Tadić je govorio u ime Srbije

Nesuđeni ministar spoljnih poslova Srbije, direktor Balkanskog fonda za demokratiju Ivan Vejvoda prokomentarisao je za “Novosti” nedavnu posetu srbijanskog predsednika Borisa Tadića Vukovaru.

Kakvo je značenje ovog dolaska predsednika Tadića u Vukovar i da li je ono umanjeno činjenicom da je reč o neformalnoj poseti?

– Ova poseta je izuzetno važna, ako ne i istorijska, jer nakon 19 i više godina predsednik Republike Srbije odlazi na mesto jednog velikog zločina, koji je u međuvremenu i procesuiran na međunarodnom nivou, na Haškom tribunalu, i na domaćem sudu za ratne zločine. To je važan deo suočavanja s prošlošću i procesa pomirenja. U drugim savremenim istorijskim prilikama, u zemljama poput Španije, Grčke, Čilea, gde su bile diktature, videli smo da su to vrlo tegobni, dugotrajni i bolni procesi u kojima je najbitnije za porodice žrtava da otkriju šta se dogodilo s njihovim najbližima, što može donekle da pomogne u bolu. Naravno da je izvinjenje jedan duboki, ljudski, humani gest, koji donekle može da premosti tu situaciju. Ja nisam od onih koji omalovažavaju takve individualne činove ljudi koji su institucije. Predsednik jedne države jeste institucija, pritom on ima legitimitet jer je izabran na neposrednim izborima većinom glasova, i u tom smislu njegove reči imaju težinu. Da li je to državnička ili nedržavnička poseta, za mene je irelevantno. Kad predsednik nešto kaže, to jeste u ime države koju predstavlja.

Deset godina od povratka demokratije

S druge strane, predsednik Ivo Josipović nizom svojih gesti, pre svega sastancima s predsednikom Tadićem, putovanjem u BIH i svime što je uradio, tvori sliku u pozitivnom smislu, slagalicu gde ti razni potezi popunjavaju prostor za pomirenje i suočavanje s prošlošću.

Slažete li se s ocenom da su stavovi koje je Tadić izneo u Vukovaru onda i stavovi Srbije?

– To naravno nije sto odsto tačno, ali je odgovor na pitanje pozitivan. Ima mnogo onih koji su i ovde pretrpeli veliku bol, neke su porodice imale žrtve zbog raznih razloga. Konačno, ova zemlja je i bombardovana, i mi koji smo tu bili nećemo ni zaboraviti ni oprostiti, ali to nije razlog da se ne ide u sutrašnjicu. Dakle, ako predsednik to kaže, ta reč odozgo, ta poruka koja dolazi sa vrha vlasti jeste izuzetno bitna i ona daje ton za sve one druge koji govore i zapravo ukazuje na smer kojim to društvo ide. S obzirom na to da je predsednik izabran na neposrednim izborima većinom birača, što je i načelo demokratije, a i glavni je činilac u vladajućoj koaliciji pa ima i parlamentarnu jačinu, onda možemo s nekakvom sigurnošću da kažemo da to jeste većinski stav. Ne vidim da, osim nekih manjinskih predstavnika, neko traži smenu ili obaranje vlade. Ta većina je postojana.

Tadić je u Vukovar doneo i nestalu dokumentaciju iz vukovarske bolnice. Da li je toliko trebalo čekati kako bi se konačno počeo rešavati jedan od najvećih problema, a to je pitanje nestalih kojih danas ima oko 16 hiljada, samo iz Vukovara više od hiljade?

– Nije trebalo čekati. Da se podsetimo, sad smo obeležili deset godina od povratka demokratije u Srbiji. To je bio značajan trenutak i svi smo očekivali da će stvari ići brže, da će procesi demokratizacije, a samim tim i pitanja o kojima ovde govorimo, do sada biti rešeni. Međutim, očigledno to breme komunističke prošlosti i devedesetih godina jeste jako teško i ono je konačno i ubilo Zorana Đinđića. Vidimo da su svi oni koji su dolazili nakon toga ipak mnogo opreznije, možda i preoprezno, išli napred. Nikad nije kasno, bolje da se to sad dogodilo nego da smo još čekali.

Pomoglo bi hapšenje Mladića i Hadžića

U poslednje se vreme priča o pritisku iz EU-a da se povuku međusobne tužbe pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Postoje li ti pritisci i očekujete li povlačenje?

– Ne znam za pritiske, nemam takve informacije. Smatram da je dobro da što pre prevaziđemo prepreke koje imamo na putu ka EU. Dobri bilateralni odnosi i dobra regionalna saradnja su u našem interesu, a samim tim to je dokaz za Evropu da prevazilazimo razmirice prošlosti. To nipošto ne znači da treba sve pomesti pod tepih, naprotiv. Upravo jedno ozbiljno razumevanje demokratske budućnosti jeste da se razreše sva sporna pitanja kojih ima mnoštvo, od nestalih do pitanja granica itd. Ali ova atmosfera koja je stvorena novim odnosom dvaju predsednika, obnavljanje raznih komisija oko nestalih, upućuje na činjenicu da idemo na povlačenje tužbi. Ako gledamo dinamiku odnosa poslednjih nekoliko godina, a posebno unazad godinu dana, vidimo da se ide u tom smeru. To je mnogo teže ostvariti jer ima raznih političkih i pravnih momenata. Čini mi se da će se u dogledno vreme to ipak dogoditi.

Koliko bi otpor pojedinih grupa u Hrvatskoj bio manji da je Tadić došao u Vukovar bez pitanja Mladića i Hadžića, čije je hapšenje Vukovarcima posebno važno?

– Teško mi je da sudim, ne znam detaljno tu političku stranu. U svakom slučaju, političko-pravna forma isporučivanja poslednjih begunaca jeste znak da je ispunjen uslov koji međunarodna zajednica postavlja i dalje od toga nema. Posao suočavanja s prošlošću koja naša društva moraju da obave je ipak različit od pravosudnog suočavanja: hapšenje bi tu pomoglo.