Pozivam g. Mandića da mi javno opali ćušku iliti pljusku

Povodom teksta Igora Mandića “Sablasni natpiš na Gornjem gradu”, objavljenom u “Novostima” br. 564 od 8. listopada 2010, u kojemu se osvrće na performans “Obilježavanje”, javio se umjetnik Siniša Labrović čije pismo donosimo u cijelosti:

“Mislim da nije važno samo što se govori, nego i tko govori pa mi osvrt g. Mandića čini izuzetnu čast. Između ostaloga, u tekstu g. Mandić brine o mogućem objašnjenju ‘golog’ performansa dječacima i djevojčicama koji su mogli ulaziti/izlaziti iz crkve pa bih ga ovim putem volio umiriti jer sam s organizatori(ca)ma poduzeo sve kako nitko od ‘nepozvanih’ ne bi svjedočio performansu. Tekst u cjelini držim sjajnim i znalačkim, no zbunjen sam se našao pred zaključkom kako smatrati taj performans angažmanom ‘zvizdarija je dostojna ćuške iliti pljuske’. Da se ne radi o (samo) metaforičnoj ocjeni moga performansa, vidljivo je kada se g. Mandić ironično osvrće na zagrebačku spremnost da se takve performerske zvizdarije ‘puštaju na miru’ te kada procjenjuje da bih ćušku iliti pljusku za takav performans – kad već nisam na Trgu sv. Marka – sigurno zaradio stotinjak metara dalje, kod perivoja crkve sv. Franje Ksaverskog. To ki bi da bi na vrbi je svirala, ali mi se svejedno čini da je opasno blizu huškanja.

Da bih mu omogućio da u cjelini izrazi svoj kritički stav i da postane čovjekom od djela (i riječi su djela, no…), pozivam g. Mandića da mi javno opali ćušku iliti pljusku. Nadam se da neće uzmaknuti kao što je mnogi huškač vulgaris uzmaknuo kada je s riječi trebalo prijeći na djela pa su drugi za njih morali ‘prljati’ ruke. Nadam se i da će me g. Mandić naći vrijednim svoje preporučene ćuške iliti pljuske. Mjesto i vrijeme javnog ćuškanja iliti pljuskanja ostavljam g. Mandiću na izbor, premda mi se, za početak, Trg sv. Marka čini logičnim izborom. Ali ni perivoj crkve sv. Franje Ksaverskog ne bi bio za baciti.”