Red zastare, red nedostatka dokaza

Kao što se i očekivalo, desetoro optuženih za pomaganje u skrivanju odbjeglog ratnog zločinca Ratka Mladića oslobođeno je prije nekoliko dana pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu. Zašto se to očekivalo? Zato što je to najavilo nadležno tužiteljstvo kad je početkom studenoga, uoči objavljivanja presude, zatražilo izuzeće predsjednika sudskog vijeća, suca Dragana Garića, jednog suca porotnika i predsjednice Prvog općinskog suda. Potom se čekalo da više instance donesu odluku o izuzeću, a vjerojatno i da glavni haški tužitelj Serge Brammertz završi svoju turneju po zemljama regije i objavi svoj najnoviji izvještaj o njihovoj suradnji s tom institucijom.

I priznanja zastarijevaju

Sudac Garić je, kako se tvrdilo tih dana, već ranije u nekoj neformalnoj situaciji najavio oslobađajuću presudu. To se i obistinilo: neki su oslobođeni zbog navodne zastare, ostali zbog nedostatka dokaza. Zastaru je sudac obrazložio stavom da je u vrijeme počinjenja djela za koja se Mladić tereti, 1995. i 1996. godine, njemu bilo moguće izreći maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora (smrtna kazna je već bila ukinuta), te je sud primijenio stav po kojem je optuženim jatacima moguće izreći kaznu zatvora od tri mjeseca do tri godine. S obzirom na to da su Mladiću pomagali između 2000. i 2006. godine, za ta kaznena djela 2008. ili 2009. godine nastupila je apsolutna zastara.

Što se nedostatka dokaza tiče, sudac kaže, na primjer, da je nesporno da je jedan od optuženih iznajmljivao stan u Ulici Jurija Gagarina u Novom Beogradu i plaćao račune za njega, ali nema dokaza da je Mladić u tom stanu zaista boravio, kao što nema dokaza ni da ga je drugi optuženi jatak povremeno vozikao automobilom po Beogradu. Tako je ispalo da je obrana optuženih da su stanove iznajmljivali za “kockanje i švaleraciju” – a svi su negirali krivnju osim jednog, kojem je pak priznanje zastarjelo – urodila plodom tj. oslobađajućom presudom.

Javno tužiteljstvo je, dakako, najavilo žalbu na oslobađajuću presudu, a i dalje se u javnosti šuška da bi predmet moglo preuzeti Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije, koje je nedavno otvorilo istragu protiv generala Ace Tomića, nekadašnjeg načelnika Uprave sigurnosti Vojske Jugoslavije, i još nekoliko oficira, nakon što je izmjenama zakona gonjenje jataka ratnih zločinaca prešlo u nadležnost tog Tužiteljstva.

U svakom slučaju, desetoro optuženih su oslobađajuću presudu proslavili odmah nakon njena izricanja, lumpajući nekoliko sati zajedno sa svojim odvjetnicima u restoranu “Romantika”, nasuprot Palače pravde u Beogradu. I dok su njihovi odvjetnici medijima već najavili – napadajući tužiteljstvo kao neznalice koji nisu znali izračunati rokove zastare – odštetne zahtjeve zbog neopravdanog gonjenja njihovih klijenata, zakukao je Rasim Ljajić, šef nacionalnog Savjeta za suradnju s Haškim tribunalom, izjavivši da bi oslobađajuća presuda mogla loše odjeknuti u haškim krugovima, s obzirom na to da Brammertz očekuje da država napokon nađe odbjeglog Mladića, ali i da se obračuna s njegovim jatacima.

Pravosuđe bolna točka

Presuda se, inače, sasvim zgodno poklopila s najnovijim zbivanjima oko reforme pravosuđa: nadležni se i dalje zaklinju da je sve sa sudstvom i tužiteljstvom u najboljem redu, dok s druge strane svaku sudsku odluku koja im se ne sviđa napadaju. Da ipak nije sve kako treba, pokazuje i izvještaj Evropske komisije, koja je kao jednu od najbolnijih točaka na srpskom evropskom putu obilježila upravo pravosuđe i njegovu reformu, pa se u domaćoj javnosti čuju i zahtjevi za ostavkama nadležnih i odgovornih za traljavu reformu.

Evropske kritike reizbora sudaca dovele su do zanimljive situacije: Ustavni sud Srbije riješio je tek jednu od više od 800 žalbi nereizabranih sudaca i tužitelja, te bi mu ovim tempom rada – kako je izračunato – trebalo još najmanje tri godine za rješavanje problema neizabranih, od kojih mnogi još uvijek primaju plaću i primat će je sve do okončanja ustavnog postupka. Nadležni sad najavljuju da će formirati nekakvu žalbenu komisiju pri Visokom savjetu sudstva, koja će preuzeti sve žalbe neizabranih i sama o njima odlučiti, ali ne samo to, ta bi komisija trebala preispitati i reizbor onih koji su prije godinu dana proglašeni stručnima i dostojnima, što se već vidi kao novi nasrtaj na neovisno sudstvo i prilika da se pod krinkom ispravljanja grešaka uzvrati onima koji su previše ozbiljno shvatili svoju sudačku nedodirljivost, pa su sudili onako kako to ne paše izvršnoj vlasti.