Bolnica na kraju zdravlja

Naručite li se u riječkom Kliničkom bolničkom centru na ultrazvuk srca, pregled ćete čekati 330 dana, magnetsku rezonancu čekat ćete 216 dana, a CT “samo” 173 dana. Rijeka je po tim listama čekanja neslavni rekorder među hrvatskim bolnicama. Želite li poživjeti koji tjedan dulje, doznati pravu dijagnozu i otpočeti liječenje, u Rijeci ćete morati posegnuti duboko u džep, bez obzira na to jeste li tek osnovni ili i dopunski zdravstveni osiguranik: platit ćete  specijalistički pregled u kakvoj privatnoj ordinaciji ili isti takav u KBC-u, kupujući mjesto na listi potkupljivanjem liječnika, šefa, šefova šefa… Iako je riječ o vrlo plodnom terenu, o korupciji u zdravstvu rijetko se govori. Dugogodišnji i aktualni ravnatelj riječkog KBC-a Herman Haller tvrdi da je ona gotovo nemoguća.

– U našem KBC-u korupcije nema, a i ne znam kako bi je i bilo u kontekstu lista za čekanje:   dobijete svoje mjesto na listi i to je to. Platit ćete liječniku da vas stavi na vrh liste? Ma, nema toga. Pokušava se generalizirati slučaj Ognjena Šimića, koji je jednostavno zlorabio svoj položaj, ali to ne može proći – kaže Haller, koji u listama za čekanje ne vidi veće probleme.

– Nastradate li u prometnoj nesreći, sigurno vas nitko neće staviti na listu, bit ćete riješeni istu sekundu. Hoću reći, sve hitno se rješava promptno i nema nikakvog čekanja.

Ravnatelj: Nismo dobili dodatna sredstva

Da su liste ipak ozbiljan problem i jedan od temeljnih zadataka u provedbi reforme zdravstva, dokazuje i podatak da je resorni ministar Darko Milinović u listopadu 2008. donio odluku prema kojoj se one imaju drastično smanjiti. U tu je svrhu bolnicama koje su premašile paušalne mjesečne limite odobrio i dodatna novčana sredstva, no isključivo za realizirane  preglede koji pridonose smanjenju lista. Ravnatelj Haller, međutim, odlučno opovrgava iznesene podatke i tvrdi da njegova ustanova nije dobila ni lipe više.

– Mi sve vrijeme raspolažemo istim novcem i nikada nismo dobili dodatna sredstva kojima bismo pokrili prekoračene mjesečne limite. Redovito smo ih prekoračivali, pa nam treba dignuti spomenike jer smo preglede obavljali unatoč svemu, i kada smo znali da više nemamo mjesečnih sredstava – kaže.

Pitamo ga jesu li ikada od ikoga, primjerice od HZZO-a, dobili dodatni novac za smanjenje lista čekanja i nije li Klinika za internu medicinu od listopada 2008. do travnja 2009. samo za potrošni materijal, ne računajući troškove rada i ostale materijalne troškove, dobila više od pet milijuna dodatnih sredstava, refundiranih kasnije. Haller kategorično tvrdi da nikada nisu dobili dodatna sredstva, upozorivši nas usput da postavljamo glupa pitanja. A glupo je pitanje postavljeno isključivo zato što raspolažemo podacima da je Interna riječkog KBC-a tijekom spomenutog razdoblja doista dobila spomenuti iznos, odnosno oko milijun dodatnih kuna mjesečno na redoviti mjesečni paušal od 2,2 milijuna kuna. Tu je i podatak da je Kliničkom zavodu za radiologiju uz 320.000 kuna mjesečnog paušala odobreno i dodatnih tristotinjak tisuća, plus ekstra novac za radnike i materijalne troškove.

Liste čekanja su dokaz kvalitete?!

Da Haller, koji očekuje spomenik vlastitom pregalaštvu, ne govori istinu, potvrđuju u Ministarstvu zdravstva.

– Ministar Milinović svojom je odlukom svim hrvatskim bolnicama odobrio dodatna sredstva za smanjenje lista. Svima onima koji su, kako bi postigli rezultat, morali premašivati odobrene mjesečne limite refundirani su svi dodatni troškovi, i prekovremeni rad osoblju i svi materijalni troškovi, no samo za prvih šest mjeseci. Valja znati da je upravama bolnica i centara na takav način dan određeni prijelazni rok, rok za prilagodbu i prilika da se poslije tog razdoblja sami snađu i namaknu potrebna sredstva reorganizacijom, drukčijom preraspodjelom postojećih sredstava ili na neki drugi način. Gotovo svima je to pošlo za rukom, pa značajnijeg produljenja čekanja na preglede ni danas nema. Rijeka, očito, u tome nije uspjela, a mjerodavne u tamošnjem KBC-u treba pitati zašto – izjavio nam je izvor iz samog vrha Ministarstva zdravstva.

Financijska je injekcija uistinu rezultirala značajnim smanjenjem lista, pa se tako u veljači 2009. na ultrazvučni pregled srca čekalo 39 dana, na MR deset, a ugradnju stenta 60 dana. Uz to, te je godine, sredstvima Ministarstva i KBC-a, za milijun i pol kuna kupljen suvremeni kardiološki CD ultrazvuk s transezofagealnom sondom. Ravatelj Haller, međutim, razloge u smanjenu lista tumači drugačije.

– U tom sam razdoblju uveo prekovremeni rad i rad vikendima, za što sam osigurao i sredstva, što je urodilo plodom. No takvo funkcioniranje ne može trajati vječno, ono strahovito troši i radnike i opremu. Zato smo od toga odustali, no razmišljamo o ponovnom uvođenju prekovremenog – kaže Haller.

Pravi su problemi nastupili kada je poslije šest mjeseci HZZO zatvorio pipu i prestao plaćati prekovremeni rad ljudi i opreme, a uprava KBC-a počela stalno smanjivati tzv. kvote, odnosno sredstva za potrošni materijal. Zašto su liste za čekanje tako drastično produljene? Ravnatelj ima svoje objašnjenje.

– Zato što ljudi žele na preglede isključivo k nama, u KBC. Zašto ne odu na ultrazvuk srca u Opatiju, u Thalassotherapiju, nego žele baš k nama? Eto, to vam je glavni razlog, ali i dokaz naše kvalitete. Razlog je i taj što k nama gravitiraju i pacijenti sa šireg područja, iz Istre, Like, karlovačkog kraja, Ogulina… A upravo sam dobio i nevjerojatan podatak da čak 20 posto naručenih pacijenata uopće ne dođe na pregled, svaki se peti naručeni ne pojavi, a uredno je zauzeo svoje mjesto na listi, odnosno oduzeo ga nekome drugome – poentira Haller.

Valja se ipak zapitati jesu li se pacijenti urotili protiv riječkog KBC-a ili je postotak neodgovornih pojedinaca koji ne dođu na naručeni pregled sličan i u drugim bolnicama. Državni tajnik Ministarstva zdravstva Dražen Jurković dao nam je službenu izjavu:

– Iz godine u godinu povećava se dopušteni mjesečni limit za KBC Rijeku i nitko ne može  reći da je Rijeka po bilo kojem pitanju zakinuta. Primjerice, početkom ove godine limit je iznosio 57,8 milijuna kuna, a početkom 2008. godine 46,7 milijuna kuna mjesečno. Nikada ukupni limiti tom KBC-u nisu smanjivani, uvijek su rasli, osim u onom razdoblju kada je – nakon dogovora o plaćama sa sindikatima – svima smanjeno onih šest posto. Prije toga je u Rijeci iznosio 61 milijun kuna. Stvar je bolničkog menadžmenta i njegove sposobnosti kako će se novac preraspodijeliti, odnosno kako će ga bolnica trošiti. Ako se ta sredstva racionalno koriste, razloga za postojanje lista nema i tvrdim da ovakvo stanje u KBC-u Rijeka nema utemeljenja, bez obzira na to što ta bolnica pokriva vrlo širok prostor – kaže Jurković.

I bolja organizacija povećava efikasnost

Nikola Ivaniš, nekadašnji liječnik u KBC-u Rijeka a sada vlasnik privatne internističke poliklinike, bivši saborski zastupnik i član saborskog Odbora za zdravstvo, a danas predsjednik županijskog Savjeta za zdravlje, smatra da su liste čekanja apsurd.

– Pod pretpostavkom da je netko bolestan, lista čekanja je apsurdna, ona ne bi smjela postojati. No, na stvari treba gledati šire: moramo znati da masa ljudi dolazi na specijalističke preglede a da uopće nije prošla uobičajenu i adekvatnu obradu u ambulanti opće medicine. I na taj način dolazi do blokade pretraga. Dalje, očito je potrebno da se postojeća Poliklinika odvoji od KBC-a i da kao županijska ustanova radi dijagnostiku i za KBC i za primarnu zdravstvenu zaštitu, kao što je uobičajeno u razvijenim zdravstvima – smatra Ivaniš. Dodaje kako postoje još dva načina za efikasno smanjivanje lista i efikasnije funkcioniranje zdravstva uopće.

– Dok god je glavni cilj reforme zdravstva smanjivanje troškova, nema šanse da se liste čekanja dugoročno smanje. Nema ništa od boljeg zdravstvenog sustava dok se režu troškovi, a posebno ne u zemljama poput naše, gdje se godišnje po stanovniku za zdravstvo izdvaja oko 660 eura. U Sloveniji je taj iznos viši od 1.300, a u razvijenim zemljama je i 3.500 eura. I na koncu, uvjeren sam da je i organizacija veliki problem u nedovoljnoj efikasnosti KBC-a: boljom organizacijom sustava ta bi se efikasnost povećala i do 30 posto, toliko je u KBC-u rezervi – zaključuje Ivaniš.

Problemi i s informatizacijom

Riječki je KBC raritetan i po pitanju transparentnosti lista čekanja, koje se već dulje vrijeme ne mogu naći na internetskoj stranici te bolnice.

– Istina je, već neko vrijeme liste nisu na stranici. Imamo problema s informatizacijom i to je to – lakonski je objasnio ravnatelj Haller.

Državni nam je tajnik potvrdio taj podatak, ali i zaključio kako je to nedopustivo jer sve bolnice bez izuzetka moraju svakodnevno ažurirati podatke i objavljivati ih na web stranici KBC-a kojem pripadaju.

Na Traumi se operiraju samo hitni slučajevi

Prema neprovjerenim podacima, apsolutni rekord u duljini čekanja na operativni zahvat drži lovranska Klinika za ortopediju: naručite li se danas za ugradnju umjetnog koljena, ondje ćete  na red ćete doći u travnju 2013, dakle za približno 900 dana! Svi su naši sugovornici složni u ocjeni da je riječ o vrhunskoj medicinskoj ustanovi s vrsnim stručnjacima i uvjetima koji jamče vrhunsku medicinsku skrb. Donedavno su se identični zahvati, premda u ograničenom broju, mogli obavljati i na Traumatološkom odjelu KBC-a Rijeka, no to više nije moguće. Haller kaže da se na Traumi i danas mogu operirati hitni slučajevi, no za tzv. hladni program, planirane zahvate, taj odjel nije nikada nije bio osposobljen, ni kadrovski ni ikako drukčije. No prema podacima koje smo dobili upravo u KBC-u, to nije istina: po ugovoru s HZZO-om, Trauma je godišnje obavljala deset planskih, unaprijed dogovorenih operacija. Mogla bi možda i dalje, ali ne smije: navodno se buni šef lovranske bolnice…