Smej se, smej, uvek se smej

Znanstvenici sa Sveučilišta New Ohio sugeriraju da simulirane emocije digitalnih likova na web stranicama mogu imati stvaran utjecaj na potencijalne kupce koji s njima dođu u kontakt. Oni su svojim istraživanjima potvrdili kako digitalni likovi koji konstantno odaju izgled sreće postižu bolje rezultate u prodaji, čak i ukoliko proizvodi koje nude nemaju nikakve veze s veseljem. Li Gong, profesor za komunikologiju i jedan od voditelja istraživačkog tima, vjeruje da je ta studija o digitalnim likovima važna na raznim poljima, a naročito vezano uz elektronsku ekonomiju, učenje i zabavu.

Brojne web stranice danas uključuju digitalne, ljudima slične likove koji se nazivaju avatari ili agenti. Oni pomažu pri personaliziranju prodaje različitih proizvoda. U interakciji s pravim ljudima, u stanju su “čitati” tekst s određenom emocijom, kao što su sreća ili tuga. Moderna tehnologija im omogućuje da od rečenice do rečenice automatski detektiraju emocije i u skladu s time prilagode svoje ponašanje. Spomenuta istraživanja su pokazala da na ljude definitivno veći utjecaj ostavljaju sretni digitalni likovi od onih tužnih.

Ta činjenica bi mogla značajno utjecati na industriju kompjuterskih igara, koja upotrebljava beskonačan broj likova. Ljudi koji igraju kompjuterske igrice žele likove koji imaju emocije jer su one neraskidivi dio ljudske komunikacije, tako da su nove generacije tih igara prisiljene veliku pozornost pridavati upravo stvaranju digitalnih likova sa što kompleksnijim emocijama. Očigledno je da nas u budućnosti čekaju nove igre s gomilom smijućih junaka.

Prilikom svojih istraživanja, znanstvenici su kreirali lik koji su nazvali Baldi. Radilo se o animiranom ljudskom licu koje je moglo govoriti uz pomoć posebnog programa. Pritom su pokreti Baldijevih usnica bili savršeno sinkronizirani s tekstom koji je čitao i iskazivali određene emocije. U spomenutim istraživanjima, “tužni” Baldi je depresivnim tonom čitao prikaze i sretnih i tužnih knjiga, dok je istovremeno “sretni” Baldi to činio veselim tonom. Kasnije su učesnici u istraživanju ocjenjivali koliko im je koji Baldi bio simpatičan i gotovo se jednoglasno opredijelili za onog “sretnog”. Naglašavali su kako je on stvarao dojam kompetentnosti i pouzdanosti.

Sretan izgled lica očigledno je nešto što osvaja na prvu loptu, bilo da je riječ o digitalnim ili stvarnim ljudima. Živimo u društvu koje ne želi imati kontakta s tugom i koje glorificira zadovoljstvo i sreću. Iz tog razloga, svi oni koji žele imati uspjeha moraju neprestano imati osmijeh na licu, čak i onda ukoliko su u digitalnom svijetu.

Ne tako davno, još tokom sedamdesetih godina, u modi su na televizijama bili spikeri koji su monotonim glasom čitali vijesti. Tim ljudima je bilo svejedno čitaju li informaciju o pogibijama stotina ljudi ili o tome čiji je album na prvom mjestu top liste. U Americi su za njih skrojili prikladan izraz talking heads (glave koje govore), kako se kasnije nazvala i poznata glazbena grupa. Bilo je to vrijeme kada se ozbiljnost smatrala kvalitetom koja stvara naklonost kod široke publike. I onda je nastao preokret. Svi su se odjednom počeli smijati i nastojali pokazati svoju duhovitost. U tom zavođenju javnosti najviše su se upinjali političari, koji baš i nemaju smisla za humor. Tako smo dobili nove smiling heads (glave koje se smiju), koje s jednakim neskrivenim veseljem čitaju sve što se ispred njih stavi. Netko tko je slučajno ozbiljan ili, na zgražanje svih, tužan, odmah biva izoliran od ostatka ljudi koji sa smiješkom provode svoje dane. Živimo u jednom stvarno zanimljivom svijetu.