacujem etikete poput “mi” i “oni”. Naslovnica je, ponavljam, ukazala na probleme koji evidentno postoje u Hrvatskoj. No, nažalost, nije važno što je rečeno, nego tko je to rekao. Za ozbiljan i kritički list svetinje ne bi trebale postojati i to je u redu, makar u ovom slučaju, koliko mogu iščitati, nije o tome riječ. Iako deklarativno polaze s manjinske pozicije, “Novosti” su ravnopravne s ostalim medijima i kao takve korektiv su hrvatske javnosti. Štoviše, obrađuju teme koje ne možete naći u drugim tiskovinama. Kao takve su svakako potrebne ovome društvu i zato poštujem uredničku hrabrost da se reagira drugačije.

Kakav je vaš općeniti stav o medijskim slobodama u Hrvatskoj?– Strah me je, jer mi se činilo da smo izašli iz mračnih vremena, barem što se tiče medijskih sloboda. Slučaj s “Novostima” pokazuje da se te medijske slobode moraju nanovo osvajati. Ili, preciznije, pokazuje da medijskih sloboda u Hrvatskoj nema. Napad ovakve vrste je povratak u devedesete godine. To znači da svijećom, u moru medija, bilo tiskanih ili elektronskih, moramo tražiti one od kojih ćemo saznati istinu. S druge strane, ponovno pronalazimo državne neprijatelje, što je strašno i neprihvatljivo.

Nazire li se, da se poslužimo frazom, svjetlo na kraju tunela?

– Mediji su u Hrvatskoj povezani s nekolicinom ljudi koji vladaju medijskom scenom i oni su ti koji određuju njihov sadržaj. Pokušavam razumjeti i položaj novinara: u kreditima su i bore se za preživljavanje, a teško je raditi u uvjetima kad znate što vam je vlasnik preko urednika naložio da napravite. Također, i dalje vlada jedna velika površnost i poluprosječnost u  kritičkom razmišljanju o svijetu u kojem živimo. Novinari trebaju ukazivati na činjenice, bilo one sadašnje ili povijesne, a konzumenti medija to bi trebali prepoznati. Potrebna nam je šira medijska pismenost, kako bi se izbjegli prijepori koji se ovih dana uglavnom bespotrebno vode oko naslovnice tjednika “Novosti”.