Okupljeni za istinu i ravnopravnost
Devetnaest godina nakon početka i petnaest godina nakon kraja rata, u Zagrebu je 23. studenoga na inicijativu Srpskog narodnog vijeća (SNV) osnovano udruženje porodica ubijenih, poginulih, nestalih i nasilno odvedenih Srba, kojemu je službeni naziv Udruženje porodica protiv zaborava.
U prostorijama SNV-a okupilo se 15-ak žrtava iz cijele Hrvatske, ali i iz Srbije: riječ je o ljudima koji godinama obilaze raznorazne hrvatske, srbijanske i evropske adrese, istražujući u kojim su okolnostima nastradali članovi njihovih obitelji, gdje su im tijela i zašto nitko, osim njih, ne traga za njima. Premda su mnogi izgubili svaku nadu da je ikome stalo do istine, ipak su se odazvali SNV-ovu pozivu. Potpuno je nevjerojatno da u cijeloj Hrvatskoj, s izuzetkom Vukovara (čije je udruženje, nažalost, nedavno prestalo s radom), dosad nije djelovala nijedna udruga koja bi se bavila ovim problemima. Odgovor na pitanje zašto dosad nije bilo sličnih inicijativa vjerojatno leži u strahu žrtava da bi svako javno isticanje trauma koje su prošli pobudilo još veću agresiju zajednice u kojoj žive. Jedna od najvažnijih namjera Udruženja jest da članovi obitelji žrtava dignu glavu i organizirano pitaju Hrvatsku – koja je tek nedavno objedinila spiskove nestalih – što je s njihovim najmilijima: kako su nestali, tko ih je odveo, ubio, gdje ih je pokopao i zašto se ne ubrzaju ekshumacije.
Uz to, kako piše u njihovoj izjavi za javnost, Udruženje će “raditi i na pomaganju porodicama ubijenih, poginulih, nestalih i nasilno odvedenih Srba u ostvarivanju njihovih prava u smislu izjednačavanja njihova statusa s ostalim građanima RH, koji su zbog identičnih razloga stekli određeni status ili povlastice”. Drugim riječima, Udruženje pokušava učiniti ono što je država godinama namjerno propuštala, a to je izjednačiti sve svoje građane u pravima i obvezama.
Na osnivanje Udruženja u SNV-u došli su ljudi različitih sudbina iz Slavonije, Like, Dalmacije, Korduna i Srbije, no svi s jedinstvenom željom – da budu ravnopravni, da se njih i njihove najbliže tretira kao ljude i građane, a ne kao kusur u nečijem razračunavanju. Predsjednica Udruženja porodica protiv zaborava je Marica Šeatović iz Novske, koja je 1991. izgubila supruga u terorističkom napadu “Tigrova” na grupu civila, a tajnik je Branko Jurišić iz SNV-a. Pozivajući sve građane Hrvatske na suradnju, sudionici osnivačke skupštine uputili su poziv građanima srpske nacionalnosti koji su bili žrtve i onima čiji su članovi obitelji stradali da im se jave, kako bi zajednički izvršili pritisak na administraciju, koja navodno čini sve da u sklopu pristupnih pregovora s EU-om što prije zatvori Poglavlje 23.