Radna obaveza za novinare
Zaposlenici Glasa Istre kreću u štrajk, vjerojatno danas, 5. studenoga: to je finale višemjesečne poslovne i egzistencijalne patnje radnika. Nedavna kupoprodaja utjecajnoga pulskog dnevnika, kojom je gazda za cigle dvije kune postao Albert Faggian, kontroverzni poduzetnik i čest gost crnih kronika, nije slutila na dobro, no dogodilo se i gore od najcrnjih slutnji.
Faggian je jednostrano raskinuo kolektivni ugovor, zatim i ugovore o radu, a plaće skresao i do 40 posto. No, ovih je dana – unatoč pregovorima sa sindikalnim predstavnicima o nekom prihvatljivijem rješenju, koji su odreda završavali njegovim bahatim odbijanjem konstruktivnih prijedloga – najavio otkaz za gotovo 40 od ukupno 150-ak radnika.
Postupak mirenja poslodavca i sindikalne podružnice, predviđen zakonom, neslavno je propao, pa je štrajk ostao jedino preostalo rješenje, koje bi podržalo 117 sindikalnih članova. A onda šok: na zahtjev vlasnika, na Županijskom je sudu pokrenut postupak za definiranje poslova koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka. S iste instance, na dan kad je mirenje propalo, stiže obavijest da se novinarima uvodi radna obveza – preciznije, štrajkati se može, ali Glas Istre ne smije prestati izlaziti!
– Ovom sramotnom odlukom sutkinja Ondina Vidulin-Matijević dokinula je moguće efekte štrajka, izjednačavajući novinarski posao s liječničkim, što je suludo. Osim toga, takvo je rješenje u suprotnosti s odredbama Zakona o radu – tvrdi sindikalna povjerenica Glasa Istre Maša Jerin. Kaže da su u sudskom obrazloženju rečenični sklopovi identični onima koje rabi vlasnik, a svoj rukoljub Faggianu sutkinja završava mudrom sentencom: “Bilo bi zaista ružno da novine izlaze s bijelim stranicama!”. Kontinuirano kršenje zakona od strane vlasnika, drastično smanjenje plaća i najave masovnog otpuštanja, dakako, nije spomenula.
– Mi ćemo ipak u štrajk, a ja moram odlučiti kojih će 20 ljudi raditi. To mi nije lako, jer nitko ne želi na silu biti štrajkbreker. Do kad ćemo štrajkati? Do ispunjenja naših zahtjeva, koji se tiču kolektivnih ugovora, jasnih kriterija u utvrđivanju visine plaća i radnih uvjeta – najavila je Jerin.
Njezini redakcijski kolege uvelike su ogorčeni činjenicom da ih novinari iz drugih redakcija ne podržavaju ili to čine vrlo mlako.
– Evo, kolega iz Novog lista nema nigdje, ali što očekivati od njih kad im je gazda u “dilu” s našim gazdom? Dobivamo podršku istarske javnosti kroz pisma i mailove, ali ih naš urednik ne želi objaviti. Podrška intelektualaca potpuno je izostala, što je možda samo dokaz da ih u ovom kraju ni nema. No sada slijedi borba do kraja, ili mi ili oni. Nema odustajanja do konačnog cilja: micanja Faggiana, ali i cjelokupne vladajuće kaste u Istri koja ovu novinu smatra svojom zidnim glasilom – poručuju iz redakcije koju je Faggian u rekordnom roku uspio ujediniti kao nitko dosad.