Bez odbrane i zaštite

Kraljevo i okolinu je u noći između 2. i 3. novembra pogodio potres jačine 5,4 stepena po Rihteru. Potres je imao veoma razorno dejsto. Dvoje ljudi je poginulo, a više desetina je povrijeđeno. Oko hiljadu objekata je srušeno ili oštećeno u mjeri da se u njima neće moći više stanovati, a procjenjuje se da je značajno oštećenje pretrpjelo dodatnih petnaest hiljada kuća.

Preciznih podataka o šteti još nema, ali se ona već sada može označiti kao ogromna. Van funkcije je gradski vodovod, pa se voda za piće dostavlja u cisternama iz obližnjeg Čačka, a u školama je obustavljena nastava i nije izvjesno kad će škole ponovo proraditi. Štab za vanredne situacije u Kraljevu oglasio se i zatražio pomoć države i drugih gradova u Srbiji, podvlačeći naročito potrebu za hitnom isporukom milion komada crijepa, potrebu za mehanizacijom za raščišćavanje i volonterima koji bi pružili pomoć u hitnim sanacijama. O tome što se događa u udaljenim selima nema preciznih informacija.

Nakon što je stigla vijest o razmjerima štete koju je potres načinio, Kraljevo je obišao predsjednik Srbije Boris Tadić i mnogi ministri, obećavajući na licu mjesta pomoć i brzo normaliziranje stanja. Čitava situacija je dodatno otežana jer meteorolozi najavljuju kišno vrijeme, a malo koji krov je ostao neoštećen. Osim toga, svakodnevno se bilježi serija manjih potresa, što je uobičajeno i što najavljuje stabilizaciju tla, ali i dodatno oštećuje već uzdrmane objekte.

Pomoć Kraljevu stiže sa raznih državnih adresa i iz susjednih gradova, no to nije dovoljno ni za hitne sanacije, a kamoli za šta više. Iz štaba za sanaciju su saopštili da im je na račun pristiglo oko 50 miliona dinara (oko 500.000 evra), ali da pravu pomoć tek očekuju. Lični doprinos daju i građani Srbije, a pojedini ministri su već prvi dan najavili da će u fond za sanaciju posljedica potresa priložiti jednu svoju mjesečnu plaću. Među njima je i ministar odbrane Dragan Šutanovac. Iako je gest ličnog pomaganja u katastrofi za svaku pohvalu, ministar Šutanovac kao resorno nadležan, kao i cijela Vlada Srbije, nakon svježeg kraljevačkog iskustva i iskustva u poplavama iz prethodnog proljeća, morali bi se zamisliti oko činjenice da sistem zaštite i reagovanja u katastrofama uopšte ne postoji, a čak i ako postoji, dozlaboga je zarđao, neefikasan, staromodan i neadekvatan u odnosu na rizike.

Srbija spada u seizmički aktivne oblasti i tu činjenicu treba imati u vidu. Eksperti kažu da se pri potresu kakav je bio u Kraljevu mogu očekivati oštećenja na objektima, ali ako se pojave rušenja, onda se radi o nesolidnoj gradnji. U promišljenoj politici suočavanja sa rizikom potresa neophodno je krenuti od građevinskih standarda koji garantuju veću otpornost, pa do toga da postoje snage i resursi za hitne reakcije kad do katastrofe dođe. U Kraljevu ne postoje ni resursi da se utovari i odveze šut, a kamoli šta drugo.

Da sistem nedostaje, svjedoči primjer općine Mionica koju je također teško pogodio potres prije dvanaest godina. U Mionici je tada stradalo 8.000 objekata, a njih 3.000 još čeka na sanaciju ili obnovu. Predsjednik te općine, Milan Matić, kaže da se godišnje obnovi 70 do 100 kuća, što znači da će sanacija trajati narednih dvadeset godina.

Ako se nešto bitno ne promjeni u sistemu, građane Kraljeva pogođene katastrofom čekaju teški dani i godine. A tamo nisu srušene samo prizemne kuće za stanovanje, nego i neke stambene zgrade i javne ustanove.