Antifašizam ne stanuje u Karlovcu

Grupa od 25 kordunaških partizana, preobučenih u domobranske uniforme i pod vodstvom Većeslava Holjevca, 17. novembra 1941. godine ušla je u okupirani Karlovac kako bi iz bolnice izbavila uhapšenog partijskog sekretara Marijana Čavića.

Godine 2007. prvi put nije bilo dozvoljeno vraćanje spomen-ploče Veci Holjevcu i njegovoj grupi na pročelje stare bolnice na Dubovcu, gdje je stajala od istog datuma 1988. To je trebao učiniti tadašnji predsjednik države Stjepan Mesić, kojeg su ignorirali karlovački gradonačelnik i župan zbog “parlamentarnih predizbornih aktivnosti”. Ove pak godine na isti datum, Mesiću se drugi put ne dozvoljava vraćanje spomen-ploče, a prvi put dio karlovačkih branitelja i neka njihova udruženja javno postavljaju vijenac i pale svijeće za dvojicu ubijenih ustaša u Vecinoj akciji. To nije bila slučajnost, već namjera određenih desničarskih udruženja vrlo bliskih HDZ-u.

Uz Petra Banića, predsjednika Zajednice udruženja HVIDR-e Karlovačke županije i Maria Mateše, predsjednika Koordinacije braniteljskih udruženja iz Domovinskog rata, počast ustašama odali su i Stjepan Čunko, član saborske komisije za utvrđivanje hrvatskih stradalnika poslije Drugog svjetskog rata i jedan od osnivača i glavnih ljudi karlovačkog HDZ-a od devedesetih, kao i tajnik HDZ-a Karlovačke županije Ivan Krznarić.

Bizarna prijava

Čunko je prezentirao dokumentaciju o Dragutinu Bužeku i Ivanu Laginji, dvojici ubijenih ustaša, koji su se u domobrane preobučenim partizanima hvalili svojim “ratničkim uspjesima i vještinom baratanja nožem” na području Korduna i Bosne. Ljubitelji ustaša i fašizma javno su poručili da je dosta antifašizma u Karlovcu, da je Holjevčeva grupa bila “četničko-komunistička, a ne partizanska”. Ista grupacija čak je podnijela općinskom državnom odvjetništvu posve bizarnu krivičnu prijavu protiv nepoznatih ubojica dvojice ustaša. Ovakvo ponašanje dovodi u pitanje i HDZ-ov stav o antifašizmu, jer je Banić gradski vijećnik te stranke, a Krznarić njen županijski tajnik. Direktorica Doma zdravlja Jadranka Šutić (HDZ), nakon tri i više godina šutnje, negativan odgovor na zamolbu za vraćanje ploče poslala je Martinu Jendrašicu, počasnom predsjedniku SABA Karlovačke županije.

Povodom ovih događaja uslijedile su brojne reakcije javnosti, uglavnom negativne, koje su od Karlovca napravile grad slučaj, koji se uz Zadar svrstao među sredine što javno veličaju ustaštvo. Martin Jendrašic kaže da ga je sve to psihički jako pogodilo, jer je smatrao da je fašizam u Hrvatskoj poražen 1945. Smatra da antifašizam više ne stanuje u Karlovcu i nekim dijelovima županije, podsjećajući na nedavno ponovno oštećenje spomenika u Prkosu.

– Pozivam institucije da prijeđu sa riječi na djela, jer tamo gdje se spaljuju knjige i ruše spomenici i groblja ni živima se ne piše dobro – kazao je predsjednik karlovačkih antifašista Mirko Miladinović, pozvavši gradske i županijske vlasti i udruženja iz Domovinskog rata da im se pridruže.

– Karlovac je bio antifašistički grad u vrijeme Drugog svjetskog rata i ja sam iz Karlovca otišla u partizane. Uvjerena sam da mladi koji glume desničarstvo i proustaštvo ustvari i ne znaju što rade. Treba objašnjavati tko je bio na kojoj strani i da je Karlovac i za vrijeme NDH bio slobodarski grad. Zato se i moglo dogoditi da je Veco sa grupom ušao u Karlovac i nije baš moguće da ih od građana nitko nije prepoznao na cesti, ali su ljudi šutjeli i podržavali ih – rekla je Vesna Čulinović Konstantinović, predsjednica SABA RH.

Ludo hrabra akcija

Jedini koji nije našao za shodno da reagira bio je gradonačelnik Damir Jelić (HDZ), što je naišlo na osudu karlovačkih stranaka i građana.

A što su to učinili kordunaški partizani na čelu sa Vecom Holjevcem 17. novembra 1941? Negdje u jesen 1941. ustaše su u Karlovcu teško ranili i uhapsili Marijana Čavića Grgu, sekretara mjesnog komiteta KPH za Karlovac. Odlučeno je da se Čavića spasi pod svaku cijenu. Akciju je osmislila i organizirala Nada Dimić, tada dvadesetogodišnjakinja, a za sve je znalo vrlo malo ljudi. Izabrano je 25 boraca na čelu sa Vecom, koji je jedini znao zadatak. Na Petrovoj gori im je rečeno da idu u vrlo opasnu akciju i da slobodno mogu odustati, ali odustao nije nitko. Nekoliko kilometara prije ulaska u grad rečeno im je o čemu se radi. Preobukli su se u domobranske uniforme i preko drvenog mosta na Korani ušli u grad u kojem je tada bilo oko 40 hiljada neprijateljskih vojnika, Nijemaca, Talijana, domobrana i ustaša. Bez problema su došli do bolnice na Dubovcu i zaposjeli je, ali Čavića nisu našli, jer su ga ustaše dan ranije iz bolnice odveli na ispitivanje koje nije preživio.

Prilikom izlaska iz bolnice partizani su likvidirali dvojicu ustaša koji su im se hvalili počinjenim zločinima nad srpskim stanovništvom. Veco je uspio ponovno doći do koranskog mosta. No tu je stražarima bilo nešto sumnjivo i došlo je do puškaranja u kome je teško ranjen devetnaestogodišnji skojevac Ivica Gojak. Partizani su se uspjeli probiti na slobodni teritorij noseći sa sobom ranjenog Gojaka, koji je ubrzo umro te je sahranjen u šumi Štrekovac.

O ovoj ludo hrabroj akciji izvijestili su i Radio London, Radio Moskva i Radio Jugoslavija. O akciji je i snimljen film pod naslovom “Signali nad gradom”. U glavnoj ulozi je bio Aleksandar Aca Gavrić, režiser je bio Žika Mitrović, scenarist Slavko Goldštajn, a prvu ulogu u njemu je imao Velimir Bata Živojinović.

Čak i lokalni HSP osudio neoustaštvo

Zbor ratnih udruženja iz Domovinskog rata Karlovačke županije, koji okuplja oko 15 hiljada branitelja, ogradio se od postupaka i izjava Petra Banića (HDZ-ovog člana gradskog vijeća) i njegove Koordinacije udruženja proisteklih iz Domovinskog rata. I gradska organizacija SDP-a osudila je postavljanje vijenaca ustašama na staroj dubovačkoj bolnici.

– Gradonačelnik ne nalazi za shodno reći išta suvislo o aferi koja je posljednjih dana Karlovac ponovno dovela na naslovnica, ali nažalost u negativnom kontekstu – kažu u SDP-u. Hrvatski laburisti – stranka rada također su uvjereni da karikaturalnim likovima, izgubljenim u vremenu i prostoru, koji polažu vijence na spomenike poginulih ustaša i kojima je “dosta antifašizma u Karlovcu”, ne treba posvećivati veću pažnju i ne treba im otvarati medije. Čak su i karlovački HSP-ovci kritizirali šutnju gradonačelnika, sumnjajući da je cijeli slučaj zapravo iniciran iz redova vladajuće stranke, kako bi se pažnja javnosti skrenula sa pravih problema grada. Zbog toga im sada prijeti isključenje iz stranke.

– Fašizam je u svojoj biti zlo, pa iako ima ljudi koji su u tome učestvovali iz neznanja, po inerciji ili su bili na to prisiljeni, to ne mijenja karakter fašizma. Povijesni je fakt da je antifašizam pozitivno evropsko nasljeđe, kojeg se nitko normalan ne srami ili njime kalkulira. Posve je drugo to što su pojedinci napravili u antifašističko ime. Ti pojedinci su osobe sa imenom i prezimenom i njihova nedjela ne mijenjaju karakter antifašizma – kaže glasnogovornik karlovačkog HSP-a Emil Mehdin.

Mesić o “političkim nakazama”

Za Stjepana Mesića, bivšeg predsjednika Hrvatske i počasnog predsjednika SABA RH, činjenica da se spomen-ploča zbog iracionalnih otpora ne može vratiti sramota je za Karlovac, županiju i Hrvatsku.

– Sramota je i što je trebalo dva desetljeća da se uopće primaknemo ostvarivanju inicijative za vraćanje spomen-ploče čovjeku koji ju je neosporno zaslužio. Skinuli su je oni koji nisu znali ništa o Veci Holjevcu ni o borbi u kojoj je sudjelovao, a možda su i znali, pa su upravo zato tu spomen-ploču i skinuli. Postoje stvari u kojima nema i ne može biti nikakvog kompromisa, o tome kakav je bio karakter nacizma, fašizma i ustaštva, niti se o tome možemo pogađati. U Drugom svjetskom ratu antifašisti su bili ti koji su se borili protiv najvećeg zla koje je zadesilo čovječanstvo u 20. stoljeću i ti koji su pobijedili. I to moraju znati ove političke nakaze koje se prave da ništa ne razumiju. Sa današnjeg okupljanja odlazimo da bismo se vratili onoga dana kada će spomen-ploča Veci Holjevcu biti definitivno i za sva vremena postavljena tamo gdje joj je mjesto – rekao je Mesić.