Kremiranje Sanadera

Tužno općinstvo već je obaviješteno: preko božićno-novogodišnjih praznika privremeno se prekida emitiranje epidemijski popularne sapunice “1001 noć” kako se ne bi poremetila godinama utabana blagdanska shema HRT-a. Nemam ništa protiv, ali sumnjam u motive. Prije bih rekao da su sljedeći.

Prvo, tko je vidio da se baš na najveći katolički blagdan po kućama smjernih hrvatskih vjernika mota dvoje promjenjivo zacopanih i granično brakorazvodnih Turčadi, Šeherezada i Onur? I drugo, ova megapopularna sapunica izdajnički konkurira jednoj drugoj, koja je sada od ultimativnog nacionalnog značaja, a to je dovršetak lova na državnog neprijatelja broj jedan Ivu Sanadera, čemu moraju biti posvećene sve fizičke i mentalne snage ove zemlje. Jer tko, molim vas lijepo, smije riskirati uspjeh tog lova sada kada stvari tako lijepo idu da nas nekada sanaderovski mediji obavještavaju o salcburškom pretraživanju svih tjelesnih šupljina bivšeg premijera, nakon što je neizravno utvrđeno da isti tretman zaslužuje i njegova supruga, jer je iznenada otkriveno da je zapravo notorna vještica? Očito je namjera ovog prekomjernog granatiranja nekadašnjeg prvog para uništiti bivšeg premijera i prije nego što nogom stupi pred sud, ovdje ili u Austriji, iako u ovoj priči sam Sanader prestaje biti važan. Pravi cilj ove grmljavine je isprati tog zlotvora sa svoje savjesti, što se može uz dovoljno propagandističkog truda brzo obaviti, ali kada je Sanaderovo truplo već pod nogama, moglo bi poslužiti još nečemu. Zar ne bismo mogli iskoristiti ovog kurvinog sina da gaženjem njega i ljudi koje je doveo na vlast dobijemo izbore, sinula je spasonosna ideja vrhovništvu HDZ-a, mada je ona jedva izvodiva.

Do izbora je punih godinu dana, a toliko držati naciju na nogama ipak je malo previše. Osim toga, Vladimir Šeks požurio je obećati ministrima da novih hapšenja neće biti, a kako i sam dijeli njihove strahove zbog nove kampanje kažnjavanja ratnih zločinaca, to treba shvatiti kao najavu da će učiniti sve što treba da tako i bude. E, ali misli li tako i premijerka Jadranka Kosor? Nedavno je izjavila da je donijela više teških odluka nego svi prijašnji premijeri zajedno, što znači da žena sebe vidi kao nacionalnu zvijezdu prvoga reda i jedinu dostojnu nasljednicu jedinog kojeg ovom usporedbom nije omalovažila – Tuđmana. A čime sam to zaslužila? pitala je sigurno samu sebe ova nekadašnja Sanaderova bilješkarka. I logično zaključila da su to baš ova hapšenja i ovo antikorupcijsko opsadno stanje, jer sve ostalo što je napravila njena Vlada nije, ruku na srce, vrijedno spomena. To je najobičnije nadgledanje i vođenje bilježaka o krizi koja grabi pravcem koji je sama odabrala.

Zato će se ovo propagandno kremiranje živog Sanadera do daljnjega sigurno nastaviti, i zato će se nastaviti i hapšenja. Jer, to je doslovce jedino što ovoj Vladi još polazi za rukom. Nova hapšenja najavio je, utrkujući se sa Šeksom tko će prije reći svoje, i prvi čovjek MUP-a Tomislav Karamarko. On to sigurno nije napravio na svoju ruku, a ima neke simbolike i u tome što je to došlo iz usta jedinog nestranačkog ministra u Vladi, kao i u tome da je Karamarko to izjavio za dva nehrvatska dnevna lista (beogradski “Blic” i sarajevski “Avaz”). To sugerira da Jadranka Kosor traži što širu podršku izvan HDZ-a jer je, po svemu sudeći, nema koliko bi htjela i koliko bi trebalo u vlastitoj stranci.

Dobra ilustracija toga je rekonstrukcija Vlade, koja se pipavo obavlja puna tri mjeseca nakon što je najavljena, a kako premijerka ni ovako jadnu Vladu nije u stanju brže pročistiti, jasno je da joj je manevarski prostor sasvim ograničen. Usto, na mjesto Ivana Šukera, Branka Vukelića, Marine Matulović Dropulić i Bože Biškupića dolaze, koliko se zna, uglavnom sadašnji i bivši državni tajnici u ministarstvima, što znači da joj vlastita stranka nije mogla, a najvjerojatnije ni htjela, osigurati jača imena. To će reći da u obnovljenom dijelu Vlada sliči na osobni činovnički kabinet Jadranke Kosor, dok ostatak čine ministri koji su Sanaderov izbor, i zato okamenjeni strahom i uortačeni da i njih ne zahvati vršilica otkaza i hapšenja. Ali možda spremni, posebno kada je riječ o stranački dobro pričvršćenima Kalmeti i Milinoviću, da se, osobito pred izbore, ritnu i uvjetuju daljnju lojalnost. No, čak i da ta dvojica ostanu do kraja odani premijerki, ona je ovom mlitavom rekonstrukcijom izbušila rupu u svojoj poziciji.

Naime, slično kao oni protiv kojih vodi ovu antikorupcijsku kampanju, i ona mora silno voditi računa da ne izgubi tempo. Jedan od primata hrvatskog korupcionaškog bratstva, Miroslav Kutle, svojevremeno je izjavio da opstaje samo dok vrti pedale, čim prestane pada. Isto vrijedi za premijerku, a ako se toga nije u stanju sama dosjetiti, morao bi je poučiti Karamarko, koji je bio jedan od rijetkih koji je u naponu Kutline snage umalo blokirao pedale njegovog tajkunskog bicikla (slučaj Gradski podrum).

Pouka najkraće glasi ovako. Možda antikorupcijska kampanja Jadranke Kosor neće propasti a ona ljosnuti s vlasti zato što je u Vladi ostavila Božidara Kalmetu, koji je oblijepljen s toliko osnovanih korupcionaških etiketa da vjerojatno ne zaostaje za capom di tutti capi hrvatske državne mafije Sanaderom, ali se to itekako može dogoditi ako ona prestane vrtjeti pedale, tj. ako i na trenutak izgubi ritam. Premijerka je dobro procijenila da joj je lov na Sanadera i njegovu lupešku hobotničetinu bogomdana prilika da izvuče ovu Vladu do kraja mandata, možda čak, nikad ne znaš, uzme još jedan. Ali, ako ovaj antikorupcionaški tornado i nakratko izgubi na širini i dubini, ostat će joj samo ovo javno kremiranje Sanadera pred gomilom i ova histerija protiv njega i uže obitelji. A to histeriziranje ne može vječno trajati, i još se može okrenuti i protiv nje.

Hej, draga gospođo, uvijek joj se može reći, pa u kibli afera koje sada cure na sve strane ima i vas. Zar Mladen Barišić, osim što je pokopao Sanadera, nije posvjedočio da je i vama dao na uvid postojanje HDZ-ovog crnog fonda, a našlo bi se tu još toga. Osim toga, Jadranka Kosor nema podršku Crkve kakvu je imao njen prethodnik, koji na nju može računati čak i sada, iza salcburških rešetaka, štoviše glavni urednik “Glasa Koncila” Ivan Miklenić tvrdi da je pokušaj Sanaderovog hapšenja baš na dan smrti Tuđmana uperen protiv prvog hrvatskog predsjednika. Dobro, možda se ne bi trebalo baviti intelektualnim džumbusom ovog napasnog zagovaratelja Stepinca, koji nije u stanju shvatiti ni toliko da kada ignorira 43 srpske žrtve Tomislava Merčepa pada kilometrima ispod moralne razine baš Stepinca, koliko god kontroverzan ovaj bio. Ovdje je važno da preko Miklenića stiže poruka Crkve da ne podržava bilo kakav HDZ, a jasno, bilo kakav ili nikakav je ovakav HDZ koji progoni političku korupciju i “naše” ratne zločince.

I tu je nevolja Jadranke Kosor. Jer, isto misle i u njenoj stranci, i to ne samo u vrhovima HDZ-a gdje strepe od ovog antikorupcijskog mlina, nego i šire. To je naprosto stranka u kojoj su mnogi svoj navodni ekstravišak patriotizma naplatili ovako i onako, zakonito i nezakonito, i tu se nema što dalje dodati. Tako se premijerka našla u kliještima. Ako, već rekoh, mlin stane, ona pada pod pritiskom opozicije i zgađene javnosti. Ali, ako se mlin i nastavi vrtjeti, mogla bi pasti, ovaj put pod pritiskom vlastite stranke. To bi, barem na prvi pogled, bilo i najbolje. Premijerka pomete koliko se da pomesti, a zatim odlazi jer je ionako sređivala uglavnom HDZ-ove svinjarije, i to pod pritiskom iz Bruxellesa, a opozicija, koja standardno nije sposobna za to iz straha da će biti optužena za lijevi revanšizam, dolazi na čisto.

Ali, ako ovaj scenarij podrazumijeva rusvaj u kojem bi došlo do raspada i nestanka HDZ-a, opet nije dobro. Osim što je “stvorio državu”, HDZ je i vladao njom tri četvrtine njenog vijeka, a da su htjeli drukčije, Hrvatice i Hrvati sigurno bi javili. Čovjek bi im se najradije narugao kada iznenadni i kaotični nestanak HDZ-a ne bi prijetio još gorim političkim metežom i ruševinama nego svojedobno nestanak talijanskih demokršćana. Pa i to bi riskirao kada bi na vidiku bilo nekoga kome bi povjerovao da to može sanirati.