Pokrajine

Divljaštvo na pravoslavnom groblju u Novskoj

Kukasti križevi na grobovima

Na deset nadgrobnih spomenika na pravoslavnom groblju u Novskoj nepoznati počinioci nacrtali su kukaste križeve i slovo “U”.

– To se desilo uoči mitrovdanskih zadušnica – kaže Marica Šeatović, kojoj je muž ubijen 1991. godine, ali je sahranjen na drugom groblju.

– Te subote sam s bratom htjela obići grobove svoje bake i prabake. Išli smo stazom koja vodi  prema spomeniku borcima NOB-a kada je moj brat vidio kukaste križeve ispisane na vrhovima spomenika gdje se nalaze zvijezde petokrake, jer je Novska dala velik broj partizana – kaže Marica Šeatović i dodaje da je na jednoj ploči bilo nacrtan kukasti križ, a na drugoj napisano slovo “U”. Brat je pozvao policiju koja je došla za desetak minuta i obavila uviđaj. Osim njih nitko ništa nije napravio: vijest o vandalizmu ili zločinu mržnje, kako tko gleda na stvari, nije objavljena ni u lokalnim glasilima. Kad je Maričin brat pitao jednog svog poznanika u komunalnom poduzeću da li su te crtarije maknute, ovaj mu je rekao da poslovođa nije obaviješten o tome.

– Sam spomenik borcima NOB-a, sa koga su još za vrijeme rata strgnuli petokraku, nije diran zato što je netko omeo vandale, jer se groblje nalazi u centru mjesta, pet minuta hoda od policijske stanice ili pošte – kaže Marica Šeatović.

Tako je i Novska dospjela na podužu listu općina i gradova u Hrvatskoj na čijim se prostorima, pa čak i na grobljima, iscrtavaju simboli nacizma i ustaštva. N. Jovanović

UNHCR za Hrvatsku Kostajnicu

Donacija mladim filmašima

Misija UNHCR-a u Hrvatskoj i Nordijska gospodarska komora u Hrvatskoj 19. novembra u sjedištu UNHCR-a u Zagrebu predali su donaciju filmskoj sekciji Osnovne škole “Davorin Trstenjak” iz Hrvatske Kostajnice.

Nordijska gospodarska komora u junu je organizirala treću po redu proslavu nordijskog blagdana Midzomer na jezeru Bundek u Zagrebu. Događaj je bio humanitarnog karaktera, a dio prikupljenih sredstava, zajedno s donacijom UNHCR-a, upotrijebljen je kako bi se nabavila računarska, postprodukcijska i oprema za snimanje za školu u Hrvatskoj Kostajnici. Donirana oprema svakako će povećati kvalitetu obrazovanja učenika i pridonijeti društvenoj integraciji djece različitog kulturnog i etničkog podrijetla na području povratka, ističu u UNHCR-u.

– Komora nastavlja s tradicijom organiziranja kulturno-humanitarnih događanja koja nisu namijenjena samo prikupljanju znanja i upoznavanju s drugim kulturama i tradicijama, već su i prilika za pružanje izravne pomoći i podrške novim generacijama u njihovom obrazovanju – izjavila je Gordana Fuštar, izvršna direktorica Nordijske gospodarske komore.
– Djeca koja žive u ratom pogođenim područjima izložena su mnogim izazovima i novim počecima, a često su izložena preprekama u vidu nedostatka materijalne pomoći – rekao je

predstavnik UNHCR-a u Hrvatskoj Vilfrid Buhorn. N. J.

Mladi antifašisti i romske udruge

Marš solidarnosti s Romima

Zadnje subote u novembru Mladi antifašisti Zagreba i više romskih udruženja organizirali su

Marš solidarnosti 2010. protiv diskriminacije Roma. Povorka, u kojoj je bilo stotinjak ljudi, prošla je uz diskretnu policijsku pratnju centrom grada i svoj marš završila na Trgu žrtava fašizma, gdje su se prisutnima obratili antifašistički i romski aktivisti. Prema riječima Marija Šimunkovića iz Mladih antifašista Zagreba, marš je organiziran u cilju podrške Romima koji su u EU i u Hrvatskoj žrtve diskriminacije, segregacije i etnički motiviranog nasilja.

– U današnjem maršu, koji se održava već treću godinu, podršku dajemo Romima, ali se solidariziramo i sa svim antifašistima i nevladinim udruženjima koja se suprotstavljaju diskriminaciji Roma – rekao je Šimunković.

Danas su Romi žrtve institucionalnog rasizma EU. U vremenu gospodarske krize neke države posežu za antiimigrantskim politikama, pa je tako samo ove godine deportirano nekoliko desetaka tisuća Roma iz zemalja Unije.

I antifašisti i romski aktivist Kasum Cana podsjetili su na sistematsku diskriminaciju Roma u Hrvatskoj, gdje je u posljednjih godinu dana zabilježeno više incidenata, od rasističkih napada i zlostavljanja do antiromskog protesta u Zemuniku Gornjem koji je imao za posljedicu egzodus Roma s tog područja.

– Institucije ističu kako su za poboljšanje statusa Roma do sada navodno uložile oko šezdeset milijuna kuna. Ako je to istina, zašto onda Romi još uvijek žive u katastrofalnim uvjetima? – pitao je Kasum Cana. N. J.

Norveško priznanje belomanastirskom aktivistu

Tridesetpetogodišnji Belomanastirac Duško Kostić, student pete godine osječkog Učiteljskog fakulteta i aktivist Udruge romskog prijateljstva “Luna” iz Belog Manastira, dobitnik je norveške Studentske mirovne nagrade za 2011. godinu. Studentsku mirovnu nagradu dodjeljuje svake druge godine Nacionalno udruženje studenata Norveške i priznanje studentima – mirovnim aktivistima u cijelom svijetu.

Duško Kostić se aktivno zalaže da što veći postotak romske djece završi osnovno školovanje i nastavi školovanje u srednjim pa i višim i visokim školama. Obilazi romske porodice kako bi im govorio o važnosti obrazovanja te ohrabrio roditelje da svoju djecu pošalju u školu. Školske uprave često ga pozivaju da govori o kulturi Roma i romskoj tradiciji kako bi škole mogle postati prostor mirne koegzistencije. Kako je i sam student završne godine studija, nastoji biti primjer svojoj zajednici. Duška Kostića, između šest kandidata, izabrao je odbor u čijem su sastavu između ostalih bio Ole Danbolt Mjos, predsjedavajući Odbora Nobelove nagrade za mir od 2003. to 2008. godine. J. Nedić

Prva predsjednička posjeta u 400 godina jedne općine na Kordunu

Tadić i Josipović ugrijali Krnjak

Ispred zgrade općine okupilo se mnoštvo ljudi, jer ne dolaze predsjednici ovamo baš svaki dan. Bile su tu i poznate srbijanske snahe iz Krnjaka, kao i stotinjak osnovnoškolaca

Penzionirani karlovački profesor matematike Stevan Komadina krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća živio je u mjesnoj zajednici Krnjak. Predsjednik Tito trebao se na proputovanju prema Lici kratko zadržati u Krnjaku. Partizanski Kordun bio je sretan zbog toga, kaže Komadina, uređivalo se mjesto, popravljali putevi i mostovi, spremne su bile jugoslavenske, hrvatske i partijske zastave. Bili su pripremljeni govori, no plan se promijenio i Tito je samo prošao kroz Krnjak, pozdravljajući iz automobila okupljeni narod.

U četiri stoljeća dugoj povijesti Krnjaka trebao je to biti prvi posjet jednog predsjednika. Međutim, ako je prvi pokušaj neslavno završio, četiri decenije iza toga Krnjak je doživio da ga posjete čak dvojica predsjednika, Ivo Josipović i Boris Tadić.

Narodne nošnje, kruh i sol

I ovaj put sve je bilo okićeno zastavama, sada dviju samostalnih država, Hrvatske i Srbije. Ispred zgrade općine okupilo se mnoštvo ljudi, jer ne dolaze predsjednici ovamo baš svaki dan. Bilo je tu i stotinjak osnovnoškolaca. U narodnim nošnjama, predsjednike su u holu čekale poznate srbijanske snahe iz Krnjaka, sa svojom djecom i muževima. One su se udale za Krnjačane u Srbiji, za vrijeme izbjeglištva, i s njima došle ovamo živjeti. Ispred zgrade predsjednike su dočekali dječak i djevojčica u kordunaškim narodnim nošnjama, s kruhom i soli.

Karlovačku županiju su predstavljali predsjednik županijske skupštine Josip Mata Zaborski i srpski dožupan Milenko Rebić. Bio je tu i vladika Gornjokarlovačke eparhije Gerasim s karlovačkim parohom protojerejom Slavišom Simakovićem. Stigao je i Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a i saborski zastupnik. Predsjednik Josipović dočekan je gromkim aplauzom, pozdravio se sa domaćinima i zadržao dugo u razgovoru s učenicima i građanima Krnjaka.

Krnjačani ističu dobre međunacionalne odnose, ali su se predsjednicima požalili na loše uslove života, jer je sve još daleko od onoga što je ovaj kraj imao prije rata. Nema posla ni mogućnosti zapošljavanja, a iste muke imaju starosjedioci, Srbi povratnici, i Hrvati koji su došli iz sjeverozapadne Bosne. Posljednjih godina, kažu, dosta je učinjeno na poboljšanju infrastrukture, ali još uvijek dosta toga treba učiniti.

Dvadeset i peti novembar osvanuo je hladan i s gustom maglom, kao i hrvatsko-srpski odnosi od početka devedesetih naovamo. No kako je vrijeme odmicalo, postajalo je sve toplije, baš kao i odnosi između dviju država i dvaju naroda u posljednjih godinu dana, od dolaska Ive Josipovića i jasno iskazane volje Borisa Tadića za unapređenjem tih odnosa. I srbijanski predsjednik je dočekan gromkim aplauzom.

– Mi smo ovdje došli da razbijamo predrasude, strahove, animozitete, da približavamo ljude i da uvažavamo različitosti, da uvažavamo različite identitete i da obezbeđujemo u tom smislu prostor za odrastanje i novih Srba i novih Hrvata – kazao je Boris Tadić. Ivo Josipović je izrazio nadu da će postupak obnove, suživota i otvaranja novih radnih mjesta biti što intenzivniji i što kvalitetniji te da će se ljudima ovoga kraja, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, omogućiti kvalitetan život.

Ponudili se privrednicima

Sastanku je prisustvovalo desetak predstavnika općina i gradova sa područja Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije, a predsjednike je sa stanjem na terenu upoznao domaćin Rade Kosanović. Sa predsjednikom Tadićem bilo je, kaže, i sedamdesetak srbijanskih privrednika koji su zainteresirani za ulaganja u Hrvatsku.

– Nudimo im našu poduzetničku zonu. Imamo izuzetan prometni položaj, jer smo sat i pol udaljeni od Zagreba i dva i pol sata od srednjeg Jadrana, imamo šuma, ruda, tople vode, spilje i cestu D-1, što je kao bogom dano za turizam – rekao je Kosanović.

S problemima doseljenih Hrvata goste je upoznao Kosanovićev zamjenik Josip Ljevar, koji je stekao dojam da su predsjednici spremni da im pomognu.

Predsjednici su nakon Krnjaka otišli put Gračaca i manastira Krupe. Osiguranje se povuklo, a šira delegacija domaćina u zgradi općine, uz čašicu pića, sređivala je dojmove. Sunce je i dalje sjalo, a povijesni dan za Krnjak bližio se kraju.

Milan Cimeša

Stanovnici Gračaca dočekali dvojicu predsjednika

Već se pomirili, ali trebaju radna mjesta

U Gračacu nema međunacionalnih sukoba. Nemamo posla, nemamo od čega živjeti i prvenstveno trebamo stvarati uvjete za normalan život, kaže nam jedan mještanin

Sve u redu, lijepo je da nam dolaze, ali pitam se koliko će nam njihov dolazak pomoći u svakodnevnom životu, u svladavanju golemih problema s kojima živimo – kratko je i nimalo oduševljeno govorila trgovkinja u Gračacu, gotovo pet sati prije najavljenog dolaska predsjednika Borisa Tadića i Ive Josipovića.

Od rana jutra Gračac je doslovno bio pod policijskom okupacijom strahovito brojnog osiguranja. Policija na svakom koraku: na raskrižjima, pred trgovinama i ugostiteljskim objektima, na parkiralištima, pred ulazima u zgrade državnih i lokalnih službi. Na svim prilaznim putevima kilometrima prije Gračaca policija, na livadama policija, na vijaduktima i mostovima policija.

Narod je gladan

– Pa, svih njih danas je ovdje više nego stanovnika. Ne znam, dolazili su k nama i Tuđman i Sanader, ali ovoliko osiguranja nipošto nije bilo – rekao je vlasnik kafića u središtu mjesta, a njegova konobarica dometnula:

– Neka njih kod nas, ali jedino što znam je da od danas nitko od nas neće živjeti bolje. Tu vam je čista katastrofa, narod je doslovno gladan, ljudi ne rade jer nemaju gdje, proizvodnja ne postoji i ova naša djeca nemaju baš nikakve perspektive ni razloga da u Gračacu ostanu. Iskreno, ne vjerujem da Tadić i Josipović ikako mogu doprinijeti našim boljim životima…

Kako se bližilo poslijepodne, centar se mjesta, posebno ispred zgrade društva “Napredak” u kojoj je upravo trajao sajam i gdje su gosti trebali stići, ipak napunio domaćim življem, pa su predsjednici oko 14,30 dočekani u špaliru što ga je formiralo tristotinjak mještana, od kojih su se neki imali priliku rukovati i razmijeniti nekoliko riječi s uvaženim gostima. A oni su odmah i posjetili sajam, domaćini su im podijelili i nešto autohtonih darova, a Tadić se pohvalio da je “kušao i vino od drenjina, voća od kojega mu je baka u djetinjstvu redovito radila sok”.

– Ona je, ako niste znali, upravo iz ovoga kraja pa sam ja, ustvari, jednom četvrtinom Ličanin. Vi samo odredite četvrtinu mene i eto vam mog ličkog dijela – kazao je Tadić okupljenim novinarima.

Još nekoliko rukovanja i dugačka karavana policijskih i državničkih automobila uputila se u selo Deringaj, u goste povratničkoj srpskoj obitelji Marković. A “gospodin Cvjetković”, kako nam se predstavio jedan od onih koji nisu propustili priliku izbliza vidjeti dvojicu predsjednika, prokomentirao je njihov posjet selu udaljenom nekoliko kilometara od Gračaca.

– Uopće ne sporim što su otišli kod Markovića, vrijednog čovjeka koji se dokazao svojim radom, ali ako su željeli vidjeti kako se stvarno ovdje živi, posebno kako žive povratnici, mogli su ih domaćini, načelnik općine i njegovi ljudi, povesti i u neka druga sela, tamo gdje ljudi žive bez struje, a ponegdje i bez vode – upozorio je Cvjetković.

Blago vraćeno Krupi

Dodao je kako, kao ni drugi, ne vidi ništa loše u miriteljskoj misiji dvojice predsjednika, ali da se Gračac danas ne suočava s takvom vrstom problema.

– Ovdje je nekada prevladavalo srpsko stanovništvo i to u velikoj većini. Danas je više Hrvata, posebno zahvaljujući onima pridošlima iz Bosne, ali u Gračacu živimo mirno, nema netrpeljivosti i međunacionalnih sukoba. Mi jednostavno, bili Hrvati ili Srbi, nemamo posla, nemamo od čega živjeti i prvenstveno trebamo stvarati uvjete za normalan život naših mladih – zaključio je g. Cvjetković.

Kako bilo, poslije Deringaja, Tadić i Josipović posjetili su i manastir Krupu gdje su razgovarali s pravoslavnim crkvenim poglavarima, te potom objavili podatak da je nedavno tom manastiru iz Srbije vraćeno njegovo blago – više od dvadeset umjetničkih djela pokradenih za trajanja prošloga rata.

– Posebno ističem da sam upravo doznao da ovdje u Krupi postoji ikona ispod koje su se desetljećima zajedno molili katolici i pravoslavci, Hrvati i Srbi. To znači da ovaj kraj već dugo poznaje duh tolerancije, prijateljstva i skladnog suživota – izjavio je predsjednik Tadić.

Tekst i fotografije: Ernest Marinković

Belomanastirski VSNM obeležio Aranđelovo

U Belom Manastiru ima oko 1.600 nezaposlenih. U značajnoj meri tu brojku i dalje čine pripadnici srpske zajednice

Veće srpske nacionalne manjine Grada Belog Manastira u okviru Dana srpske nacionalne manjine i povodom Aranđelova, obeležilo je svoju krsnu slavu koja je ujedno i slava crkvene opštine Beli Manastir.

Svečana sednica VSNM-a bila je prilika za isticanje postignutih rezultata, ali i podsetnik na probleme. U Belom Manastiru ima oko 1.600 nezaposlenih, od čega oko stotinjak osoba visoke i više stručne spreme. Nažalost, u značajnoj meri tu brojku i nadalje čine upravo pripadnici srpske zajednice.

– Naslušali smo se izjava s najviših nivoa vlasti da nacionalne manjine nisu pretnja nego šansa koju svako društvo mora iskoristiti kao most saradnje i približavanja. Slične poruke dolaze nam i iz Srbije, iz koje nam poručuju da Srbi u državama u kojima žive na najbolji način predstavljaju nacionalni i kulturni identitet. I jedna i druga poruka su ugodne za uho, ali mi u svakodnevnom životu ne osećamo značaj tih poruka – rekao je Predrag Stojanović, predsednik VSNM-a.

No da ipak nije sve tako crno, pokazuju neke brojke. Naime, ove je godine u dve grupe koje rade na određeno vreme po šest meseci, od 32 zaposlenih čak 22 pripadnika srpske zajednice.

– Svakodnevno smo svedoci da najvredniji deo naše zajednice, a to su mladi, odlaze iz grada u potrazi za zaposlenjem. Ukoliko ne budemo poduzeli sve što je u našoj moći da taj proces zaustavimo, budućnost grada potpuno je izvesna – kaže Stojanović.

VSNM je priznanjima i simboličnim novčanim sredstvima nagradio najbolje učenike i njihove mentore. Dane srpske nacionalne manjine povodom Aranđelova svojim su prisustvom uveličali predstavnici mađarske i nemačke nacionalne manjine. Z. Popović

Posmrtni ostaci Simeona Zlokovića prenijeti u manastir Gomirje

Počast vladiki Simeonu

Vladika Simeon umro je 1990, u osvit rata koji je svim silama nastojao spriječiti, zbog čega je bio izuzetno cijenjen među građanima Karlovca

U svojoj oporuci, pokojni vladika Gornjokarlovačke eparhije Srpske pravoslavne crkve Simeon Zloković zatražio je da bude sahranjen u grob bivšeg vladike Lukijana Mušickog na karlovačkom pravoslavnom groblju, a da se kasnije njegovi posmrtni ostaci prenesu u portu manastira Gomirje.

Vladika Zloković umro je 28. novembra 1990. u Karlovcu. Obred povodom njegove smrti vodio je tadašnji vladika raško-prizrenski Pavle, kasnije patrijarh Pavle. Ove godine, na dvadesetu godišnjicu njegove smrti, Simeonova je posljednja želja ispunjena. U srijedu, 24. novembra izvršena je ekshumacija na karlovačkom pravoslavnom groblju, a u subotu je u crkvi Svetog Nikole u Karlovcu služena sveta liturgija i parastos za vladiku Zlokovića, koji je u nedjelju, 28. novembra sahranjen u porti manastira Gomirje. Ovim događajima prisustvovao je velik broj vjernika s područja Karlovačke županije i cijele Gornjokarlovačke eparhije.

Simeon Zloković rođen je u Bijeloj, Boka kotorska, 7. aprila 1911. Za Gornjokarlovačkog vladiku izabran je 12. juna 1951, na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC-a. Za vladiku je ustoličen u karlovačkoj crkvi Svetog Nikole 12. avgusta 1951. i na toj je funkciji bio sve do smrti. Ostavio je neizbrisiv i neizmjerljiv trag u Eparhiji gornjokarlovačkoj i šire. Mnogo je pisao i bavio se naučnim radom, pa je od Bogoslovnog fakulteta dobio titulu počasnog doktora. Univerzitet u Arizoni (SAD) dodijelio mu je titulu doktora filozofije. Bio je izuzetno cijenjen kao građanin Karlovca kojeg su svi uvažavali, od ondašnje politike do drugih religija i vjeroispovijesti. Poseban doprinos dao je i u turbulentnim devedesetima na smirivanju situacije. Svi su sa strahom gledali u budućnost saznavši za njegovu smrt, jer se smatralo da je on jedan od važnih faktora mira. M. C.

Akcija u Plaškom

Od gladnih usta otkinuli za đake

Stanovnici plaščanske parohije Srpske pravoslavne crkve, u koju pored općine Plaški spadaju Lička Jesenica i Blata iz općine Saborsko, proveli su humanitarnu akciju sakupljanja hrane za učenike Bogoslovije iz manastira Krke.

Akciji se odazvao velik broj ljudi, posebno u Plaškom, ali i u preostala dva mjesta, iako ih je tamo vrlo malo, pa je prilog stigao gotovo iz svake kuće. U Ličkoj Jesenici i Blatima sakupljeno je oko 800 kilograma pomoći, a u Plaškom više od dvije tone, tako da je ukupno sakupljeno oko tri tone pomoći u hrani, koja je istog dana otpremljena kamionom u manastir Krku. Organizator ove akcije, plaščanski paroh Goran Slavnić, zadovoljan je količinom sakupljene pomoći i odazivom ljudi. M. C.