Nezadovoljstvo vladom prelit će se na ulice

Jedan od najvehementnijih saborskih zastupnika, SDP-ovac Nenad Stazić, osim što relativno puno priča, ima i što za reći. Ovom prilikom, za “Novosti” je progovorio o aktualnom trenutku hrvatske tzv. demokracije, odnosima u vlastitoj stranci, krizi HDZ-ove vlade koja svejedno nikako da padne, te o koalicijskim partnerima potonjih…

Vi ste jedan od općenito aktivnijih zastupnika u Saboru; ne bi bilo loše da se ostali vaši kolege inače onako angažiraju kao neki dan, dok se raspravljalo o povjerenju vladi? Mislim da to nije samo moj dojam, nego neprijeporna činjenica – zastupnici, i to nipošto samo vladajući, pasivni su i neodgovorni spram svojih dužnosti, pa veoma negativna slika o njima u narodu, s obzirom na privilegije, nije slučajna.

– Da, uistinu, slika o zastupnicima nije osobito ružičasta, a razloga je za to nekoliko. Prečesto se na televizijskom ekranu vidi poluprazna sabornica, no uzrok tome nije uvijek zastupnička lijenost, nego i druge obaveze koje zastupnici imaju. Ponekad su u svojim uredima gdje primaju goste i s njima razgovaraju ili se tamo pripremaju za neku od sljedećih točaka dnevnoga reda, ponekad pak na terenu u svojoj izbornoj jedinici. Drugi važan razlog loše slike o zastupnicima je taj što je razina saborskih rasprava ponekad duboko ispod onoga što bi se moglo smatrati prihvatljivim ophođenjem među civiliziranim građanima. Osobne uvrede i niski udarci tu zamjenjuju principijelnu raspravu o nekom problemu. Do toga, međutim, ne dolazi slučajno. Cilj je HDZ-ovih zastupnika što je moguće više proširiti tezu o tome kako su u politici svi isti, kako među političarima nema bitnih razlika u poštenju i odgovornosti te kako je građanima u krajnjoj liniji posve svejedno za koga među tim pokvarenim i korumpiranim lijenčinama glasaju. HDZ, naime, u Hrvatskoj ima čvrsto biračko tijelo, solidan broj građana koji biraju tu stranku bez obzira na to kakva je ona, pa im ovo prljanje ukupnog političkog prostora ide direktno na ruku.

Referendum se morao održati

Jedan primjer za gornju tezu: rasprava oko nedavno propalog, tj. otklonjenog referenduma svela se na pitanje o ovlastima za Sabor ili Ustavni sud, tako posve zasjenivši meritum, ono zbog čega je preko 700 tisuća ljudi zatražilo taj referendum – katastrofalan odnos političke elite prema radničkim i socijalnim pravima. A to nije tema koja se može i treba nametnuti samo u Saboru, pri čemu osobito mislim na odgovornost stranačko-političke ljevice u Hrvatskoj?

– U pogledu referenduma o nekim odredbama Zakona o radu, SDP se ponio principijelno. Pozvali smo naše članove da potpišu taj zahtjev i čvrsto smo se držali toga da se referendum mora održati ako je za njegovo raspisivanje prikupljen dovoljan broj potpisa. Farsu s Ustavnim sudom smislio je HDZ kako bi sa sebe skinuo odgovornost za to što se referendum na kraju ipak neće održati. Nije na meni da komentiram odluke Suda, ali se u potpunosti slažem s predsjednikom koji se u samo četiri riječi posve precizno odredio prema toj ustavnosudskoj odluci. “Ja bih glasao drugačije”, rekao je predsjednik Josipović, i time je rekao sve. No, valja reći da je posve jasno kako bi taj referendum, da je do njega došlo, značio ne samo izjašnjavanje građana o Zakonu o radu i potrebi bolje zaštite radničkih prava, nego i svojevrsno izjašnjavanje o ovoj Vladi i svemu onome što su u posljednjih sedam godina učinili građanima ove zemlje.

Kada govorimo o socijaldemokraciji u Hrvatskoj, često je u javnosti prisutna procjena da SDP najavom svojih gospodarskih mjera u slučaju pobjede na izborima, vrši pomak u smjeru ozloglašenoga “trećeg puta” kao apsurdnog i socijalno pogubnog kompromisa s neoliberalnom doktrinom. Pritom imam na umu, pojednostavljeno kazano, već i razliku između favoriziranog Branka Grčića i potisnutog Ljube Jurčića. Što vi mislite o tome?

– Ne slažem se s vama da je naš kolega Jurčić potisnut. Za njega je uvijek bilo i bit će mjesta u kreaciji gospodarske politike SDP-a. A ta je politika usmjerena k razvoju onih industrija za koje u Hrvatskoj već postoje kapaciteti i prirodni resursi. Nema razvoja bez proizvodnje i stvaranja nove vrijednosti. Ne može se živjeti samo od uvoza i uslužnih djelatnosti. Kada je pak zaštita radnika u pitanju, dopustite da vas podsjetim kako je upravo SDP nekoliko puta uzaludno predlagao izmjene Kaznenog zakona po kojem bi neisplata plaća radnicima bila kazneno djelo za koje se ide u zatvor. HDZ i koalicijski partneri to su svaki puta glatko odbijali kao da ne shvaćaju da se tu radi o čistom kriminalu. Radniku je svejedno da li mu isplatite plaću pa mu je onda ukradete iz džepa ili ga pokradete tako da mu tu plaću ni ne isplatite. Samo robovi rade bez plaće, a takvih je robova danas u Hrvatskoj oko 80 tisuća. Volio bih vidjeti koji bi se poslodavac usudio nekom radniku uskratiti njegovu plaću kada bi znao da će zbog toga otići u zatvor.

Koga je podmitio Daimler?

Postalo je uobičajeno da HDZ, čim se spomene neki primjer korupcije unutar te stranke, SDP-u nabije na nos Daimler i slično. Smatrate li da oni oklijevaju s raščišćavanjem takvih priča zbog čuvanja predizborne municije, pa makar bili ćorci – važno je da se dimi? I što u svjetlu tzv. borbe protiv korupcije u režiji HDZ-a, vi osobno mislite o Mladenu Bajiću?

– SDP traži da se afera Daimler što prije rasvijetli. Ako priznaju da su nekoga u Hrvatskoj podmićivali, neka kažu i koga. Pa valjda znaju na čiji su račun uplaćivali mito. Dopustite da podsjetim kako su predstavnici Daimlera pred američkim sudom izjavili da su to mito isplaćivali od 2003. do 2008. godine, pa bi uistinu bilo zanimljivo saznati koga su to mitili sve te godine i zbog čega. Što se pak tiče nekih drugih takozvanih afera, pokazalo se da njih zapravo nema. Pokušali su zloupotrebom policije ocrniti kolege Mršića, Piculu i Obersnela, trojicu članova predsjedništva SDP-a, ali im to nije pošlo za rukom. Državno odvjetništvo je za dvojicu od njih već odbacilo kaznene prijave, a siguran sam da će to učiniti i u trećem slučaju jer je upravo Državno odvjetništvo dalo suglasnost Gradu Rijeci da ide u pogodbu s Tržnicama kako bi u vlasništvu grada otale sačuvane vrijedne nekretnine koje su i kulturni spomenici. Što se pak Mladena Bajića tiče, smatram da je njemu trebalo nedopustivo puno vremena da se pokrene. Pa gledajte, zar je zaista trebalo čekati pune četiri godine da se krene u istragu Rončevića oko kupnje vojnih kamiona, kad je o tome nebrojeno puta govorio bivši predsjednik Mesić koji je, na funkciji koju je obnašao, sigurno imao kvalitetne informacije o tome kako su ti kamioni nabavljeni. Zar je zaista trebalo čekati da Glavaš ode iz HDZ-a da se počne ispitivati njegova ratna uloga u Osijeku, zar ne bi već bilo vrijeme da se rasvijetle sve okolnosti krađe novca u Brodosplitu? Mladena Bajića treba pohvaliti i podržati za ono što trenutno radi, ali se ne smije smetnuti s uma da toliko dugo vremena nije svoj posao obavljao kako su to građani od njega očekivali.

Europska unija se često nameće kao neupitni autoritet za sva pitanja u Hrvatskoj; utoliko je bilo osvježavajuće vidjeti vrh SDP-a kako se nedavno javno opire toj dogmi. Premalo se govori o negativnostima politike EU-a, a i referendum tempiran za vrijeme nakon pristupanja je samo nova lakrdija. Kako vi komentirate taj odnos, prvo Hrvatske i EU-a, te naš interni društveni i politički odnos prema toj temi?

– Meni se čini da je najveća korist od EU u samom postupku približavanja i prihvaćanju svih onih standarda koji u tom svijetu već vrijede kao nešto normalno. Ni ove borbe protiv korupcije ne bi u Hrvatskoj bilo da se bez nje ikako moglo zatvoriti poglavlje o pravosuđu. Europa nas je natjerala da sada operemo sav taj prljavi veš s kojim nas ne puštaju u svoje društvo. Građanima treba jasno reći da Europa sama po sebi nije čarobni štapić kojim će se život učiniti ugodnijim i lakšim. Koncept poljoprivrede kojim se nastoji pod svaku cijenu očuvati malo seosko gazdinstvo kao njezin temelj, morat će doživjeti reviziju. Ne može se poticajima voditi socijalna politika i to našim seljacima treba vrlo jasno reći. No, unatoč svemu, da ne bi bilo nikakve dvojbe, snažno podupirem sva nastojanja da u Uniju uđemo što prije. Zaslužujemo na kraju biti dijelom te velike europske obitelji u koju po mnogočemu spadamo.

Mjera je prevršena

SDP predbacuje koalicijskim partnerima HDZ-a, “seljacima” i manjincima, zbog održavanja sadašnje vlade na životu. Ipak, ne bi li bilo dobro da se SDP manje orijentira na odgovornost drugih za to što ne može doći na vlast, i to u pravilu sve dok ju HDZ svojim katastrofalnim potezima sam ne ispusti iz ruku? Hoću reći, čitava ta situacija manje govori o unutarkoalicijskim odnosima, a više o jalovosti opozicije?

– Ne bih se složio. Opozicija nikada ne može srušiti neku vladu samim time što je manjina pa se tu ne radi o nekoj njezinoj jalovosti, kako vi to kažete, nego jednostavno o odnosu snaga kao posljedice posljednjih izbora. Uistinu smatram da su prijevremeni izbori Hrvatskoj potrebni i to samo zbog toga što ova Vlada očito nema unutarnje snage pokrenuti nužne reforme. Pokretanje reformi za njih bi značilo okretanje leđa njihovom biračkom tijelu koje godinama kupuje različitim privilegijama, a to je ono što HDZ neće i ne može učiniti. Zbog toga će stanje postajati sve gore. Uz to, ova je Vlada  zarobljenik svojih vlastitih podjela i nevjerojatnih razmjera korupcije koji sada izbijaju na površinu. Do prijevremenih izbora, međutim, neće doći ako koalicijski partneri ne shvate da je mjera prevršena i da svako daljnje podržavanje ove Vlade znači prihvaćanje odgovornosti za zlo koje nas čeka. Nisam siguran da se do termina redovnih izbora naraslo nezadovoljstvo građana neće preliti i na ulice kada ga više nitko živ neće moći kontrolirati. Pitam se jesu li HDZ-ovi koalicijski partneri svjesni svoje ogromne odgovornosti da nam se ne dogodi i takvo što.