Robotsko selo u Engleskoj
Zamislite da razgovarate s Isaacom Newtonom ili Albertom Einsteinom o prirodi svemira, dok vas njihove trodimenzionalne projekcije prirodne veličine gledaju ravno u oči. Pažljivo prateći vaš govor tijela, raspoznavajući način na koji izgovarate riječi i frazeologiju vaših pitanja, oni vam odgovaraju na način koji je toliko stvaran da biste se mogli zakleti kako razgovarate s pravim osobama. To je bila uvodna scena iz jedne epizode “Zvjezdanih staza” prije gotovo petnaest godina.
Novi istraživački projekt koji razvijaju Sveučilišta Illinois i Orlando mogao bi vrlo skoro tu znanstvenu fantastiku učiniti nečim sasvim normalnim. Tehnologija koja se koristi u kompjuterskim igrama, animacija i umjetna inteligencija osigurat će sve potrebne elemente da se to ostvari. “Cilj je kombinirati umjetnu inteligenciju s najnaprednijim grafičkim tehnologijama za video-igre kako bismo došli u priliku izraditi povijesnu arhivu ljudi koja nadmašuje ono što nam pružaju tradicionalne tehnologije, poput teksta i videa”, izjavio je Jason Leigh, profesor kompjuterskih znanosti i direktor Elektronskog laboratorija za vizualizaciju. Taj će Elektronski laboratorij sagraditi poseban studio koji će digitalizirati pokrete stvarnih ljudi, koji će kasnije biti korišteni u svrhu stvaranja virtualne stvarnosti. Sakupljeni podaci spremat će se u velike baze, a glasovi će se analizirati kako bi kreirali sintetizirane ali ipak što prirodnije virtualne glasove. Leigh je ustvrdio kako je uvjeren da će u kratkom roku stvoriti virtualne ljude koji se uopće neće razlikovati od onih pravih. Ubrzano razvijanje kompjuterske tehnologije tome će zasigurno pridonijeti.
Projekt prof. Leigha ujedno će biti prvi korak i prema stvaranju nove generacije trodimenzionalnih video-igrica u kojima će se žive osobe natjecati zajedno s onima virtualnim. Osim toga, američki znanstvenici ističu i brojne druge komercijalne mogućnosti korištenja novoosmišljene tehnologije.
S druge strane, roboti su već među nama a u budućnosti će ih biti sve više. Japanski istraživački tim iz Osake konstruirao je humanoida koji u svemu vjerno oponaša malo dijete. Robot, nazvan CB2, kreće se poput stvarnog djeteta u dobi između jedne i tri godine, visok je 130 cm, težak 30 kg, gestikulira i puzi. Kako bi sve funkcioniralo u najboljem redu, u to čudo moderne tehnologije ugrađeno je 56 različitih mehanizama, 197 senzora za dodir, dvije male kamere koje zamjenjuju oči i audio senzor. Uz pomoć umjetnih glasnica, CB2 može savršeno govoriti. Prilikom kretanja robot tetura poput djeteta koje tek uči hodati. Minoru Asada, profesor na Sveučilištu u Osaki, objasnio je kako je CB2 napravljen u svrhu boljeg proučavanja razvoja prave djece. Preko kontakta s malim robotom znanstvenici se nadaju da će doznati više o tome kako djeca uče govoriti, raspoznaju pojedine objekte i općenito komuniciraju s roditeljima. Ipak, samo po sebi se nameće pitanje zar znanstvenici nisu mogli naučiti više o djeci kroz kontakt sa samom djecom i ne stoje li iza konstruiranja djeteta robota i neki drugi planovi.
Potvrda za takve pretpostavke stiže iz Engleske gdje su znanstvenici u Dundeeu obznanili kako planiraju stvoriti pravo robotsko selo u svrhu proučavanja kako se u društvu stvaraju različite kulture. U sklopu tog projekta, tokom sljedeće četiri godine 60 minijaturnih robota bit će organizirano u grupe i programirano za međusobnu interakciju. Znanstvenike zanima što će se sve događati među robotima i hoće li doći do neočekivanih načina ponašanja. U programima unesenima u robote bit će i oni povezani uz kopiranje tuđeg ponašanja. Za očekivati je da će uzastopno kopiranje dovesti do određenih odstupanja od početnih modela i stvaranja novih koji će biti robotskog a ne ljudskog podrijetla. Prema onome kako su zamislili svoj projekt, znanstvenike očigledno najviše zanima upravo ono što stavljaju na zadnje mjesto. Nalazimo se vrlo blizu trenutku kada će se roboti početi uključivati u sve pore društva, pa znanstvenike zanima do kakvih sve anomalija i neočekivanih reakcija to može dovesti. Iako su ih stvorili, ljudi još uvijek znaju tako malo o robotima…