Pokrajine
Vujo Batinić sedamnaest godina čeka obnovu
Čekaju da umrem, da me se riješe
Kuću Vuje Batinića, u kraju gdje nije bilo nikakvih borbi, u aprilu 1993. uništila je nekolicina pripadnika HV-a. Nije mu priznato ni pravo na obnovu, niti je domaće pravosuđe od tada taj slučaj riješilo
Evropska komisija jedina je preostala šansa za ogulinskog penzionera Vuju Batinića (79), koji je odlučio zatražiti pomoć ove institucije kako bi nakon 17 godina dobio pravo na obnovu kuće.
Domaće pravosuđe taj slučaj još uvijek nije riješilo, što Batiniću onemogućuje pokretanje postupka pred Sudom za ljudska prava u Strazburu. Jer da bi to bilo dozvoljeno, Batinić mora u Hrvatskoj proći sve sudske instance. Posljednja instanca je Ustavni sud RH, kojem je tužbu poslao 7. jula 2008. godine, ali ni nakon dvije godine i četiri mjeseca te nakon više požurnica, odluke tog suda još nema. Naime, presudom Upravnog suda potvrđena su rješenja Ureda za obnovu Karlovačke županije i Uprave za obnovu Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka prema kojima Batinić nema pravo na obnovu kuće, te je on kao posljednju mogućnost protiv takve presude podnio ustavnu tužbu.
Ostario od 1993.
U požurnicama Batinić od Ustavnog suda traži da donese bilo kakvu presudu, samo da zna na čemu je i da eventualno može ići do Strazbura. Više se puta obraćao za pomoć raznim institucijama, pisao je Uredu predsjednika, HHO-u, Saboru, Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Klubu zastupnika SDSS-a, medijima… O njegovom slučaju “Novosti” su opširno pisale u broju od 11. maja 2007.
– Kada sam započeo ovaj proces, imao sam 63 godine. Mnogi su mi govorili da ne ulazim u to jer neću ništa ostvariti, ali nisam im vjerovao. Sada mi je 79 godina i ništa nisam postigao niti mi je itko pomogao. Imam osjećaj da se moj slučaj namjerno odugovlači i da se čeka da umrem, kako bi sve, samo od sebe, završilo. Ali neću odustati, bez obzira na sve – kaže Batinić.
Njegova je priča tipična za ove krajeve: on Srbin, žena Hrvatica, jedna kći udana za Hrvata, druga za čovjeka iz mješovitog braka. Vujina supruga Danica sada je teško bolesna i već sedam godina nepokretna. Od 1975. do 1980. gradili su novu kuću na Vujinoj djedovini, na temeljima stare kuće, u zaseoku Batinići, selo Dobrice. Izgradili su i gospodarske objekte, garažu, podigli veliki voćnjak, obrađivali zemlju. Inače, Dobrice se nalaze u sadašnjoj općini Brinje, a ranije je selo pripadalo općini Otočac. Od Ogulina je udaljeno 20-ak minuta vožnje automobilom. Tu nije bilo nikakvih borbi niti je općina Brinje spadala pod bivšu Krajinu. Batinići su redovito plaćali sve obaveze općini Otočac i državi: poreze, samodoprinose, popravke puteva, uvođenje struje i vode, uređenje i izgradnju groblja. Kuća je bila osigurana, odazivali su se na sve radne akcije koje su se provodile, sve dokumente i dozvole dobivali su u općini Otočac… Jedino su lične karte dobili u Ogulinu gdje su imali stan i oboje radili kao službenici, Vujo u općini, a Danica u pošti. Stanovali su u toj kući u Batinićima i ujutro išli autom na posao u Ogulin, sve do gotovo nasilnog penzioniranja početkom devedesetih.
Počinioci nepoznati
No, sredinom aprila 1993. u Batiniće dolazi Hrvatska vojska, odnosno jedna manja vojna jedinica, čiji pripadnici uništavaju nekoliko tamošnjih kuća. Opljačkali su ih i zapalili, a među njima i Vujinu kuću. Ogulinskoj policiji Vujo podnosi krivičnu prijavu 20. aprila 1993, oni je prosljeđuju policiji u Gospiću, a oni pak Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću. Počinioci su ostali nepoznati, kao da je bilo teško provjeriti koje su formacije HV-a tada bile u tom kraju.
– Iako se zna tko su palikuće i pljačkaši, službena ih istraga ne može pronaći. Ja sam pronašao svoj auto koji su mi odvezli. Pljačkaš je pristao na nagodbu i dao mi nešto novca, na što sam pristao jer mi ništa drugo nije preostalo, pošto je on u to vrijeme bio aktivni policajac – kaže Vujo Batinić. Problem je i u tome što nije sasvim jasno kako tretirati ovaj nemili događaj: kao ratni zločin, ratnu štetu ili kao teroristički akt, u području pod kontrolom hrvatske države.
U pokušajima rješenja svog problema Batinić je kontinuirano nailazio na namjerne zapreke administracije, da bi se stvar pokrenula tek nakon intervencije Misije OESS-a, ali rješenja za obnovu kuće pete kategorije su negativna jer je ova porodica formalno imala prebivalište u Ogulinu, a ne u Batinićima.
Ni brojni svjedoci nisu im pomogli. Međutim, iskustva brojnih nevladinih udruženja za ljudska prava govore da su mnogi tražitelji obnove hrvatske nacionalnosti mnoga povratnička prava ostvarivali na temelju izjava dvoje svjedoka, usprkos službenim dokumentima koji su govorili nešto drugo. Što će biti sa ovim slučajem ostaje da se vidi. U inat birokraciji i pravnoj državi, možda Svevišnji podari Vuji dobro zdravlje i dug život, pa on, uz pomoć Evropske komisije i Evropske unije, ipak dočeka pravdu.
Milan Cimeša
Kukunjevačka komemoracija
Ništa od obećane spomen-ploče
Mještani Kukunjevca uspjeli su osigurati prilaz spomen-području, a sada očekuju pomoć institucija oko njegovog ponovnog uvrštavanja u Registar zaštićenih spomenika i postavljanja nove spomen-ploče
Ni 68. godišnjica obilježavanja ustaškog terora nad stanovništvom Kukunjevca u Požeško-slavonskoj županiji nije održana uz obećanu, novu spomen-ploču na kojoj bi stajala imena stradalih žrtava, niti je spomen-područje najvećeg stratišta na području grada Lipika uvršteno u registar zaštićenih spomenika RH.
Naime, 11. oktobra 1942. poubijani su nevini Kukunjevčani, Kozarčani i Slovenci koji su se kao izbjeglice zatekli u Kukunjevcu. Pred Drugi svjetski rat selo je brojalo oko 1.800 stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti, od kojih je gotovo 800 stradalo u logorima NDH, a ponajviše u oktobarskom ustaškom teroru. Svoje sjećanje na te dane pred oko 60-ak okupljenih iznio je Ico Jovanović, koji je tada kao osmogodišnji dječak uspio preživjeti strašnu tragediju sela. Njegov sumještanin, također svjedok masakra Sveto Džodan, svoja je osjećanja povodom 11. oktobra 1942. pretočio u stihove.
Nažalost, Kukunjevac je stradao i u zadnjem ratu, kada je stanovništvo izbjeglo iz sela, a u njemu je uništeno ili znatno oštećeno preko 300 kuća te spomen-grobnica. U poslijeratnom periodu cijelo spomen-područje zaraslo je u šikaru i palo u zaborav.
– Tek prije nekoliko godina, na inicijativu mještana i antifašista, uz saradnju sa VSNM-om počelo je ponovno obilježavanje godišnjice ustaškog zločina. Doduše, prvih nekoliko godina skupljali smo se na cesti jer nije bilo moguće doći do same grobnice – prisjeća se Darko Derenj, predsjednik VSNM-a Grada Lipika i Požeško-slavonske županije. Uz ogroman trud MO Kukunjevac i VSNM-a Grada Lipika, radnim akcijama uspjeli su osigurati prilaz ovom spomen-području.
Mještani Kukunjevca učinili su koliko su mogli, sada očekuju pomoć od mjerodavnih institucija. Prije svega, potrebno je promijeniti poražavajuću činjenicu da ovo stratište nije uvršteno u Registar zaštićenih spomenika RH i da je takva inicijativa Udruge antifašista nekoliko puta odbijena. VSNM Grada Lipika i SNV kao krovna institucija manjinske samouprave iskazali su potrebu da se uključe u spomenutu inicijativu antifašista kako bi se ovo stratište vratilo pod zaštitu države.
Za sve nevine žrtve pomen je pred okupljenim mještanima i gostima održao paroh pakrački o. Slobodan Lalić. P. Arbutina
Marko Bolić iz Barilovića osumnjičen za ratni zločin
Uhapšen trinaest godina nakon povratka
Prošlog tjedna uhapšen je Marko Bolić (1944) iz Malog Kozinca u općini Barilović, pod sumnjom da je počinio ratni zločin u novembru 1991. godine. U pritvoru je zadržan 48 sati, a potom je sud odlučio da u istražnom centru Županijskog suda u Karlovcu u pritvoru ostane još mjesec dana.
Osumnjičenika je ispitala istražna sutkinja Jasminka Jerinić Mušnjak, a na teret mu se stavlja ratni zločin protiv dvojice ratnih zarobljenika koji su se predali i položili oružje, te su izvučeni iz osobnog automobila i u prisustvu više svjedoka ubijeni. To se dogodilo prilikom proboja jedinice JNA iz kasarne u Logorištu, koja se nalazila u blokadi hrvatskih snaga.
Jednomjesečni pritvor Boliću je određen zbog opasnosti od bijega i utjecaja na svjedoke. Zbog navodnog ubojstva dvojice hrvatskih vojnika, Marijana Jakšića i Darka Tomašića, sumnjiči se i Bolićev sin, koji se nalazi u Srbiji i za kojim je raspisana tjeralica. Obojica su bili pripadnici rezervnog sastava Teritorijalne odbrane SAO Krajine. Karlovačka policija ovaj je slučaj otvorila navodno još prije 13 godina, ali se do sada ništa nije dogodilo. Marko Bolić vratio se u Mali Kozinac još 1997. godine, a kako navode neki mediji, zbog neobjašnjivih razloga predmet je dugo skupljao prašinu. M. C.
Vrepčani osveštali spomen krst
Na praznik Pokrova Presvete Bogorodice, tradicionalne seoske slave u Vrepcu kod Gospića, 14. oktobra osveštan je spomen krst kod mjesta gdje je nekad bila Crkva Pokrova Presvete Bogorodice, koja je oštećena u Drugom svjetskom ratu i srušena 1948.
Vjerski obred na vrebačkoj gradini, uz sječenje slavskog kolača, služili su paroh korenički protojerej Dalibor Tanasić i paroh gračački jerej Jugoslav Maksimović, pred većim brojem mještana Vrepca, Pavlovca i Pavlovačkog Zavođa, kao i njihovih prijatelja iz drugih gradova, među kojima i članova Društva Vrepčana i prijatelja Vrepca. Po ocjenama članova Mjesnog odbora, ovaj krst trebao bi biti početak akcije za izgradnju crkve. N. J.
Komemoracija na vukovarskom Novom groblju
Sećanje na Miloša Vojnovića
Uža i šira porodica pokojnog Miloša Vojnovića, potpredsednika SDSS-a i jednog od srpskih lidera u poratnoj Hrvatskoj, kao i brojni stranački kolege i prijatelji okupili su se subotu pred njegovom grobnicom na vukovarskom Novom groblju i evocirali uspomene na Miloša i njegovo delo.
Među brojnim prijateljima Miloševe udovice Nade i njihovih sinova, Nebojše i Zorana, bio je i predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović, koji se obratio prisutnima.
– Iza Miloša, koji mi je bio najbliži saradnik, ostala je nenadoknadiva praznina, kako u porodici tako i u našoj zajednici. Veoma često sa setom kažemo da je Miloš sa nama, sve bi bilo drugačije i mnogi problemi bi bili lakše rešivi. Kao prvi predsednik Zajedničkog veća opština, Miloš bi sigurno bio ponosan na činjenicu da smo nastavili njegovim putem u izgradnji ove i drugih naših institucija – rekao je Stanimirović.
Vence i cveće na Miloševu grobnicu, osim uže i šire porodice, položili su predstavnici njegovog Glavnog odbora i Gradske organizacije SDSS-a Vukovar, županijskog i gradskog Veća srpske nacionalne manjine, te zavičajnog Udruženja Kordunaša i Banijaca koje sa posebnim ponosom nosi njegovo ime. Ovo Udruženje je i bilo organizator sećanja na pokojnog Miloša Vojnovića, a u organizaciji su pomogli VSNM Vukovara i SDSS. Vence i cveće položili su i predstavnici Generalnog konzulata Republike Srbije u Vukovaru. Parastos je održan u pravoslavnoj crkvi Sv. oca Nikolaja u Vukovaru.
Miloš Vojnović fizički nas je napustio pre punih osam godina, u svojoj 52. godini, u naponu fizičke i intelektualne snage. B. Rkman
Promjene na čelu pulskog SDSS-a
Kormilo preuzeli mladi
Jednoglasnom odlukom delegata skupštine za novog predsjednika SDSS-a u Puli izabran je Miloš Bajić, a za potpredsjednika Slavomir Atanasković
Gradska organizacija SDSS-a u Puli dobila je novo rukovodstvo, do čega je došlo na prijedlog dosadašnje predsjednice Mirjane Galo i potpredsjednika Voje Kličkovića, koji su funkcije prepustili svojim mlađim kolegama. Jednoglasnom odlukom delegata skupštine za novog predsjednika SDSS-a u Puli izabran je Miloš Bajić, a za potpredsjednika Slavomir Atanasković.
Skupštini pulskog ogranka te stranke, pored članova i delegata, prisustvovali su i predsjednik stranke Vojislav Stanimirović i predsjednik Izvršnog odbora Boro Rkman, te predsjednica stranke u Umagu Jelena Milovanović. Podnoseći izvještaj o radu pulskog ogranka u protekle dvije godine, Mirjana Galo je navela da je sklopljen predizborni koalicioni sporazum sa IDS-om koji je rezultirao činjenicom da stranka ima županijskog vijećnika.
– Održali smo niz sastanaka sa županom Ivanom Jakovčićem, gradonačelnikom Miletićem i drugim visokim predstavnicima ovdašnjih institucija, te prezentirali potrebe srpske zajednice za prostorijama srpskog kulturnog centra. Pronađen je adekvatan prostor i izrađen projekt. Pored toga, uputila sam 38 upita gradskim i županijskim poduzećima o broju zaposlenih Srba, ali do sada nam još nitko nije dao informacije o tome – dodala je Mirjana Galo.
Miloš Bajić najavio je osnivanje ogranaka SDSS-a u Medulinu, Vodnjanu i Poreču u naredna dva mjeseca. Prioritet će, kako je rekao, biti i formiranje ekspertnih timova koji će raditi na animiranju pripadnika srpske nacionalne manjine da se u što većem broju tako izjasne na popisu stanovništva iduće godine. Bajić je istaknuo da se preko 20.000 građana Istre nije nacionalno izjasnilo na posljednjem popisu stanovništva, a realne procjene kažu da među njima ima najviše Srba. A. D.
Loši uslovi u Osnovnoj školi Nikole Tesle u Mirkovcima
Nastava u cirkuskoj prikolici
Na cirkusku prikolicu kao privremeno rješenje bili smo jednostavno primorani: skupivši od sponzora nekih 27.000 kuna, kupili smo je na osječkoj auto-pijaci, kaže ravnatelj škole Ante Vidović
Dok se u vinkovačkom elitnom naselju Kanovci bez realne potrebe gradi škola sa zatvorenim bazenima, u Mirkovcima se nastava odvija u cirkuskoj prikolici, nema sportske dvorane, a školska knjižnica je u vlažnom podrumu. Zbog toga Mirkovčani ovih dana potpisuju peticiju kojom traže izgradnju nove školske zgrade i popratnih objekata.
Duga tradicija
Mirkovačka Osnovna škola Nikole Tesle najstarija je školska ustanova u vinkovačkom kraju. Sa radom je počela daleke 1759. godine i kroz klupe ove škole u život je krenulo preko 250 generacija. Školska zgrada je izgrađena dijelom 1898, a dijelom 1901. godine, pa ni veličinom ni funkcionalnošću ne zadovoljava potrebe učenika i nastavnika. Osnovno obrazovanje u ovoj ustanovi danas stječe 257 učenika u 18 razrednih odjeljenja, od kojih je osam po dvojezičnom programu. Toliko prostorija jednostavno nema, pa se uz razne improvizirane prostore, nastava iz vjeronauka i dopunskog njemačkog jezika odvija u cirkuskoj prikolici.
– Najprije smo od grada tražili da uz postojeću zgradu ili u potkrovlju dogradi nekoliko prostorija, ali iz gradske uprave su odgovorili kako za ovu godinu nemaju novca. Na cirkusku prikolicu kao rješenje bili smo jednostavno primorani: skupivši od sponzora nekih 27.000 kuna, kupili smo je na osječkoj auto-pijaci – kaže ravnatelj škole Ante Vidović.
– Moramo se snalaziti dok Ministarstvo ne odobri oko 30 milijuna kuna za nadogradnju škole. Kad to završimo, imat ćemo osam novih učionica i dvoranu. Sva projektna dokumentacija je gotova, ali nikako da dođemo na red za ono najvažnije, a to je novac – kaže Vidović.
Nakon dogradnje, škola će imati mjesta za 400 učenika. Projekt nove škole u Mirkovcima završen je još prije dvije godine i lani su radovi trebali započeti, ali onda je sve odgođeno.
– Imamo projekt za novu školu kroz program CEB 7 Evropske unije, ali se on realizira tek od sljedeće godine – dodaje Vidović i napominje kako bi problemi bili mnogo veći da gotovo 30 posto mirkovačke djece, onih čije su kuće bliže gradu, ne pohađa vinkovačke osnovne škole.
Vinkovci mogu, Mirkovci ne
Ovome treba dodati i činjenicu kako su ove godine u Vinkovcima započeli radovi na novoj školi. Od ideje do realizacije proteklo je tek nekoliko godina. Zadivljujuću efikasnost treba zahvaliti činjenici da se ta nova škola gradi u vinkovačkom elitnom naselju Kanovci. U gradu se otvoreno priča kako za tom školom nema realne potrebe, već da je jednostavno riječ o tome da djecu “elite” treba smjestiti u elitni objekt sa bazenom. To što mirkovačka djeca nemaju ni običnu sportsku dvoranu, što je školska knjižnica smještena u vlažnom podrumu, što se nastava odvija u cirkuskoj prikolici, nikoga nije briga. Vjerojatno kako bi se opravdala izgradnja nove škole u Vinkovcima, predlagano je da se učenici viših razreda mirkovačke škole premjeste u jednu od gradskih škola, ali roditelji nisu na to pristati.
Mirkovčanima ostaje da potpisuju peticiju i nadaju se.
Radovan Martinović
Nema problema s natalitetom
Pred sam rat u Mirkovcima je živjelo 3.268 stanovnika, a na narednom službenom popisu, zbog masovnog iseljavanja srpskog življa koje je započelo 1996, broj mještana bilježi pad: Mirkovčana je 2001. bilo 2.678. Danas u ovom prigradskom naselju živi oko 4.100 stanovnika. Naravno, nacionalna struktura je izmijenjena: 93 posto Srba od popisa 1991. svelo se na nekih tridesetak posto danas. Ipak, u ovom selu u posljednjih deset godina, za razliku od kompletne Slavonije i Zapadnog Srijema, broj stanovnika permanentno raste.
Izložba u prostorijama SKD “Prosvjete”
Kostajnički akvareli u Zagrebu
Tehnikom akvarela i ulja na platnu, devetero slikara na 32 izabrane slike s tri likovne kolonije održane u Hrvatskoj Kostajnici, dočaralo je moćnu Unu
U prostorijama SKD “Prosvjete” u Preradovićevoj, tokom sumornih jesenskih dana Zagrepčani mogu uživati u kostajničkim akvarelima i ambijentu Une, čiju su ljepotu kistom prenijeli slikari iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tehnikom akvarela i ulja na platnu, devetero slikara na 32 izabrane slike s tri likovne kolonije održane u Hrvatskoj Kostajnici, dočaralo je čistoću i divljinu moćne Une.
Izložbu “Kostajnički akvareli”, koju je u Zagrebu postavio pododbor SKD “Prosvjete” Hrvatska Kostajnica, otvorili su voditelj likovne sekcije kostajničkog pododbora Stevo Rušnov, inače i zamjenik gradonačelnika iz srpskih redova, te predsjednik pododbora Pero Samardžija. Riječi hvale o gostoprimstvu Kostajničana na likovnim kolonijama i odličnim rezultatima, odnosno djelima koja su proistekla s tih druženja, iznio je akademski slikar Miloš Popović, inače alfa i omega sve tri likovne kolonije, tokom kojih je nastalo ukupno 45 slika. Među njima nalaze se djela slikara iz Zagreba Slavka Marića, Tomislava Kovačića, Nedjeljka Tintora, Miloša Popovića, te slikara iz Banjaluke Zlatka Valentića, Živka Šušnjice, Nedjeljka Bijeloševića, kao i Fikreta Abdića iz Velike Kladuše i Ive Petrovića sa Supetra na Braču. Na “Kostajničkim akvarelima” našle su se i dvije darovane slike, kako je Miloš Popović rekao, vječnog akvareliste Đorđa Petrovića.
Zagrebačka izložba prvi je izlazak “Kostajničkih akvarela” iz banijskog gradića na Uni. Do sada, djela s likovnih kolonija kostajničkog pododbora izlagana su samo za vrijeme tradicionalnih kostajničkih kestenijada.
Predsjednik pododbora Hrvatske Kostajnice Pero Samardžija prisutne je upoznao s rezultatima rada pododbora, koji je osnovan januara 2008. godine.
– Iako spadamo među najmlađe pododbore, imamo 40 aktivnih članova, onih koji pjevaju, plešu, slikaju. Najmlađi član ima šest, a najstariji 82 godine. U ove dvije i po godine prošli smo put kojim svi početnici moraju proći, bez prostora i novca. Prvo smo od Vlade Vojvodine dobili sredstva čime smo kupili narodne nošnje i onda smo polako krenuli uvježbavati koreografije s kojima smo već nastupali širom Hrvatske i BiH. Uz pomoć brojnih donacija norveške ambasade, Srpskog narodnog vijeća, VSNM-a Grada Zagreba i male ali iskrene novčane pomoći iz Čikaga, kao i odličnom suradnjom s Projektom za građanska prava Sisak, uspijevamo realizirati planirane aktivnosti – istakao je Pero Samardžija. P. Arbutina
Akcija meštana i Opštine Borovo
Uredili dunavsku obalu
Najbrojniji su bili penzioneri, lovci i ribolovci koji su trimerima i drugim alatima pokosili travu i prokrčili stazu koja vodi uz samu dunavsku obalu, kako bi bila prohodna za šetače
Pre nego što nastupe kišna jesen i hladna zima, Borovci su odlučili da još jedanput urede svoje mesto. Ovoga puta inicijatori akcije uređenja okoliša bili su Borovsko udruženje mladih i Opština Borovo.
Prema rečima predsednice udruženja Senke Romić, akcija se odvija u sklopu završetka projekta “Zajedno u borbi protiv ambrozije” koji borovski BUM provodi od sredine avgusta. Akciji uređenja obale Dunava na nekoliko lokacija i područja uz pružni prelaz na ulasku u mesto, odazvalo se pedesetak članova udruženja koja deluju na području borovske opštine, kao što su borovski KUD “Branislav Nušić”, Udruženje “Plavi Dunav” i Fudbalski klub “Sloga”. Najbrojniji su ipak bili penzioneri, lovci i ribolovci koji su trimerima i drugim alatima pokosili travu i prokrčili stazu koja vodi uz samu dunavsku obalu, kako bi ona bila prohodna za šetače. Drugi su prikupljali staro željezo i otpatke te ih odlagali u vreće jer, nažalost, još uvek ima nesavesnih meštana koji smeće bacaju na obalu Dunava. Nakon napornog rada, svi su se okupili na zajedničkom ručku koji su pripremile članice borovske podružnice penzionera.
Pored ove akcije, borovski BUM je od sredine avgusta u nekoliko navrata organizovao uništavanje ambrozije na najugroženijim područjima u mestu. U okviru projekta koji je finansirala fondacija “Slagalica” iz Osijeka, Borovsko udruženje mladih je štampalo i edukativni materijal o štetnim uticajima ambrozije, koji je u obliku letka dostavljen svakom borovskom domaćinstvu. D. Bošnjak
Likovna kolonija na salašu Ipša
Nadahnuće baranjskim motivima
Na salašu Ipša kod Čeminca u Baranji održana je međunarodna likovna kolonija u organizaciji Udruga likovnih umjetnika “Fortuna-art” iz Zagreba i Udruge “Baranja-art” iz Belog Manastira. Na koloniji je učestvovalo tridesetak umjetnika iz Hrvatske (Beli Manastir, Belišće, Čepin, Darda, Donji Miholjac, Kneževi Vinogradi, Krapina, Osijek, Slavonski Brod, Zagreb) i Vojvodine (Subotica). Okruženi živopisnim prizorima sa salaša Ipša, umjetnici su lako pronašli umjetničko nadahnuće i stvorili niz vrijednih slika, na kojima su zastupljeni motive od razigranih konja, starog đerma i salaša pokrivenog trskom pa sve do kotlića u kome se nešto krčka.
Koloniju je otvorio belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš, pohvalivši udrugu “Baranja-art” koja neumorno ide naprijed. Darko Starešina, predsjednik udruge “Fortuna-art”, vrlo je zadovoljan atmosferom i suradnjom ostvarenom na koloniji, istaknuvši da je kolonija humanitarnog karaktera jer će djela biti poklonjena jednom staračkom domu u Zagorju. Rada Zalaj, predsjednica Udruge “Baranja-art”, najavljuje još puno novih umjetničkih poduhvata te ističe kako je potrebno mnogo ulaganja i truda da bi se Baranja umjetnički prikazala i na takav način promovirala kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. J. Nedić
Sajam “Agro Zemlja” u Bizovačkim toplicama
Noviteti poljoprivredne mehanizacije
Poseban naglasak daje se mehanizaciji pa se na “Agro Zemlji” predstavljaju svi hrvatski distributeri traktora
Sredinom oktobra održan je u Bizovačkim toplicama 16. međunarodni izložbeno-prodajni sajam poljoprivrede, prehrane, hortikulture, ribolova, lovstva, ekologije i seoskog turizma “Agro Zemlja 2010”. Sajam već 16 godina organizira tvrtka Katava d.o.o., izdavač poljoprivredno-obiteljske revije “Nova Zemlja”, koja izlazi 19 godina. Sponzor ovogodišnjeg sajma bila je belomanastirska tvrtka “Belje Remont”.
Sajam “Agro Zemlja” posjetiocima, a u suradnji s izlagačima, nastoji pružiti uvid u najnovija dostignuća tehnologije, koja primijenjena u praksi trebaju doprinijeti boljitku i osigurati profitabilnost poljoprivredne proizvodnje. Poseban naglasak daje se mehanizaciji pa se na “Agro Zemlji” predstavljaju svi hrvatski distributeri traktora i to ne samo kroz izložbeni karakter već i onaj praktični. J. Nedić
Zabava Zavičajnog udruženja Srba Ozrena i Posavine u Vukovaru
Moj Ozrenu, za tobom uvenuh
Zabavi je prisustvovao i načelnik Opštine Derventa Milorad Simić, koji je izrazio zadovoljstvo što su njegovi sunarodnjaci dobro organizovani i van svog zavičaja
Povodom prve godišnjice postojanja i rada, Zavičajno udruženje Srba Ozrena i Posavine organizovalo je u Borovu Ozrensko-posavsko veče. Budući da na vukovarskom području živi znatan broj ljudi poreklom iz tih krajeva, za druženje gotovo 280 Ozrenaca, Posavljaka i njihovih gostiju tražila se karta više.
Pored članova udruženja, Zorana Đuranovića Đuze i njegovog sina Miloša, vrsnog harmonikaša, prisutne u sali “Galeb” u Borovu zabavljali su i specijalni gosti iz Bosne i Hercegovine, grupa Zlatne žice sa solistima Janjom i Momirom, koji su veoma popularni među ljubiteljima izvornog narodnog melosa i zvuka šargije i violine. Na poziv potpredsednika udruženja Miroslava Mikerevića, ovom skupu prisustvovao je i načelnik Opštine Derventa Milorad Simić, koji je izrazio zadovoljstvo što su njegovi sunarodnjaci dobro organizovani i van svog zavičaja. Pozivu organizatora odazvali su se prijatelji i pobratimi iz Republike Srpske, iz Opštine Petrovo u Ozrenu i Gajeva kod Bosanskog Šamca, predstavnici Zavičajnog udruženja Srba “Korijeni” sa sedištem u Somboru te prijatelji iz Zavičajnog udruženja Kordunaša i Banijaca “Miloš Vojnović” iz Vukovara.
Uz tradicionalna narodna kola i zavičajne pesme poput “Selo moje, sve me tebi zove”, “Moj Ozrenu, za tobom uvenuh”, “Poletjela soko-ptica” i druge, druženje i starih i mladih u veselju je potrajalo do kasno u noć.
Rajko Lukić, predsednik ovog udruženja sa sedištem u Borovu, najavio je osnivanje podružnica u nekoliko mesta na vukovarskom području, kao što su Bršadin, Bobota, Trpinja i Negoslavci. Udruženje Srba Ozrena i Posavine, koje danas broji stotinjak članova, osnovano je prošle godine u oktobru s ciljem negovanja i očuvanja tradicije i zavičajnog identiteta Srba koji su se na istok Hrvatske doselili pre više od 50 godina s područja Bosne i Hercegovine. D. Bošnjak