Prekid zavjere šutnje u MUP-u

Prošle godine u rujnu dvojica bivših policajaca MUP-a Srbije, Sreten Popović zvani Pop i Miloš Stojanović zvani Šešelj, pred Specijalnim sudom za ratne zločine oslobođeni su optužnice za ubojstvo trojice braće Bitići, američkih državljana ubijenih 1999. i pronađenih dvije godine kasnije u masovnoj grobnici na policijskom poligonu u Petrovom Selu. Prije nekoliko dana, Apelacioni sud u Beogradu presudu je ukinuo i naložio novo suđenje.

Ubijena braća su Albanci porijeklom iz Prizrena, rođeni u Ilinoju: Ili (1974), Agron (1976) i Mehmed (1978) Bitići. Na Kosovo su stigli 1999. kao pripadnici Atlantske brigade, formirane u SAD-u s ciljem da se pridruže Oslobodilačkoj vojsci Kosova. Uhićeni su u lipnju te godine u Srbiji, 15-ak kilometara od Merdara, u pokušaju da pomognu prijateljima, šesteročlanoj obitelji Mitrović da se iz Prizrena vrate u Kraljevo. Policajci koji su ih zaustavili, ustanovili su da u njihovim američkim pasošima nema važeće jugoslavenske vize.

Proces protiv žrtava

Sudac za prekršaje u Prokuplju odredio im je 15 dana zatvora zbog nelegalnog boravka u zemlji, te su odmah prebačeni u zatvor u Prokuplju, gdje su bili do 8. srpnja 1999. – kazna im je u međuvremenu ublažena za tri dana – ali umjesto da budu pušteni na slobodu, dvojica muškaraca u civilu, u automobilu bez registracijskih tablica odvoze ih iz zatvora u bazu Specijalnih antiterorističkih jedinica u Petrovom Selu. Dva dana potom ubijeni su mecima u potiljak, ruku vezanih žicom i s povezom preko glave, te su pokopani u masovnoj grobnici, jednoj od tri nađene na toj lokaciji.

Samo suđenje je započeto krajem 2006: u cijelom postupku saslušano je više od 200 svjedoka, na glavnoj raspravi nešto više od sto, sve uz prisutnost promatrača američke ambasade u Beogradu, jer su ubijeni bili njihovi državljani. Nitko od saslušanih nije progovorio – jedan od prozivanih, general Goran Radosavljević Guri, nadležan za policijski kamp u Petrovom Selu, vratio se u zemlju tek nakon što su gotovo svi svjedoci ispitani i nitko ga ni za što nije teretio – te je jedini mogući zaključak da je na djelu i dalje zavjera šutnje u srbijanskom MUP-u. Najbolje je to definirala Nataša Kandić, predsjednica Fonda za humanitarno pravo i zastupnica obitelji Bitići na suđenju, koja se sa suđenja povukla sredinom 2009, s obrazloženjem da “to suđenje ne vodi postizanju pravde za žrtve, nego da je sračunato na zaštitu naredbodavaca svirepog ubojstva”. “Krajnji ishod ovog suđenja je zaštita visokih oficira MUP-a Srbije od kaznene odgovornosti i simulacija pravde”, konstatirala je.

Osim Slobodana Miloševića, najodgovorniji za masovna ubojstva kosovskih Albanaca, pa i braće Bitići, policijski general Vlastimir Rođa Đorđević jedini je zasad suočen s odgovornošću za taj zločin u Den Hagu. Vlajko Stoiljković, tada ministar policije, sam je sebi presudio teatralnim samoubojstvom na stepeništu Skupštine Srbije 2002, uoči donošenja Zakona o suradnji s Haškim tribunalom.

Zločinci na položajima

Osim spomenutog Gurija, još je dosta onih na visokim položajima koji nisu obuhvaćeni kaznenim gonjenjem, a tu su i nezaobilazni Milorad Ulemek Legija i njegove “Crvene beretke”; sumnja se da su upravo trojica iz njegove ekipe neposredni ubojice braće Bitići.

Problem je i uništena dokumentacija iz kampa u Petrovom Selu. Recimo, nesporno je da je u cijelu stvar umiješan general Obrad Stevanović, tada pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Srbije i komandant tzv. Operativno-potjerne grupe MUP-a Srbije, čiji su pripadnici izveli braću Bitići iz zatvora u Prokuplju i odvezli ih u Petrovo Selo. No, Stevanovićev dosje je prazan i nema ni jednog papirića koji bi ga povezivao s Petrovim Selom u srpnju 1999!

I još jedna pikanterija: svjedok Slobodan Borisavljević, nekadašnji šef kabineta generala Vlastimira Đorđevića, na suđenju je izjavio da nema nikakvih neposrednih saznanja o tom zločinu i da je tek 2006, kada je postao šef Službe za otkrivanje ratnih zločina, upotpunio svoja “medijska saznanja” o tome. U istrazi je, međutim, pronađena dokumentacija s Borisavljevićevim potpisom o isplati radnika gradske čistoće koji su pretovarivali leševe kosovskih Albanaca – njih više od 800 – prevezenih hladnjačama s Kosova i nađenih u masovnoj grobnici u Batajnici kod Beograda, također na poligonu MUP-a Srbije.

Brat ubijenih, Fatos Bitići koji živi u Americi, optimist je kada je riječ o ponavljanju suđenja: “Bit će uhapšeni krivci i oni koji su ubili moju braću i koji su naredili da se moja braća ubiju. Vlastimir Đorđević, Goran Radosavljević Guri i Obrad Stevanović branili su jedni druge. Na predstojećem suđenju sve će to biti raščišćeno.” Još tvrdi da “ima svjedoka koji će reći istinu”. Optimizam bez pokrića ili narušavanje zavjere šutnje, vidjet ćemo.