Zrinsku goru sijeku profiteri?

Daleko od očiju, daleko od srca – poslovica je koja bi se mogla primijeniti na banijske šume što se prostiru južno od Petrinje, između rijeka Une i Gline. Putem koji povezuje Petrinju i Dvor danas rijetko tko prolazi: oštećenom cestom s brojnim rupama i kanalima, kojima se za kišna vremena slijevaju vodene bujice, prometuju tek šumarski kamioni, traktori i šleperi što drvno blago odvoze dalje. Nekada je od šuma Zrinske i Trgovske gore živjelo 500 mještana Dvora i okolice, zaposlenih u Šumsko-industrijskom poduzeću za preradu drveta Šamarica. Poslije rata ŠIP je devastiran, a stanovništvo raseljeno. Ostalo je samo šumsko bogatstvo, čiji se potencijali i danas – po mnogima nekontrolirano! – eksploatiraju.   

Rijetki stanovnici područja podno Šamarice, uglavnom povratnici starije životne dobi, zabrinuto gledaju kako šleperi odvoze stabla iz banijskih šuma.

– Sinko, to će oni ionako pokriti papirima, a kako ću onda ja dobiti drva za ogrjev?! Iza njih propadaju putevi, propadaju mostovi… U naše se vrijeme o šumi više brinulo, a sada neki od nje samo žive. Reći će da sijeku samo staro drvo, ali siječe se puno više od toga – kaže nam jedan od mještana u prolazu.

Ima tu svačega… 

O sumnjivom izvlačenju vrijedne drvene građe sa Zrinske gore šute i današnji penzioneri a nekadašnji šefovi i direktori lokalnih šumarija Dvor, Rujevac i Petrinja. Jedan od njih, onako više za sebe, natuknuo nam je:

– Ne bih se htio miješati, ali ima tu svačega. Da je u pitanju privatna a ne društvena šuma, sigurno bi se drugačije postupalo i već bi reagirala šumarska inspekcija.

Prvi je o masovnoj sječi šuma na Zrinskoj gori javno progovorio redoviti profesor Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i poznati gljivar Romano Božac, koji je radi  toga od šumarske struke žestoko napadnut i proglašen – nestručnim. 

– Problem masovne i sveobuhvatne sječe šuma vidljiv je svakom razumnom čovjeku, ne samo   stručnjaku. Vide to i brojni kolege šumari, ali se nitko ne želi sukobljavati s profitabilnom organizacijom koja ima novac jer mnogi od njih žive upravo od sječe stabala koja nam je Bog svima podario. Prema tome, svi šumari će uglavnom govoriti o stručnom gospodarenju šumama. Zamislite samo silna lovišta diljem Hrvatske u kojima se održavaju glamurozne gozbe moćnika, a sve u dosluhu s vlasnikom, Hrvatskim šumama – kaže Božac.

U monografiji “Zrinska gora – regionalni park prirode” objavljen je njegov članak “Neizvjesna sudbina gljiva Zrinske gore”, koji je uzbunio šumarsku struku. “Problem nestajanja gljiva vidimo u postojanoj promjeni kiselosti tla, a razlog tome je zabrinjavajuće onečišćenje prirode. Na našu veliku žalost, svjedoci smo gotovo ekocidne sječe šuma kojom su posve uništena sjajna staništa vrganja, lisičarki, koprenki, krasnica i tartufa. Putujući od Petrinje preko Jabukovca, Kraljevčana, Dodoša i Miočnovića do vrha Zrinske gore i okolnim šumskim putevima, pružaju se zastrašujuće ružni vidici posve ogoljenih padina i brežuljaka. Ostale su samo kao ruglo neprohodne šikare, izvaljeni putevi i dijelovi krošanja te posve uništena staništa gljive, flore i faune. S biološkog gledišta posve je neprihvatljiva takva masovna i nekontrolirana sječa bukve, hrasta, kestena i drugih stablašica. Uvjereni smo da je takvo gospodarenje neodrživo i nedopustivo. Šumsko blago nisu samo stabla za preradu drva već i nepregledan mikrobiološki svijet, niže biljke i fauna. Ravnoteža između flore, faune i mikrobiološkog svijeta mora postojati. Zbog brojnih opravdanih i neopravdanih razloga šume su velikim dijelom prepuštene same sebi”, pisao je, između ostalog, Božac. 

Ekocid ili planska sječa?

“U šumi u kojoj je profesor Božac utvrdio ekocid upravo je obavljen dovršni sijek oplodnoga načina uzgojnog postupka obnove gorske šume bukve, koja je prirodno obnovljena mladim naraštajem. Priznajem da stanje poslije dovršnoga sijeka ne djeluje estetski, ali zahvat je stručno i korektno obavljen. Tu je premalo prostora kako bi se profesora Bošca uputilo nešto više u šumarstvo, ali začuđuje njegova hrabrost da pred hrvatskom javnosti presudi jednoj struci koju, kako smo se uvjerili, nimalo ne poznaje. Kad bi to bila ekocidna sječa šume, onda u Hrvatskoj ne bi više bilo niti jedne regularne šume, jer se sve one na takav način već više od 200 godina obnavljaju”, oštro je na članak Romana Bošca reagirao profesor Branimir Prpić u “Šumarskom listu”. S njime se slaže i Igor Anić, profesor Šumarskog fakulteta.

– Gospodarenje šumama regulirano je Zakonom o šumama, Pravilnikom o uređivanju šuma, Osnovama gospodarenja i drugim aktima. Sve aktivnosti su usmjerene na provođenje višenamjenskoga progresivnog i trajnog gospodarenja šumama. Sve naše gospodarske šume kontinuirano pružaju brojne opće korisne funkcije, kao zaštitu od erozije, reguliranje otjecanja voda, pročišćavanje voda i rekreacijske funkcije, u što se možete uvjeriti obilaskom spomenutih šumskih kompleksa – navodi Anić. Njegov kolega sa Šumarskog fakulteta, Joso Vukelić, ističe da je razgovarao s načelnikom i inspektorima šumarske inspekcije u Ministarstvu šumarstva, koji su mu potvrdili da se redovito vrši nadzor nad izvedbom gospodarskih zahvata u šumarstvu i izvršenju propisa šumskogospodarske osnove te da na Zrinskoj gori nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Vukelić dodaje da pri postupku obnove stanište ipak mora doživjeti određeni šok dok se ponovno ne stabilizira.

Premda je prije nekoliko godina pokrenut projekt kojim bi se Zrinska gora uvrstila među regionalne parkove prirode, to još nije učinjeno. A koliko se o zaštiti šuma vodi briga i koliko su zapravo osviještene ustanove koje se izdaju za ekološke, najbolje pokazuje reakcija Hrvatskog ekološkog društva, iz koje su nam na ponovljeni upit tek kratko odgovorili da “nemaju vremena da se bave tom temom jer imaju brojne druge obaveze”.

Zemljište iscrpljeno i isprano od oborina

Kakvo je stanje na Zrinskoj gori provjerila je na inicijativu “Novosti” Božica Papeš Mokos, aktivistkinja Rustice, nevladine udruge koja se bavi očuvanjem i razvojem biološke raznolikosti i ruralne baštine, koja je do prije 20 godina i sama radila na Šumarskom fakultetu. Razgledavajući padinu na sjevernoj strani Šamarice, kod raskršća za Spomen-dom Čavić brdo u gospodarskoj jedinici Petrinjčica, ustvrdila je da je pomlađivanje bukove i hrastove šume samo djelomično uspjelo, o čemu svjedoči i velik broj pionirskih vrsta topole, vrbe i breze, koje naseljavaju osiromašeno tlo.

– Pionirske vrste ukazuju na to da je zemljište iscrpljeno i isprano od oborina, jer je tlo ostalo bez zaštite. Pojava bujadi i kupine također je karakteristična za površinu gdje je zemljište kiselo – objašnjava Božica Papeš Mokos. Pionirske vrste će pomoći da se na toj površini opet s vremenom uspostavi prirodna ravnoteža, samo što će to trajati dulje nego da su obavljeni stručni zahvati.

– Ovo je tlo na putu ozdravljenja, jer se svake godine obogaćuje humusom. Međutim, tek će se za petnaestak godina ovdje vidjeti mlada šuma, dotle će ovaj prostor ličiti na šikaru – zaključuje Božica Papeš Mokos i ističe da je trebalo ostaviti više starih stabala te paziti da se stvori dovoljno zdrav pomladak.

– Malo je izgleda da hrastovi izrastu sami od sebe, zato je trebalo posaditi žireve ili izvršiti pomlađivanje sadnicama, koje su potom šumari trebali njegovati i održavati, da ih ne potisne okolna vegetacija. Također, bile bi poželjnije šume sjemenjače, jer su one dugovječnije od šuma panjača, koje su uglavnom koriste kao ogrjevno drvo. Šume sjemenjače su kvalitetnije, a njihova stabla dulje žive. Tek za pedeset do sto godina na sjevernim padinama Šamarice možemo očekivati kvalitetu šume kakva je bila – smatra aktivistkinja Rustice.

Drastična promjena na južnim padinama

Za južne obronke Šamarice, koji spadaju pod gospodarsku jedinicu Čorkovača-Karlice, Božica Papeš Mokos ustvrdila je da su “doživjeli drastičnu promjenu”. U upravi Hrvatskih šuma Sisak potvrdili su nam da se na tom području provodi završna sječa u šumi pitomoga kestena.

– Vidljivo je neuredno i nemarno gospodarenje. Situacija je dosta konfuzna, jer nema prirodne sastojine. Nisu napravljeni uzgojni zahvati te je na ovom području jako narušena ne samo estetska nego i ekološka funkcija šume. Riječ je o vrlo strmoj padini, trenutačno obrasloj bagremovom šikarom. Monokultura bagrema agresivno osvaja cijelu padinu i to je loše, jer bagrem ne spada u autohtonu vegetaciju. Ako je Šumarija planirala prenamijeniti ovaj dio u monokulturu bagrema, to bi trebalo biti vidljivo u šumsko-gospodarskim osnovama – ističe aktivistkinja Rustice.

Pored toga, nakon izvlačenja trupaca erozija je izrovala tlo izloženo oborinskim vodama. Humusni sloj je otplavljen, a gljiva nema, što ide u prilog tezi prof. Bošca o ekocidu. 

– Velike količine drveta ostale su na stovarištu od ranoproljetne sječe, pa se na trupcima već uočavaju štetne gljivice i polagano truljenje, što sasvim sigurno ne spada u dobru praksu gospodarenja šumama – zaključuje Božica Papeš Mokos.

Hrvatske šume: Nema nekontrolirane sječe

U upravi Hrvatskih šuma Sisak nisu zabrinuti za šume na Zrinskoj gori i negiraju da postoji bespravna i nekontrolirana sječa.

“U gospodarskoj jedinici Petrinjčica, u periodu od 1995. do 2010. godine, izvršene su oplodne sječe u nekoliko odjela koje podrazumijevaju sječu fiziološki zrelih stabala kada ispod njih na velikoj površini nikne mlada šuma. Tako ta mlada šuma sigurno nije šikara već kvalitetna šuma hrasta kitnjaka, bukve i graba u razvojnim fazama koljika, letvika i mlade šume. Sa južne strane Zrinske gore na potezu prema Ljeskovcu, prostor je kojim gospodari Šumarija Rujevac, a predjel se zove gospodarska jedinica Čorkovača-Karlice. Tamo se ne događa nekontrolirana sječa. Obzirom da su radovi na tom radilištu još u toku, nisu očišćene bankine od drvnog materijala, a nije saniran niti kolnik ceste (…)”, piše u njihovom odgovoru.  

I u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva demantiraju da se na  Zrinskoj gori događa devastacija i ekocidna sječa šume. “Ukoliko Trgovačko društvo ili druga pravna osoba počini ili dopusti pustošenje šume, sječu ili oštećivanje stabala te krčenje ili čistu sječu šume, kaznit će se novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 kuna. Ako šumoposjednik počini ili dopusti pustošenje šume, sječu ili oštećivanje stabala te krčenje ili čistu sječu šume, kaznit će se novčanom kaznom od 2.000 do 10.000 kuna”, navode u nadležnom Ministarstvu. Propisane se kazne, očito, ne odnose na sve jednako.