Međutim, idemo dalje

Kada je Europska komisija 9. studenoga objavila najnoviji izvještaj o napretku Hrvatske u ispunjavanju kriterija za pristupanje Europskoj uniji, predstavnici vlasti oduševljeno su ga

pozdravili kao “iznimno pozitivan” i “najbolji do sada”. Međutim, među još deset otvorenih  poglavlja najproblematičnija su bila i ostala ona o tržišnom natjecanju i pravosuđu i temeljnim pravima, a struktura i jezik kojim je izvještaj pisan ostavljaju podosta prostora za interpretaciju, ovisno o tome tko i zašto izvještaj ocjenjuje.

Poglavlja se analiziraju po različitim pitanjima, pri čemu je ono pozitivno uvijek stavljeno na početak i ocijenjeno s nekoliko stupnjeva napretka: “nikakav napredak”, “ograničeni napredak”, “određeni napredak” i “dobar napredak”, za kojim obično slijedi “međutim”, te analiza onoga što još treba napraviti.

Zakone tek treba testirati u praksi

Kada je riječ o poglavlju o pravosuđu i temeljnim pravima, sudeći po opisanoj strukturi i frazama, pred Hrvatskom je još uvijek više posla koji treba obaviti nego što je obavljeno. Isto tako, u oči upada da se učinjeni napredak u većini slučajeva dogodio na razini donošenja zakona, propisa, različitih planova i strategija, a njihova se učinkovitost u praksi tek treba demonstrirati.

Europska komisija tako smatra da je Hrvatska učinila dobar napredak u pogledu neovisnosti pravosuđa, i to putem novih ustavnih amandmana i zakona o sudskim vijećima, državnim odvjetnicima i sudovima. “Ipak ostaju nedostaci u funkcioniranju Državnog sudbenog vijeća i Državnog odvjetničkog vijeća, te je važno da ova tijela pokažu neovisnost i odgovornost, naročito prilikom obavljanja ključnih funkcija u imenovanjima, disciplini i upravljanju karijerama, kako bi se osigurala efektivna samoregulacija sudske profesije.” Nadalje, ustanovljen je “napredak u uvođenju jedinstvenih, transparentnih, objektivnih i široko primjenjivih kriterija za imenovanja sudaca i tužitelja, no ti se sustavi tek trebaju testirati u praksi”. Što se tiče profesionalizacije i kompetencije sudaca, u EU-u smatraju da je tu postignut dobar napredak, zahvaljujući jačanju stručnog doškolovanja. Uočen je i napredak u smanjenju zaostalih slučajeva za deset posto u ovoj godini, pa ih sada ima još 796 tisuća, no to se smanjivanje događa neravnomjerno po sudovima.

S druge strane, broj izvršnih postupaka je narastao i sada čini 40 posto svih građanskih parnica, što “koči uspješno funkcioniranje pravosudnog sustava”. Upravni su sudovi u izvještaju ocijenjeni kao “nedovoljno transparentni” i nisu “na razini europskih standarda”. Određeni napredak uočen je u racionalizaciji sudova, međutim, “financijski učinci racionalizacije nejasni su, što dovodi u pitanje njezinu implementaciju u praksi”, kaže Komisija. Ograničeni uspjeh zabilježen je u poboljšanju infrastrukture i opreme sudova, a “nepostojanje jedinstvenog statističkog sustava i dalje je prepreka usvajanju adekvatnih mjera za rješavanje zaostataka”.

Dobre pomake Komisija vidi i u primjeni novog Kaznenog zakona, kojim su se ubrzale istrage u slučajevima organiziranog kriminala i korupcije, no oko 200 slučajeva USKOK-a još čeka pokretanje sudskih parnica. Nastavljena je implementacija strategije reforme pravosuđa, usvojeni su novi zakoni i novi akcijski plan te reorganizirano Ministarstvo, ali je “nadzor provedbe reforme još uvijek problematičan zbog ograničenog kapaciteta ljudstva”, a nema ni “sistematične analize učinka novih mjera”.

“Više balansirana” suđenja za ratne zločine

Kada je riječ o suđenjima za ratne zločine, Komisija bilježi da je “pristup više balansiran” nego ranijih godina, a više je i slučajeva u kojima su navodni počinitelji Hrvati. Državno je odvjetništvo nastavilo revidirati potencijalno upitne presude u odsustvu iz 1990-ih, pa je održano 15 ponovljenih suđenja, u većini kojih su originalne presude odbačene. “Ipak, nekažnjavanje zločina ostaje problem, naročito kada su žrtve etnički Srbi, a navodni počinitelji pripadnici hrvatskih sigurnosnih snaga”, kaže Komisija, te dodaje kako su ostale još stotine neprocesuiranih slučajeva, a zamjera se i nedovoljno korištenje specijaliziranih sudova za ratne zločine. Nadalje, “kada se i dogode presude za ratne zločine, one su u pravilu znatno blaže od onih koje se daju za istovjetne zločine koji se ne kvalificiraju kao ratni zločini”, a “upotreba olakotnih okolnosti različito se primjenjuje ovisno o nacionalnoj pripadnosti”. “Nasljeđe nekorektne primjene zakona o oprostu i dalje ima negativni učinak jer sprečava obitelji da dobiju kompenzaciju”, stoji dalje u izvještaju, kao i da u ovom području “nema dovoljno transparentnosti”.

Što se tiče borbe protiv korupcije, Europska komisija smatra da je tu postignut “dobar napredak”. Kaže se da je “ojačala politička volja”, Vladina i parlamentarna tijela za nadzor provedbe osnažena su, kao i zakonski okvir, policija i tužiteljstvo USKOK-a. “Međutim, korupcija je i dalje prisutna u svim područjima”, stoji u izvještaju, a “nedavno ojačane zakonske i administrativne strukture tek se trebaju testirati u praksi, naročito u pogledu sposobnosti sudova da se nose sa sve većim brojem složenih slučajeva. Broj presuda se povećao, ali samo kod manjih slučajeva korupcije, dok u ozbiljnim slučajevima još nema presuda”. Napori u prevenciji korupcije ocijenjeni su, pak, kao “ograničeni”.

Pravo na pristup informacijama dignuto je na ustavnu razinu, osnažena je komisija za sprječavanje sukoba interesa, te izmijenjen zakon o sukobu interesa kako bi se depolitizirala imenovanja u nadzorne odbore državnih poduzeća. “Međutim, te mjere još nisu operativne. Iako su provedene neke mjere za podizanje svijesti o sukobu interesa, taj koncept se još uvijek vrlo malo razumije u Hrvatskoj, naročito na lokalnoj razini”, smatra Komisija. “Da bi se spriječila korupcija, potrebna je veća transparentnost javne administracije, naročito na području javne potrošnje. Građanima je ekstremno teško dobiti informacije o konačnim troškovima ugovora o javnim nabavama, naročito na lokalnoj razini. Ostaju i nedostaci u financiranju političkih aktivnosti i izbornih kampanja, gdje ne postoji u potpunosti učinkovit i neovisan nadzor”, zaključuje se u poglavlju o borbi protiv korupcije.

Medijske slobode “generalno se poštuju”

Što se tiče temeljnih prava, Europska komisija tu primjećuje “određeni napredak”, naročito u pogledu zaštite osobnih podataka, a nešto manje u pristupu pravdi, jer su “procedure za pristup besplatnoj pravnoj pomoći komplicirane, a kvaliteta pomoći koja se daje niska”. “Određeni napredak” zabilježen je u pogledu zatvorskog sustava, medijske slobode “generalno se poštuju” unatoč “prijavama političkih pritisaka na novinare i urednike”, a na području rodne jednakosti postignuto je vrlo malo i to zbog “podzastupljenosti žena u tijelima ekonomskog i političkog odlučivanja”. “Ograničeni napredak” postignut je u pogledu poštivanja prava djeteta i u ostvarivanju prava socijalno ugroženih i osoba s posebnim potrebama.

Ocjenjujući novi zakon protiv diskriminacije, Komisija smatra da mjere za podizanje svijesti o njemu nisu dovoljno uspješne, s obzirom na to da vrlo mali broj pritužbi dođe do sudova. Provedba zakona o zločinima iz mržnje još je “u ranoj fazi”, zbog čega su naročito ugrožene osobe različite seksualne orijentacije.

I dalje teškoće u zapošljavanju manjina

Komisija smatra da je na području prava manjina postignut “određeni napredak” te izdvaja da se nastavilo “javno izražavanje na visokoj razini posvećenosti manjinskim pravima”. Kao pozitivne spominju se promjene Ustava u kojemu se sada eksplicitno navode sve 22 manjine, zatim da je ojačan Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u smislu njihove zastupljenosti u parlamentu te napredak u obrazovanju Roma. “Međutim, mnogi problemi su se nastavili”, pa “Hrvatska mora nastaviti poticati duh tolerancije prema srpskoj manjini i štititi one koji su potencijalno izloženi prijetnjama i djelima diskriminacije, neprijateljstva i nasilja”. “Naročite su teškoće u području zapošljavanja, podzastupljenosti u državnoj administraciji, sudstvu i policiji, te javnom sektoru općenito”, kaže se u izvještaju. Što se tiče pripadnika romske manjine, oni “i dalje žive u naročito teškim uvjetima, a problemi ostaju na području obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite, zapošljavanja i pristupa osobnim dokumentima”.

Manjak stambenih jedinica za povratnike

Kada je riječ o povratku izbjeglica, postignut je tek “određeni napredak”. Registrirano je više od 132 tisuće povrataka Srba, otprilike polovica, a nešto su slabije ocijenjeni uspjesi stambenog zbrinjavanja. Napredak je zabilježen i u obnovi oštećenih kuća i čišćenju sudskih zaostataka odbijenih aplikacija za pomoć u obnovi. “Međutim, još uvijek postoje brojni problemi za izbjeglice i povratnike”, a “najveća prepreka održivom povratku je manjak stambenih jedinica”. “Implementacija plana iz 2009. o novim stambenim jedinicama realizirana je tek 31 posto, dvije do tri tisuće aplikacija još nije procesuirano, a 6.000 zahtjeva za rekonstrukciju još je na čekanju”. Isto tako, “razina odbijanja zahtjeva za konvalidaciju radnog staža od 44 posto još uvijek je visoka”. “Stoga je napore za stvaranje ekonomskih i socijalnih uvjeta nužnih za postizanje održivosti povratka izbjeglica potrebno ubrzati”, zaključuje se u izvještaju.