Balkan prolaz

KLIZANJE

U Bosni i Hercegovini formiranje vlasti ide kao po loju. Tačnije, klizi, i to sve brže. Skoro tri mjeseca nakon općih izbora, doklizalo se do kakve-takve platforme oko koje bi se trebala okupiti parlamentarna većina na državnoj razini. Platformu je predložila Socijaldemokratska partija BiH, a supotpisali su je još i predstavnici SDA, Narodne stranke “Radom za boljitak” i HSP-a.

Obimni dokument sadrži neophodna ustavna rješenja i zakonske prijedloge koji bi, nadaju se predlagači, Bosnu i Hercegovinu za dvije do tri godine doveli do statusa kandidata za priključenje Europskoj uniji. Jedna od bitnijih ponuđenih tačaka podrazumijeva usvajanje tzv. Europske klauzule, koja bi spriječila upotrebu veta u procedurama usvajanja zakona iz paketa reformi koje BiH vode ka EU i NATO-u. Pa ipak, platforma je još istog dana u kojem je objavljena – proklizala. Razlozi su podijeljeni, ali mišljenja nisu: nije problem u platformi, već u predlagačima.

KLIZANJE 2

Džaba je predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija objašnjavao da se platforma sastoji iz šest dijelova – euroatlantske integracije, politički i ekonomski prioriteti, jednakopravnost konstitutivnih naroda i ostalih, sistemska pitanja, transformacija OHR-a i proces ustavnih reformi – kad nema legitimitet među hrvatskim biračima, smatraju u HDZ-u BiH.

Matematika im ide u prilog: najveći broj građana BiH koji se izjašnjavaju kao Hrvati glasači su HDZ-a Dragana Čovića ili HDZ-a 1990 Bože Ljubića. Ovaj potonji je SDP-ovoj koaliciji prihvatljiv, ali nije izvjesno da će pristati. Lider HDZ-a, pak, smatra da okupljanje stranaka oko SDP-ove platforme predstavlja “grubo izigravanje Bosne i Hercegovine i duha Bosne i Hercegovine”, te da Predsjedništvo HDZ-a BiH razmatra sve opcije, pa tako i moguću blokadu formiranja Doma naroda Federacije BiH.

Što se tiče “duha Bosne i Hercegovine”, Čović ga je demonstrirao na božićnom malonogometnom turniru u Mostaru, na kojem je uručio nagrade ekipi koja se zakitila imenom ratnog zločinca Darija Kordića, osuđenog na 25 godina robije u Haagu zbog zločina u Ahmićima.

KLIZANJE 3

“Programska platforma SDP-a napravljena je po principu spiska lijepih želja. Sam SDP se ponaša kao radikali u Srbiji govoreći da su dobili najviše glasova, a ignorišu stavove mogućih partnera. Ako se tako budu ponašali mogli bi da prođu baš kao radikali u Srbiji i da ne budu dio vlasti”, smatraju u SNSD-u Milorada Dodika. Oni ostaju pri čvrstom uvjerenju da se na razini BiH vlast ne može praviti prema programskim šemama bilo koje stranke, već da se samo može napraviti matematički zbir. I u SNSD-u su, bez obzira na sve šovinističke istupe njihovog predsjednika u posljednje četiri godine, zabrinuti zbog “poništavanja temelja BiH: ravnopravnosti dva entiteta i tri konstitutivna naroda u BiH”.

Očigledna je namjera SDP-a da sebe promoviše u glavnokomandujućeg procesa unitarizacije BiH, a da sve one koji ne prihvataju ovakav ultimatum proglasi kočničarima, kažu u SNSD-u. Riječima Rajka Vasića, glasnogovornika SNSD-a: “Ako neko ne vjeruje, onda se treba samo sjetiti Komšića. Ako SDP ima Hrvata za člana Predsjedništva, imaće i Srbića za ministre.” Dvije desne bošnjačke opcije – Stranka za BiH Harisa Silajdžića i SBBBiH Fahrudina Radončića – platformu su također proglasile neprihvatljivom, iako im je niko nije ni ponudio, niti ih je ko šta pitao.

KLIZANJE 4

Svojim upornim ignoriranjem problema Hrvata u BiH, lider Socijaldemokratske partije Zlatko Lagumdžija daje za pravo svima koji ga optužuju za majorizaciju. U njegovoj viziji nacionalna zastupljenosti u predloženoj “programskoj koaliciji” izgleda ovako: “Nama je savršeno jasno da većina zastupnika koji su Srbi dolazi mimo ove četiri stranke. Ali, kvalitet ove četiri stranke jeste da mi imamo i Srbina, i Hrvata, i Bošnjaka. Imamo većinu Bošnjaka, a Hrvati su tu, u pet deka. Ove stranke imaju ustavnu i svaku drugu kvalificiranu većinu u FBiH. Mi ne želimo da FBiH bude blokirana. Onaj ko želi da se pridruži i pojača našu poziciju, dobro je došao.”

Sa Hrvatima “u pet deka”, samo je jedno moguće ishodište Lagumdžijine politike – potpuna blokada vlasti na državnoj razini, ostvarivanje apsolutne bošnjačke prevlasti u osam ili čak devet od deset kantona Federacije BiH, te kreiranje svojevrsne “Zapadnje Njemačke”, koja će “Istočnu Njemačku”, tj. Republiku Srpsku, “urušiti slobodom, ekonomijom i moralom”, kako je u predizbornoj kampanji objašnjavao Lagumdžija. O političkom plićaku iz kojeg je izrečena navedena formula napisane su brojne analize, a sve se slažu da je upravo to obrazac koji priželjkuje Milorad Dodik ili svi kojima je raspad BiH prihvatljiva opcija.

KARADŽIĆ

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske a sadašnji optuženik za ratne zločine, u intervjuu za Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) izjavio je da je njegovo suđenje “motor za ostvarivanje istine” te da će, “ako bude pošteno”, to biti “korak ka pomirenju u BiH”.

Karadžić, kojem je u Haagu prije dvije godine počelo suđenje nakon što se više od deset godina skrivao u Srbiji iza lika new-age šamana Dragana Dabića, danas se pita “zašto smo i zbog čega ratovali”. “Lisabonska ili dejtonska Bosna, kakva je i danas, nikada nije bila sporna za Srbe. To je bio naš minimum, donja linija ako napustimo Jugoslaviju, i to smo dobili kao prijedlog Evropske unije, i konačno u Daytonu. S naše tačke gledišta, naša borba nije bila uzaludna, iako je bilo moguće da se rat izbjegne. S tačke gledišta ‘branilaca Bosne’, sve je to bilo potpuno uzaludno, nepotrebno i zločinački do najvećih razmjera. To je suština istine, i nakon toga pomirenje će biti moguće, posebno zbog toga što su Srbi i muslimani najsličniji narodi među Južnim Slovenima. Možda neko ne želi da čuje da je to isti narod, ali ja vjerujem u to”, zaključio je optuženik za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u periodu od 1992. do 1995. godine.