Presedan za Mladićeve jatake

Usprkos očekivanjima, niti nakon pune četiri godine nema presude jatacima ratnog zločinca Ratka Mladića. Nakon odbijanja u početku procesa nadležnog suda da prizna svoju nadležnost, nakon reizbora sudaca poslije čega je promijenjeno sudsko vijeće pa je postupak morao krenuti ispočetka, tek sat uoči najavljenog izricanja presude prošloga četvrtka, nadležno javno tužiteljstvo podnijelo je zahtjev za izuzeće predsjednika sudskog vijeća, jednog suca porotnika i predsjednice Prvog osnovnog suda u Beogradu!

Višednevna šutnja

Pravnička javnost to je već nazvala presedanom. Izuzeće, uobičajeno, traže odvjetnici, ali da ga zatraži nadležni tužitelj i to uoči objavljivanja presude, to još nije viđeno. Službeno obrazloženje tužiteljstva jest da je sudac bio pristrasan – riječ je o Draganu Gariću, sucu nekadašnjeg Vojnog suda u Beogradu (vojno sudstvo je ukinuto u međuvremenu) – te da je kaznu koju je namjerio izreći optuženima najavio ranije, u hodniku suda.

Čudno je, međutim, to da tužiteljstvo 1. studenoga, kad su na suđenju iznošene završne riječi na suđenju, nije imalo nikakvih primjedbi na sastav sudskog vijeća, ali jest tri dana kasnije, 4. studenoga i to sat vremena prije objavljivanja presude. Indikativno je i to da nije zatraženo izuzeće trećeg člana vijeća, pa se već nagađa da se taj jedan član u vijećanju suprotstavio predsjedniku vijeća i svom kolegi porotniku i glasao da se desetoro okrivljenih osudi za pomaganje odbjeglom haškom bjeguncu Mladiću.

Viši sud u Beogradu, nadležan da o izuzeću odluči, oglasio se tek na dan pisanja ovog teksta (utorak), odbacivši zahtjev kao neblagovremen. No, tu višednevnu šutnju insajderi iz sudstva najviše zamjeraju u cijeloj stvari. Kažu, to je skandal i to je pritisak na sudstvo i sudsko vijeće. Ako je, naime, nadležni sudac doista po hodnicima najavljivao svoju oslobađajuću presudu, trebalo je reagirati odmah. S obzirom na trenutak kad je tužiteljstvo zatražilo njegovo izuzeće i na činjenicu da Viši sud još šuti o cijeloj stvari, to se ne može protumačiti drukčije nego da se u kuloarima nešto kuha, pritišće sud da ne bude neovisan u svojoj odluci, već da sluša direktive odozgo. A kakve su direktive, već se moglo nazrijeti puno ranije, kad se povela rasprava da bi ubuduće takvi predmeti – pa čak i ovaj Mladićevim jatacima (vidi okvir) – mogli biti prebačeni na Specijalni sud za ratne zločine u Beogradu.

Čeprkanje po ladici

Prema tvrdnjama tužiteljstva, koje je zatražilo osuđujuću presudu za optužene, optužnica je potpuno dokazana i nesporno je da su oni pomagali u skrivanju Ratka Mladića. Prema obrani – a samo je jedan od optuženih, u ranijoj fazi postupka, priznao pomaganje – svi su nevini, a odvjetnici tvrde i da se za pomoć počinitelju kaznenog djela može odgovarati samo ako je taj pravomoćno osuđen, dok Mladić još nije odgovarao pred sudom (zvuči logično, budući da je tolike godine u bijegu).

S obzirom na činjenicu da se u međuvremenu iz ladice iskopala davno zaturena istraga protiv generala Ace Tomića, nekadašnjeg načelnika Uprave sigurnosti Generalštaba Vojske Jugoslavije, koja je navodno obustavljena intervencijom bivšeg ministra pravosuđa Zorana Stojkovića, iz vremena vlade Vojislava Koštunice, da je prije toga tužitelj za ratne zločine imenovao i bivšeg šefa Sigurnosno-informativne agencije (BIA) Radeta Bulatovića kao pomagača Mladića, jasno je da bi skandal s izuzećem – po zahtjevu tužiteljstva – bio neugodan podatak za predstojeći posjet glavnog haškog tužitelja Beogradu.

Još samo da čujemo presudu.

Svi Mladićevi ljudi

Nakon što je prvooptuženi Jovo Đogo umro, postupak je nastavljen protiv desetoro suoptuženih. Za pomaganje u skrivanju ratnog komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića optuženi su bivši oficiri VRS-a Marko Lugonja i Ratko Vučetić, Tatjana Vasković, kao i njena majka i brat Ljiljana i Bojan Vasković, te Stanko Ristić, Blagoje Govedarica, Saša Badnjar, Predrag Ristić i Borisav Ivanović. Prema navodima optužnice, oni su od 2002. do 2006. Mladiću pomagali skrivajući ga u svojim i iznajmljenim stanovima u Beogradu, financirali ga, podizali njegovu mirovinu, donosili mu hranu i kupovali namirnice, osiguravali telefone za komunikaciju s obitelji i prijevozna sredstva. Za pomoć počinitelju kaznenog djela Kazneni zakon Srbije predviđa kaznu od jedne do osam godina zatvora.