Đukanović Sanaderovim stopama?

Nakon dvije decenije vladavine, Milo Đukanović podnio je 21. decembra u Podgorici ostavku na sadašnju funkciju premijera. U direktnom obraćanju novinarima i javnosti naglasio je da to nije povezano s pritiscima sa strane.

– Dugo sam bio na najbitnijim funkcijama u strukturama vlasti. Danas, kada je Crna Gora stabilna zemlja, kada je izašla iz recesije, kada je postala kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, kada je u predvorju NATO-a prepoznata kao važna priča na Balkanu i važan faktor regionalne stabilnosti, stekli su se uslovi za moje povlačenje iz izvršne vlasti – rekao je Đukanović, koji je podsjetio i na svoju nedosljednu ostavku iz 2006, kada se nakon godinu i po  pauze ponovno vratio u politiku.

– Procijenio sam da se i ovim mojim ličnim činom stvaraju uslovi za promjene u Vladi bez ikakvih potresa i posljedica po dalji razvoj i evroatlantski napredak Crne Gore. Čini mi se da je za ove dvije decenije Crna Gora preskočila vjekove. Otkada sam u februaru 1991. došao na čelo Vlade, u najtežim godinama u novijoj crnogorskoj i jugoslovenskoj istoriji, proživjeli smo vrijeme kada se nije znalo šta nosi svaki novi dan. Ponosan sam što sam dio vlasti koja je pridonijela da se očuva mir u Crnoj Gori – objasnio je Đukanović, ostavljajući zamagljenim motive svog odlaska.

Lukšić novi premijer

– Iz izvršne vlasti odlazim čiste savjesti i uzdignuta čela, zadovoljan onim što sam sa svojim timom uradio. Posebno sam ponosan na podršku većinske javnosti Crne Gore, koju sam doživio obavljajući najodgovornije državne funkcije. Ono što sam uradio ne smatram najvećim napretkom, ali to je zasigurno najviše što sam mogao i umio uz čistu posvećenost državi u kojoj živim i narodu kojem pripadam – skromno je ocijenio Đukanović svoj doprinos razvoju države čiji je neprikosnoveni vladar već dvije decenije.

– Ostajem u Crnoj Gori i, kao političan čovjek, u vrhu Demokratske partije socijalista, da se profesionalno bavim nekim mirnijim poslovima, uvjeren da ću se dugo zajedno s crnogorskim građanima radovati uspjehu i prosperitetu Crne Gore – rekao je na kraju svog obraćanja.

Upitan da li namjerava da se vrati na mjesto premijera, kao što je uradio nakon što se 2006. povukao s državnih funkcija, i da li može garantovati da npr. 2013. ponovno neće biti premijer, on je kazao: “Bože zdravlja, vidjet ćemo”, i dodao da se nada kako će njegova odluka da ode s mjesta premijera biti trajna. Đukanović je najavio da će ga na mjestu premijera zamijeniti dosadašnji zamjenik i ministar finansija Igor Lukšić.

Prvo najmlađi premijer u Evropi, a sada čovjek s najdužim premijerskim stažom, predsjednik crnogorske Vlade povukao se iz vlasti koju je osvojio još davnog 15. februara 1991. Pet premijerskih mandata i jedan predsjednički dio su bogate biografije čovjeka za koga su mnogi smatrali da će biti vječiti vladar Crne Gore. Krajem prošle godine, u izjavi Rojtersu, Đukanović je najavio svoj mogući odlazak. Opozicija se tada probudila i iznosila tvrdnje da je prilikom njegove posjete Stejt Departmentu traženo da se povuče iz politike, što je crnogorski premijer demantovao, ostavljajući otvorenim to pitanje.

Mediji u Crnoj Gori pišu o povlačenju crnogorskog premijera s dužnosti, tvrdeći da je to ipak bila glavna tema razgovora crnogorskih i američkih zvaničnika tokom susreta u Vašingtonu. Tako u dnevnom listu “Dan” prenose navode briselskoga “Glasa Evrope”, gdje stoji da se očekuje da premijer i lider DPS-a Milo Đukanović nakon povlačenja preuzme međunarodnu funkciju, ali nije precizirano koju.

Povlačenje Đukanovića analitičari doživljavaju kao krupan događaj za Crnu Goru i kažu da će u narednom periodu biti posebno interesantno pratiti dešavanja u vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista. Politički analitičar Svetozar Jovićević, kako sam kaže, odlazak Đukanovića nerado komentariše, jer je bilo puno spekulacija o tom činu. Jovićević je za Slobodnu Evropu kazao da se radi o važnom događaju s obzirom na to da je riječ o ličnosti koja je dvadeset godina diktirala političke i druge okolnosti u Crnoj Gori.

– Naravno da je bolje da se ta smjena dogodi na izborima, da dođu nove političke snage i to bi bio prirodan i neekscesan put smjene vlasti. Ovo što se sada dešava je pomalo vještački. Ipak ovdje dolazi do smjene sopstvenom voljom ili pritiskom sa strane – kazao je Jovićević.

Unutarpartijske trzavice

Kako su pisale “Vijesti”, iz Vlade su dobili informaciju da će potpredsjednici DPS-a Svetozar Marović i Filip Vujanović, uprkos protivljenju, pristati na to da Lukšić naslijedi Đukanovića. Zauzvrat, Maroviću je jasno naglašeno da se od njega neće tražiti da se povuče i s mjesta potpredsjednika DPS-a. Dosadašnji potpredsjednik Vlade Svetozar Marović potvrdio je ranije saopćenu namjeru da napusti Vladu u slučaju Đukanovićeva odlaska.

– Moji odnosi sa gospodinom Đukanovićem su nepromijenjeni. Mi ne mislimo o svemu isto, ali imamo najviši stepen međusobnog razumijevanja i poštovanja. Njemu je Bog dao talent da bude lider, a meni dužnost da objašnjavam – rekao je Marović o odnosu sa svojim političkim bratom-blizancem, s kojim je i ušao u politiku.

Da ne bi rizikovao sukob u DPS-u oko prevlasti u vladajućoj partiji, Đukanović će ostati šef partije i nakon kongresa, planiranog za maj sljedeće godine. Na taj će način spriječiti mogući raskol, jer je poznato da Marović i Vujanović ne bi bez bitke pustili bilo koga drugog da preuzme funkciju lidera vladajuće stranke.

Svi Đukanovićevi odlasci

Prva formalna ostavka na mjesto predsjednika države dogodila se 2002. godine, ali je Đukanović odmah predsjedničko mjesto zamijenio premijerskim. Novo povlačenje pomenuo je sredinom 2004, kada je ponovno poručio da odlazi iz političkog života jer su se, navodno, i on i građani umorili od njegova prisustva u politici. Početkom 2006, pred referendum o crnogorskoj nezavisnosti, Đukanović je beogradskim medijima ekskluzivno izjavljivao da se namjerava povući, što je i učinio, ali se vratio na premijersko mjesto nakon samo godinu i po pauze.