Rabljena sedmica
SALZBURG
Situacija oko bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera sve se više komplicira. Jedna mala tirolska banka prijavila ga je zbog pranja novca, pa tužiteljstvu u Beču nije bilo druge nego pokrenuti istragu u kojoj je, osim Sanadera, navodno osumnjičen i jedan njegov bliski rođak. Bivši premijer saslušan je, usto, i na temu svojih veza s Hypo bankom iz Koruške, pa bi se iz te priče mogao poroditi još jedan razlog za Sanaderovo nešto duže zadržavanje u austrijskom uzništvu. Nećemo ovdje iznositi pravne teorije o tome u kojoj će se zemlji Sanaderu prije suditi i gdje ima veće mogućnosti za uspješnu obranu, ali ne možemo ne iznijeti političku teoriju po kojoj glavešinama HDZ-a i Vlade ne bi bilo nimalo mrsko da njihov donedavni šef u Austriji ostane najmanje do idućih parlamentarnih izbora. Daljnja razrada ove teorije otvorila bi i pitanja o državnoj ulozi u Sanaderovu bijegu, ali tada bismo ušli u zonu nedopustivog spekuliranja o političkoj upregnutosti Mladena Bajića i Tomislava Karamarka.
ZENICA
Branimir Glavaš stigao je u zeničku kaznionicu na izdržavanje osmogodišnje robije zbog sudjelovanja u ratnim zločinima u Osijeku krajem 1991. i početkom 1992. godine. Tako je okončana petipolgodišnja političko-pravosudna Glavaševa bitka za izmicanje pravdi. Toliko energije, upornosti i truda, a na kraju, ipak, Zenica. Glavaš će prvih mjesec dana biti u programu privikavanja na novu životnu okolinu, a zatim će biti pušten među druge ratne zločince, ubojice, silovatelje, razbojnike, kradljivce. Da je ostao u Hrvatskoj, teoretski je mogao računati na pomilovanje i smanjenje kazne, ali u Bosni i Hercegovini lišen je takve nade. U BiH ratni zločinci su izuzeti od mogućnosti pomilovanja.
HAAG
Haški optuženik i umirovljeni general Ante Gotovina ovlastio je svoje advokate da građanskom i kaznenom tužbom ustanu protiv izdavača i autora knjige “Gotovina, stvarnost i mit”. U tužbama navode da su “Novi Liber”, te Davor Krile, Boris Pavelić i autor ovih redova narušili privatnost njihova klijenta, da su ga oklevetali i uvrijedili iznoseći neistine o njegovu životu. Odvjetnici poručuju da bi rečena knjiga mogla utjecati na ishod sudskog postupka koji se protiv Gotovine vodi u Haagu, premda je taj postupak završen prije no što je izašla knjiga o Gotovini i premda je općepoznato da suci ne presuđuju na osnovu libara i novinarskih tekstova nego na temelju dokaza iznesenih u sudnici. Ali odvjetnik Luka Mišetić, eto, smatra da haško suđenje još nije završeno i da će sudac Orie jednu knjigu pretpostaviti svjedocima i dokazima koji su se godinama izmjenjivali pred njim. Luka Mišetić smatra da je našao dobar alibi za slučaj da haška presuda ne bude u skladu s njegovim i nacionalnim očekivanjima.
AMPUTACIJA
Čovjek koji je imao najistaknutiju ulogu u instaliranju Ive Sanadera na čelo HDZ-a, čovjek koji je bio nerazdvojni ratni i poratni drug Branimira Glavaša, i čovjek je izgovorio da Antu Gotovinu valja “locirati, identificirati, uhititi i transferirati”, Vladimir Šeks dakle, u ponedjeljak je obogatio svoju nisku bisernih izjava. Rekao je: “Mi se nastojimo riješiti negativne političke prtljage koje ćemo se i riješiti. Onaj nezdravi dio tkiva i tijela HDZ-a bit će amputiran.” Sve se na ovom svijetu mijenja, ali Vladimir Šeks stalno je u vrhu HDZ-a i ne prestaje sebe zamišljati kirurgom koji je doživotno ovlašten odstranjivati nezdravo od zdravog HDZ-ova tkiva. Nije lud da se upita koliko je osobno doprinio pojavi malignih izraslina: kad bi se to upitao, Šeksbi najednom morao postati sam svoj pacijent.
BROJANJE
Diktatorska legenda Aleksandar Lukašenko dokazao je kako varljive mogu biti predizborne ankete koje su vječnom bjeloruskom predsjedniku davale svega tridesetak posto glasova. Onda su se u nedjelju zbili izbori, pa je “brojanjem” ustanovljeno da je Lukašenko dobio podršku osamdeset posto birača. Predstavnici Europske unije i bjeloruske opozicije tvrde da se dogodila najobičnija krađa glasova i da je prebrojavanje bilo pljačkaško, ali Aleksandar se previše ne uzbuđuje. Na prosvjednike i nezavisne novinare koji se okupljaju u centru Minska poslao je združene policijske odrede koji koriste pendreke da bi nevjerne Tome uvjerili kako je brojanje glasova bilo pošteno i transparentno. Dosad je uhapšeno više od petsto demonstranata, među kojima i sedmorica opozicijskih predsjedničkih kandidata, te nekoliko novinara. Lukašenko, inače, Bjelorusijom vlada već šesnaest godina i ne pokazuje znakove zasićenosti svevlašću.
TERORISTI
Dok bjeloruski policajci svoje pobunjene građane silom uvjeravaju u nepouzdanost predizbornih istraživanja, njihovi britanski kolege uhapsili su dvanaest muškaraca za koje vjeruju da su spremali bombaške napade diljem Velike Britanije. Uhapšenici su živjeli u Birminghamu, Cardiffu, Londonu i Stoke-on-Trentu, a kad je riječ o njihovu porijeklu, izvori se razlikuju: jedni tvrde da su svi Pakistanci, a drugi da među njima ima i državljana Bangladeša. Nema, međutim, dvojbe za čiji su račun uhapšeni planirali sijati smrt po britanskim gradovima: policijska saopćenja kažu da su bili “inspirirani Al-Qa’idom”. Ovo britansko hapšenje, međutim, ne znači da je ta zemlja, kao i neke druge europske zemlje, prestala strahovati od napada radikalnih islamista. U Britaniji je, naime, i dalje ostala na snazi sigurnosna procjena opasnosti od terorističkog napada, koja je “ozbiljna”.
PANAHI
Iranski redatelj Jafar Panahi osuđen je na šest godina robije zbog optužbe da je širio antidržavnu propagandu i zato što je sudjelovao u antivladinim demonstracijama u Teheranu. Šest godina zatvora nije jedina kazna koju je iranski režim odrezao uglednom filmskom umjetniku: idućih dvadeset godina ne smije snimati filmove, ne smije pisati scenarije, zabranjeno mu je putovati u inozemstvo i davati intervjue iranskim i stranim medijima. Iznoseći svoju obranu pred sudom, Panahi je rekao da voli Iran, da želi živjeti i stvarati u svojoj zemlji i da nikoga ne mrzi. “Ne mrzim ni svoje tužitelje”, rekao je, ali to mu nije pomoglo. Jer mrze oni koji su ga osudili: mrze slobodu, različitost i život, mrze sve što slave filmovi Jafara Panahija.