Petoljetka unatrag

Ekonomska kriza na koju HDZ-ova koalicijska vlada nije uspjela pronaći adekvatan odgovor vratila je hrvatsko gospodarstvo godinama unatrag. Prema nekim ekonomskim pokazateljima, koje su “Novosti” analizirale koristeći se podacima Državnog zavoda za statistiku, čak i u mračne 1990-e.

Bruto domaći proizvod (BDP), čiji pad još nije zaustavljen, vratio se na brojke iz 2007. godine, a ni prema najoptimističnijim prognozama, Hrvatska neće tako skoro doseći stope rasta kakve su tada bile zabilježene.

No još više od BDP-a potonuli su neki od najvažnijih privrednih sektora. Razina industrijske proizvodnje u 2010. godini, unatoč laganom oporavku, još uvijek je ispod nivoa proizvodnje iz 2005. Obujam građevinskih radova također je ispod razine dostignute još 2005., pri čemu i dalje opada. Burzovni promet, primjerice, pao je na razinu iz 2003. godine, direktne strane investicije na razinu 2004., a nelikvidnost pravnih osoba dosegla je brojke posljednji put zabilježene 1999.

Istovremeno, jedina stvar koja je od izbijanja krize, odnosno kroz posljednje dvije godine cijelo vrijeme bilježila enorman porast, bila je zaduživanje.

Kao ni vlada Ive Sanadera na početku krize, niti vlada Jadranke Kosor nije kroz posljednjih 16 mjeseci bila sposobna napraviti zaokret, pa je Hrvatska danas jedna od rijetkih europskih zemalja koje će i u 2010. imati negativnu stopu rasta. Štoviše, prema najnovijim predviđanjima Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), od 29 tranzicijskih zemalja istočne Europe, Kavkaza i srednje Azije, samo će Rumunjska i Mađarska u 2011. imati manje stope rasta od Hrvatske.

Nedostižan rast

Još početkom ove godine prema Jadranki Kosor su se, nakon učvršćivanja njene pozicije u HDZ-u, gajile određene nade u redovima poslodavaca i ekonomskih stručnjaka. Usprkos upozorenjima kritičara da je po svemu sudeći riječ o praznoj priči, njen proljetni program gospodarskog oporavka dobio je široku podršku različitih krugova, od predsjednika Ive Josipovića i guvernera HNB-a Željka Rohatinskog, do predstavnika Europske unije i međunarodnih financijskih institucija. No vladina odlučnost za “bolne reforme” razbila se već na otporu sindikata, a sve nade liberalnih poslovnih krugova raspršile su se prilikom jesenskog rebalansa proračuna, koji je dozvolio daljnje bujanje javnih rashoda, bez ikakvih injekcija u gospodarstvo.

Pola godine bilo je dovoljno da se ekonomska politika vlade Jadranke Kosor, čiji rad danas podržava samo 18 posto građana, ispuše do kraja. Probuđena javna rasprava o poželjnim ekonomskim mjerama posljednjih je mjeseci utihnula, od vlade su se udaljili i sindikati i poslodavci, a zadnji udarac njenoj vjerodostojnosti u provođenju gospodarskih reformi zadao je svojom prošlotjednom izjavom guverner Rohatinski, kazavši da bi za Hrvatsku bilo bolje da je u pomoć pozvala MMF, što drugim riječima znači da vlada nije bila u stanju sama provesti potrebne reforme.

Čak i HDZ-ovi koalicijski partneri, kako se moglo čuti iz SDSS-a prilikom rasprave o povjerenju premijerki, danas su spremni priznati da vlada nema rješenje za gospodarsku krizu, te da je njen daljnji opstanak uvjetovan nekim sasvim drugim, političkim faktorima.

EBRD predviđa da će Hrvatska, nakon pada BDP-a za 5,8 posto u 2009. godini, i ovu godinu zaključiti s padom od 1,5 posto, dok će 2011. imati mali rast od 1,9 posto. Najvišu stopu rasta BDP-a Hrvatska je dosegnula u prvom kvartalu 2007. godine, kada je on iznosio sedam posto, nakon čega se počeo ublažavati, da bi u posljednjem kvartalu 2008. potonuo u minus, iz kojega se do danas nije izvukao.

Kako je rekao Rohatinski, u usporedbi s 2008. krizu smo platili padom BDP-a od 7,4 posto, zaposlenosti od 8,4 posto, a investicija preko 22 posto.

Čak se ni u razmišljanjima oporbe, koja je izložio SDP-ov ekonomski strateg Branko Grčić, ne računa na brz oporavak, budući da i uz mjere koje je predložio, a koje sadašnja vlada zasigurno neće primijeniti, očekuje postizanje stope rasta od četiri posto tek 2013. godine. Hrvatskoj će trebati barem tri godine da nadoknadi pad ostvaren kroz posljednje dvije, što, grubo rečeno, znači da je u krizi izgubljeno pet godina.

– Stope rasta od sedam posto više nećemo doseći. Taj je rast bio temeljen na domaćoj potrošnji koju su financirale banke i vladinim investicijama u infrastrukturu, koje su poticale domaću potrošnju, a to se više nema otkud financirati. No hrvatska ekonomija u cjelini ima puno veće šanse nego što se to čini na prvi pogled. Stvari u perspektivi stoje dobro, ali uz uvjet da se promjeni postojeća struktura u fiskalnom sektoru. Fiskalni kapacitet Hrvatske kreće se oko 100 milijardi kuna, od čega polovica pokriva plaće, dok se druga polovica troši pogrešno, pa čak i transferi za poticaje u poljoprivredi spadaju zapravo u socijalnu politiku, a socijalna politika ne može pokrenuti rast. Ta je struktura neodrživa i morat će je promijeniti, ako ne ova, onda neka sljedeća vlada – kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

Prema njegovim riječima, domaća potrošnja više ne može pokrenuti rast, pa se on može temeljiti jedino na inozemnoj potražnji, odnosno na izvozu prerađivačke industrije i turizmu kao sektoru u kojem gosti iz inozemstva troše domaću robu.

– Rast mogu donijeti osobna potrošnja, investicijska potrošnja u privatnom sektoru i javne investicije. No ni od javnih se investicija više ne može puno očekivati, pa rast mogu donijeti jedino investicije u realnom sektoru, koje se mogu očekivati tek nakon pristupanja EU, dakle oko 2013. godine. Do tada neće biti većih promjena pa možemo očekivati slabi rast i stagnaciju, pogotovo zato što je sljedeća godina predizborna i nije dobra za ekonomske teme. Ulaskom u EU, ne mislim da je nemoguće očekivati neki veći rast u srednjem roku, pa i ubrzani oporavak ukoliko država smanji pritisak fiskalnog na privatni sektor. Ukoliko nastavi ovakvu politiku, Hrvatska će i dalje stagnirati – kaže Novotny.

Pokazatelji dubine krize

Niz drugih pokazatelja govori o dubini krize u Hrvatskoj. Broj nezaposlenih u rujnu dostigao je razinu iz 2006., a broj zaposlenih pao na razinu 2005. Broj poduzetnika smanjen je na razinu iz 2008. godine, a ukupna dobiti svih poduzetnika zajedno, koja je 2007. iznosila rekordnih 24,7 milijardi kuna, još lani je pala na 4,4 milijarde kuna, odnosno na razinu iz 2001.

Industrijska proizvodnja na vrhuncu je bila početkom 2008., da bi u 2009. njen obujam pao ispod razine iz 2005. Pojedine izvozne grane počele su ove godine ponovo oživljavati zahvaljujući oporavku stranih tržišta, no ukupno je industrija tek u rujnu krenula prema gore, zabilježivši porast od 3,1 posto. Nakon velikog pada u 2009., građevinski radovi su u prvih osam mjeseci ove godine zabilježili pad u odnosu na isto lanjsko razdoblje za 17,2 posto i potonuli ispod razine na kojoj su bili 2005. Primjerice, lani je u prvom polugodištu bilo dovršeno 4.146 stanova, a ove godine samo 1.900. Pad aktivnosti nastavlja se i dalje, a podatak da je vrijednost novih narudžbi u prvoj polovici ove godine bila za 53,2 posto manja u odnosu na lani svakako ne budi optimizam.

– Domaća potrošnja vratila se na razinu iz 2007. godine i oni proizvođači koji rade na domaćem tržištu, koje još uvijek stagnira, to su osjetili. No izvozna industrija već se oporavlja zbog globalnog oporavka, pa drvna industrija, u kojoj Hrvatska ima izuzetne pretpostavke, ubrzano raste. Građevinski sektor je problematičniji jer će stanogradnja zbog viška od 13 – 14 tisuća neprodanih stanova sljedećih 10 godina stagnirati, osim ako se ne nađe neki jeftiniji model stanogradnje. Niskogradnja je također u stagnaciji jer je ovisila o javnim investicijama koje se u tom obimu više ne mogu vratiti, dok industrijska izgradnja može biti pokrenuta ukoliko se bude računalo na europske strukturne fondove – kaže Novotny.

On napominje da Hrvatska, unatoč strukturnim slabostima, ima neke velike prednosti u odnosu na, primjerice, Srbiju i BiH, a to je činjenica da su banke pune likvidnosti za koju se sljedeće godine može očekivati da će se početi snažnije usmjeravati prema poduzetnicima za očuvanje i ostvarivanje zaposlenosti.

Guverner Rohatinski je najavio da je i HNB spreman otpustiti još 10 milijardi kuna prema izvoznom gospodarstvu, no pod uvjetom da vlada uvede restriktivnu politiku potrošnje.

Poduzetnici na koljenima

Prema analizi HGK “Gospodarska kretanja, listopad 2010”, koja obuhvaća 89.661 poduzetnika s 850.314 zaposlenih, u prvom polugodištu ove godine ostvareni su znatno lošiji rezultati od lanjskih: pad prihoda za 7,3 posto, bruto dobiti za čak 54 posto, investicija za 34,3 posto, neto plaća za 2,1 posto, a broja zaposlenih za tri posto, pri čemu u industriji za 5,3, a u građevini za čak 10,9 posto.

Prihodi poduzetnika od prodaje u inozemstvu porasli su za 2,6 posto, no oni čine samo 13,6 posto udjela u ukupnom prihodu, dok su prihodi od prodaje u zemlji manji za devet posto. Pad prihoda u rudarstvu i vađenju bio je 27,8 posto, u građevinarstvu 24,6 posto, prerađivačkoj industriji 6,9 posto, a trgovini 4,4 posto.

Rekordna nelikvidnost

Nepodmirene obaveze dosegle su u kolovozu 26,1 milijardu kuna, što je brojka posljednji put zabilježena 1999. godine. Broj od 30.764 insolventne pravne osobe popeo se na razinu iz 2001. godine, pri čemu je kod njih zaposleno 39.808 radnika. Nepodmirene obveze poduzeća zabilježile su u godinu dana rast od 40,1 posto, za 7,5 milijardi kuna, dok su registrirana još i 39.853 insolventna obrta s 25.289 radnika i 5,8 milijardi kuna nepodmirenih obveza.

Zabrinjava što su kod poduzeća nepodmirene obveze po osnovi poreza i doprinosa narasle u godinu dana za 37,8 posto i ukupno iznose 12,7 milijardi kuna.

Od ukupno nepodmirenih obveza preko 70 posto odnosi se na trgovinu, građevinarstvo i prerađivačku industriju.