Mržnjom po glavi

U noći sa subote na nedjelju, oko tri sata, u Karlovcu je pretučen talentirani prvotimac NK Karlovca Miloš Musulin, ljetno pojačanje iz redova NK Petrova gora iz Vojnića. Čim se Musulin pojavio u kafiću “Stari krov”, gdje je bio pozvan na rođendansku zabavu prijatelja, prišla su mu dvojica vršnjaka i upitala ga: “Jesi li Srbin?” Kada je Musulin potvrdno odgovorio, napadači su ga upozorili da bi “otišli da su na njegovom mjestu”. Nakon što je izašao van, napala su ga petorica mladića njegovih godina. Udarali su ga po cijelom tijelu, ali je napadnuti, na sreću, samo lakše ozlijeđen.

Nadahnuti gradonačelnik

Trener Karlovca Igor Pamić okarakterizirao je događaj riječima da je “takvo ponašanje za svaku osudu” i dodao da je “posebna katastrofa ako se napad dogodio zbog nacionalne mržnje”. Musulina je nazvao vrlo vrijednim i perspektivnim nogometašem, a napad na njega osudio je i predsjednik kluba Stjepan Sabljarić. Glasnogovornica PU karlovačke Tamara Grčić rekla je da se “motivi i cijeli slučaj još istražuju i da policija nije sigurna da je posrijedi bila nacionalna netrpeljivost”.

Gradonačelnik Karlovca Damir Jelić službeno je dao neodređenu izjavu.

– Svi se mi ponekad naljutimo, ali tu ljutnju treba kanalizirati i usmjeriti na drugu stranu: sport, kulturne radionice, bilo koji sadržaj koji nam ispunjava život, smiruje nas i koji nam može poslužiti za oslobađanje nakupljene negativne energije, a to nikako nije tučnjava. Niti jedan uzrok ljutnje ne opravdava batine. Poručujem mladima da otvore svoja srca različitostima i da se nemaju čega bojati – nadahnuto je rekao Jelić.

Napad na Musulina nije jedini slučaj nasilja u nogometnom miljeu. Zbog homoseksualne orijentacije, u središtu Zagreba nedavno je napadnut 44-godišnji Goran Hadžić, ratni vojni invalid, zbog čega je nekoliko dana proveo u bolnici. Uz uzvike mržnje, pretučen je od bivšeg nogometaša Dinama i njegovog brata.

Homofobnih i nacionalističkih izjava najmanje se srame predstavnici nogometnih institucija, poput čelnika HNS-a Vlatka Markovića, koji je iznio stav da “homoseksualcima nije mjesto u reprezentaciji; nogomet igraju zdravi ljudi”. Zbog toga su udruge “Iskorak” i “Kontra” podnijele tužbu DORH-u po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, te su o Markovićevim izjavama obavijestile i UEFA-u.

Prema riječima sociologa Dražena Lalića, sustav vrijednosti u hrvatskom nogometu razlikuje se od onog običnih ljudi.

– Stil su im ekstremno rodoljublje i rigidni nacionalizam, u koje spadaju homofobija, držanje ruke na srcu za vrijeme himne i slušanje Thompsona. Stvorena je subkultura nogometa, u kojoj pripadnici hrvatskih prvoligaša imaju privilegiranu socioekonomsku poziciju i povezanost s vlašću, te im takvo ponašanje odgovara – kaže Lalić, dodajući da čitava priča vuče korijene iz prošlog desetljeća kada se definicija svodila na to da je “pravi Hrvat onaj koji mrzi Srbe i pedere, a pritom je veliki katolik”.

Markovićeva odgovornost

– Vodeći ljudi poput Markovića i Zdravka Mamića jako su odgovorni za diskriminaciju u najpopularnijem sportu u Hrvatskoj. Uzori koji se tako ponašaju štetno utječu na druge i njihove su izjave pogubne. Kao predvodnici javnog mnijenja, stvorili su obrazac ponašanja koji se širi na navijače. Kada ti ljudi, javne osobe starije dobi, u tako važnom području društvenog života mogu biti netolerantni, mladi misle da zašto ne bi i oni sa svojih 19 godina prihvatili takve “vrijednosti” i u skladu s njima reagirali – smatra Lalić.

I u “Iskoraku”, Centru za prava seksualnih i rodnih manjina, smatraju da ljudi na čelnim mjestima u nogometu dobivaju podršku vladajućih struktura. S obzirom na to da je svaka podjela na “mi” i “oni” štetna i da takvi stavovi vode prema nasilju i marginalizaciji manjina, koordinator “Iskoraka” Edo Bulić poziva građane i političke strukture da osude izjave čelnika Hrvatskog nogometnog saveza.

Spasili ga prijatelji Hrvati

Miloš Musulin je u utorak napustio odjel dječje kirurgije Opće bolnice Karlovac, gdje je bio zadržan zbog opservacije. Zatekli smo ga u pratnji majke, koja sama brine o njemu i starijem bratu pošto im je otac umro, i koja je potresena cijelim događajem jer se sama brine o porodici, što u današnjim ekonomskim uslovima nije lako.

Inače, Miloš je učenik trećeg razreda karlovačke Ekonomske škole. Ovaj simpatični sedamnaestogodišnjak imao je vidljive rane i ogrebotine po rukama i prstima. Kaže da je nakon povratka u Karlovac s utakmice iz Splita, koju je Karlovac dobio 1:0, otišao u kafić preko puta stare karlovačke bolnice na Dubovcu – gdje još stoji osušeni vijenac za ustaše poginule 1941. u akciji Vece Holjevca – na proslavu rođendana školskog kolege.

– Do sada sličnih problema nisam imao. Napadači inače nisu bili iz društva koje je slavilo rođendan ni iz iste škole. Najprije su me pitali da li sam Srbin, na što sam odgovorio potvrdno, a onda su mi rekli neka odem i neka se ne petljam s jednom djevojkom, koju samo poznajem i nemam nikakve druge veze s njom – kaže Miloš.

Kada je izašao van, petorica su krenuli za njim i počeli ga tući. Spasili su ga njegovi školski prijatelji Hrvati, jer protiv “hrabre petorke” sam nije imao šanse.

– I dalje ću nastaviti ići u školu i učiti te svakodnevno trenirati, ne bih li postao stalni član prve jedanaestorice Karlovca – kaže Musulin.

Neslužbeno, policija će protiv napadača podnijeti prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira, ignorirajući da je napad bio motiviran nacionalnom netrpeljivošću.