Sloboda na vidiku
Tri dana trajao je pretres u ponovljenom suđenju Iliji Jurišiću za slučaj “Tuzlanska kolona”, ovoga puta pred Apelacionim većem u Beogradu, nakon što su se i Tužilaštvo za ratne zločine i odbrana Jurišića žalili na presudu Okružnog suda od 12 godina zatvora. Trajaće još, najverovatnije jedan dan, jer i odbrana i Tužilaštvo nisu stigli sve dokaze da predoče, kao što nisu stigli ni završne reči da iznesu.
Izabran je 8. oktobar, ali već nakon prvog dana ovog poslednjeg pretresa advokatima Ilije Jurišića, kao i svima koji su pratili ovo suđenje, jasno je da nakon saslušanja 14 svedoka odbrane, koje je Okružni sud odbio saslušati u prvostepenom postupku, konačna odluka može biti samo oslobađajuća. Ne samo da nije dokazana krivica Ilije Jurišića za incident na Brčanskoj malti, gde je poginuo 51 pripadnik JNA i gde ih je ranjeno najmanje 50, već je nedavni slučaj sa Ejupom Ganićem u potpunosti obesmislio optužnicu koja se temeljila na, sada je jasno, nepostojećem sporazumu između BiH i SRJ o mirnom povlačenju snaga JNA. Kako je Ganić oslobođen zbog nepostojanja istog, očekuje se da odluka Apelacionog veća bude identična onoj suda u Londonu koji je vodio njegov slučaj.
Strah od srpskog pravosuđa
Toga je svestan i Boriša Arnaut, ambasador BiH u Beogradu koji za “Novosti” kaže da je londonska presuda bila prekretnica u slučaju Jurišić.
– Potpuno je razvalila temelje optužnice i uzdrmala prvostepenu presudu jer je Tužilaštvo, znajući da nije postojao sporazum, gradilo svoju optužnicu. Prvostepena presuda je na temeljima tog sporazuma za koji je u Londonu utvrđeno da ne postoji – kaže Arnaut. On smatra da dosadašnji tok suđenja pred Apelacionim većem vodi ka oslobađajućoj presudi, čemu se nada i Stoja Jurišić, supruga Ilije Jurišića.
– Osjećam se kao oni brodolomci koji se koprcaju u moru u nadi da će se izvući. Na prvom suđenju ne da nisu htjeli da saslušaju svjedoke odbrane, nego su čak i prekidali neke. Čini mi se da je bio osuđen čim je bio uhapšen, a toga smo se najviše bojali – rekla nam je Stoja Jurišić. I ona i Arnaut polažu velike nade u odluku Apelacionog veća, što je slučaj i sa Sinanom Alićem iz Fondacije “Istina, pravda, pomirenje”.
– Nemamo razloga da sumnjamo u sudijsko vijeće koje je izuzetno profesionalno vodilo postupak. Vidi se to po pitanjima koja postavljaju svjedocima odbrane. Prvi put su bili u prilici da govore o Brčanskoj malti i ulozi Ilije Jurišića, a to su bitni ljudi na trasi izvlačenja i ljudi u operativnom centru. To je prvostepeno vijeće odbilo, jer su očigledno istinu znali ili im je netko istinu izdiktirao – kaže Alić, koji se osvrnuo i na pravosudni sistem u Srbiji, posebno na rad Tužilaštva.
– Srozali su na dno pravosudnu praksu, nauku i sad sudsko vijeće ima težak zadatak. Neko je osuđen na 12 godina, a ovo sudsko vijeće treba da ga oslobodi. Onaj ko je dozvolio tim ljudima da sjede ponovo u ovoj zgradi, to prvostepeno vijeće i ovaj tužilac, moraju se dobro zamisliti. Ako pravosuđe bude počivalo na tim ljudima, onda Srbija ima krupan problem. Sudsko vijeće je donijelo presudu i preporučilo se politici. Na žalost za ovu državu, njoj su nanijete nepopravljive štete koje narušavaju normalizaciju odnosa između dviju država. To je suština problema. Ljudi sa strahom idu u Beograd – ocenjuje Alić.
Hrvatska ignoriše Jurišića
Nepisano je pravilo da odgovornost za događaje u BiH dele Srbija i Hrvatska, a to se pravilo potvrdilo i u ovom slučaju. Većini koja ga je pratila poznato je da je Ilija Jurišić hrvatske nacionalnosti, što samo po sebi za većinu građana BiH, pa tako i za njega, znači da ima i hrvatsko državljanstvo. Za razliku od svojih državljana koji se smucaju po haškim kazamatima, a koje država svesrdno finansijski pomaže, na molbu Fondacije da pomogne odbranu svog državljanina u Beogradu, Vlada RH se oglušila.
– Prije četiri-pet mjeseci smo uputili zvaničnu molbu Vladi RH, direktno na ruke Jadranki Kosor, da finansijski pomogne odbranu Ilije Jurišića. Nismo dobili nikakav odgovor – kaže Sinan Alić.
– Sramno je što je zvanična hrvatska politika, oličena u predsjednici Vlade Jadranki Kosor, a i prije nje, ostavila državljanina Hrvatske na totalnom cjedilu. Puno više pažnje su poklanjali ljudima koji su bili u Hagu, a nisu poklonili pažnju Iliji Jurišiću, jednom normalnom građaninu koji nije bio “profesionalni Hrvat” i koji je sačuvao obraz i Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Po njima Ilija nije bio pravi Hrvat – dodaje Alić.
Pravda je spora, u nas često i nedostižna. Ilija Jurišić bi ipak polovinom oktobra mogao postati slobodan građanin. Slobodan sa povišenim šećerom i pritiskom, i tri izgubljene godine.