USKOK pred vratima EPH-a

Koncem prošlog tjedna počela je preko dvaju internetskih portala curiti dokumentacija vezana uz spornu privatizaciju Slobodne Dalmacije, koja je u jesen 2009. postala predmetom obrade kriminalističke policije i Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, povodom kaznene prijave koju je podnio sindikalni čelnik Ozren Matijašević. Istovremeno s curenjem dokumentacije, dogodio se u ovom slučaju i jedan iznenadni obrat.

Vodeći ljudi izdavačke kuće Europapress holding (EPH), koja je Slobodnu Dalmaciju 2005. kupila od Hrvatskog fonda za privatizaciju, najednom su i sami odlučili objaviti ugovor o toj kupoprodaji, što su ga godinama skrivali od javnosti, a sindikalni čelnik Matijašević, koji ih je svojevremeno kazneno prijavio, naprasno je promijenio ploču. Matijašević je javno obznanio kako se odriče svoje kaznene prijave za nezakonitu privatizaciju Slobodne Dalmacije, jer su mu vodeći ljudi EPH-a sada predočili dokumente koji su ga uvjerili kako u cijeloj priči zapravo nema ničeg spornog.

Operacija “kontrole štete”

Iz toga je jasno da se EPH poduhvatio široke operacije “kontrole štete” koju očekuje od ove afere, no ta operacija nije poduzeta zbog toga što su se neki internetski portali domogli dijela EPH-ovih dokumenata. Kako doznajemo, vodeći ljudi EPH-a Ninoslav Pavić i Stjepan Orešković dobili su nedavno puno ozbiljniji razlog za zabrinutost, jer je predmet Slobodne Dalmacije prije nekoliko tjedana od zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva preuzeo Uskok. Prema neslužbenim informacijama, Uskokovom preuzimanju slučaja prethodila je nadopuna kaznene prijave u rujnu ove godine, u kojoj se navodno tvrdi kako su Pavić, Orešković i pojedini članovi uprave Slobodne Dalmacije utjecali na direktora jedne tvrtke da odustane od sudskog spora koji je ta tvrtka vodila radi poništenja EPH-ove dokapitalizacije Slobodne Dalmacije iz prosinca 2008. Zauzvrat je navodno isplaćeno više od 1,5 milijuna kuna, no ne tvrtki koja je vodila spor, već njenom direktoru osobno, što je podnositelj prijave okarakterizirao kao mito.

Da čelnici EPH-a ovih dana imaju ozbiljnih razloga za zabrinutost, jasno je i iz izjava koje je portalu Index.hr u utorak dao Rolf Holub, predsjednik istražnog povjerenstva koruškog parlamenta za aferu Hypo, najavivši da će se prilikom skorašnjeg ispitivanja pritvorenoga bivšeg premijera Ive Sanadera interesirati i za odnose Ninoslava Pavića s Hypo bankom. Uz druge Pavićeve poslove, ta je banka bila i glavni financijer preuzimanja Slobodne Dalmacije od strane EPH-a, izdavačke kuće u suvlasništvu Pavića i njemačke medijske grupe WAZ.

Iz toga bi se moglo zaključiti kako cilj Matijaševićeva obraćenja, popraćenog objavom privatizacijskih dokumenata na internetskom portalu Slobodne Dalmacije, nije samo da se uvjeri javnost kako je cijela afera bila plod najobičnije zabune, nego da se takva poruka pošalje i Uskoku, a moguće i austrijskim istražiteljima. Uz ugovor s Fondom, čelnici EPH-a objavili su i druge dokumente i tumačenja kojima dokazuju da su ispunili preuzete obaveze i uložili u Slobodnu Dalmaciju ukupno 341 milijun kuna, ne računajući 24,5 milijuna kuna kojima su 2005. platili Fondu kupnju inicijalnih 34,63 posto dionica splitske tvrtke. Po tim dokumentima, iste godine uplatili su još 83,5 milijuna kuna za dokapitalizaciju, čime je EPH stekao više od 70 posto dionica tvrtke. Druga je dokapitalizacija provedena 2008. godine, kada je EPH 257,5 milijuna kuna svojih potraživanja prema Slobodnoj pretvorio u nove dionice i time stekao ukupno 91,73 posto dionica splitskog izdavača, praktički marginaliziravši male dioničare.

Podvala s Adriaticom.net

Upravo je ta druga dokapitalizacije bila povod izbijanja privatizacijske afere, jer je dio malih dioničara izrazio sumnje u realnost tih potraživanja. Ona su bila stvorena po različitim osnovama, a posebno se spornim pokazao dug od 73 milijuna kuna, ili deset milijuna eura, koliko je Slobodnoj naplaćen 25-postotni udio u turističkoj agenciji Adriatica.net, koja će  kasnije biti u središtu Matijaševićeve kaznene prijave DORH-u, kao i tužbi koje su neki dioničari podigli radi poništenja dokapitalizacije. Prije prebacivanja tog udjela na Slobodnu Dalmaciju koncem 2008, Adriatica.net bila je u vlasništvu EPH-a i tvrtke Emporion Marka Vojkovića, pri čemu je EPH svojih 50 posto stekao 2005. i to za 30 milijuna kuna. Kako je tri godine kasnije polovicu tog udjela prodao Slobodnoj Dalmaciji za 73 milijuna kuna, znači da joj ga je naplatio po gotovo pet puta višoj cijeni od one po kojoj ga je stekao.

EPH je sada objavio i posebno tumačenje u deset točaka kojim opravdava postupke vezane uz Adriaticu.net, i kojim je uspio uvjeriti Matijaševića kako je sve to obavljeno u najboljem redu. Tu se pojašnjava kako je Adriatica.net u te tri godine povećala svoj promet za 18 puta i kako je u međuvremenu kupila druge velike agencije, poput Atlasa i slovenskog Kompasa.

Iako je već i ta priča potpuno šuplja, s obzirom na to da je širenje Adriatice.net bilo financirano golemim zaduženjima, zanimljivo je da se među objavljenim dokumentima našao i jedan koji snažno potkrepljuje sumnju da je ta agencija svjesno podvaljena Slobodnoj po nerealno visokoj cijeni. Riječ je o “Elaboratu o procjeni vrijednosti Adriatice.net”, koji je izradila ovlaštena revizorska tvrtka BDO, a koji je sve do sada bio nedostupan javnosti i malim dioničarima: u njemu je vrijednost Adriatice.net procijenjena u rasponu od 30 do 66,5 milijuna eura, ovisno o metodi, pa ispada da je EPH naplatio Slobodnoj 25-postotni udio po nekoj srednjoj cijeni.

Međutim, krupan problem s ovom procjenom je u tome što je ona rađena za dan 31. prosinca 2006. godine, a Slobodna Dalmacija dokapitalizirana je udjelom u Adriatici.net dvije godine kasnije. U te dvije godine poslovanje Adriatice.net doživjelo je dramatične promjene, toliko dramatične da je pitanje bi li ona u tom trenutku uopće bila procijenjena na ikakvu vrijednost. Naime, koncem 2006. BDO revizija procjenjivala je Adriaticu.net u uvjetima općeg gospodarskog rasta kao brzorastuću i perspektivnu kompaniju no, umjesto toga, već se 2008. pokazalo da je riječ o vreći bez dna. Štoviše, upravo u trenutku kada je Slobodna Dalmacija skupo plaćala stjecanje udjela u toj agenciji, prezaduženoj Adriatici.net već je prijetio bankrot, o čemu najupečatljivije govori revizijsko mišljenje za 2008, koje je dala upravo ta ista BDO revizija. “Smatramo da Društvo treba provesti izmjenu postojećeg poslovnog modela, racionalizaciju troškova, te financijsku konsolidaciju. Smatramo da bez snažne potpore vlasnika i kreditora, visoka zaduženost može ugroziti neograničeni nastavak poslovanja Društva”, stoji u mišljenju BDO revizije o poslovanju tvrtke Adriatica.net za dan 31. prosinca 2008, kojim se vlasnicima praktički poručuje da hitno moraju usuti u tvrtku nove količine svježeg novca, žele li spriječiti njenu propast.

Tu, 2008. godinu, na koncu koje je Slobodna Dalmacija postala jednim od njenih suvlasnika, Adriatica.net Grupa završila je s gubitkom od 24,4 milijuna kuna. No to još nije bilo ništa prema 2009. godini, koju je zaključila s gubitkom od nevjerojatnih 154,8 milijuna kuna. Već je iz revizijskih izvještaja jasno da je EPH koncem 2008. Slobodnoj Dalmaciji svjesno podvalio po skupoj cijeni tvrtku koja je srljala u propast i čiji se koncept širenja poslovanja golemim zaduženjima srušio već na prve znakove ekonomske krize. Prezadužena Adriatica.net već 2008. nije bila u stanju podmirivati obaveze, a zbog velikih dugova prema bankama i hotelijerima to se početkom 2009. više nije moglo sakriti ni u javnosti.

Na štetu malih dioničara

Cijelu 2009. tražilo se rješenje za spas posrnule agencije, koja je privremeno sanirana tek nakon što je prepuštena novim vlasnicima, koji su je dokapitalizirali koncem godine, usuvši u nju čak 212 milijuna kuna ili 29 milijuna eura. O kakvoj rupi bez dna je riječ, pokazuje i revizorsko izvješće za 2009, koje upozorava da čak ni tih 29 milijuna eura nije bilo dovoljno da se ona začepi. “Usprkos povećanju temeljnog kapitala Matice, smatramo da Grupa treba provesti dodatnu racionalizaciju troškova i financijsku konsolidaciju, te je i dalje potrebna financijska potpora vlasnika ili kreditora na nivou drugog kruga dokapitalizacije”, ocjenjuje ista ona BDO revizija.

Jasno je da je korištenje dvije godine stare procjene ove revizorske tvrtke bilo podvala malim dioničarima, kojima “Elaborat o procjeni” nikada nije bio predočen. No njima je i bez toga bilo jasno da Adriatica.net ne može vrijediti 40 milijuna eura. Splitski financijski stručnjak Dejan Kružić upozoravao je, u ulozi malog dioničara, na glavnoj skupštini Slobodne Dalmacije u prosincu 2008, kada je provedena sporna dokapitalizacija, da financijski izvještaji Adriatice.net pokazuju od 2005. do 2007. kontinuirane gubitke, koji su već do tada dosegli iznos od 40,24 milijuna kuna. Skupštinski zapisnik, koji je ovih dana procurio na internetu, bilježi da mu je direktor EPH-a i predsjednik nadzornog odbora Slobodne Dalmacije Stjepan Orešković na to odgovorio da “i poznati ulagač Warren Buffet kupuje upravo dionice tvrtki koje loše stoje, u kojima nitko drugi ne prepoznaje dobru priliku za investiranje” te iznio mišljenje kako je “za očekivati da će identična situacija biti i s udjelima u društvu Adriatica.net”.

No Slobodna Dalmacija ipak se nije tako usrećila. Kada su koncem prošle godine novi ulagači, na čelu s Agrokorom, spasili Adriaticu.net dokapitalizacijom, njen je udio sa 25 posto pao na 16,9 posto, pri čemu je morala i sama u dokapitalizaciju uplatiti dodatnih pet milijuna eura u novcu. Novi vlasnici Adriatice.net postali su Agrokor, Croatia osiguranje, AWT zemljišta, Slobodna Dalmacija, HUP Zagreb, Jolly-projekti i Saponija Osijek. Sve spomenute tvrtke koje su sudjelovale u dokapitalizaciji stekle su udjele proporcionalne svojim ulozima, pa je i Slobodna Dalmacija dobila jednako koliko i Croatia osiguranje, koje je također uložilo pet milijuna eura. No za razliku od te tvrtke, Slobodna Dalmacija još je 2008. platila deset milijuna eura, koji su se sada ispostavili kao bačen novac.

Čelnici EPH cijelu su 2009. potrošili da bi se izvukli iz gliba Adriatice.net, pri čemu su, zbog tužbi koje su podigli dioničar Dejan Kružić i tvrtka Novabela, kao i zbog Matijaševićeve kaznene prijave DORH-u, cijelo vrijeme imali uteg u cijeni Adriatice.net koju su naplatili Slobodnoj Dalmaciji. O tome svjedoči i prepiska koja se u jesen 2009. vodila između Pavića i Bode Hombacha, čelnika WAZ grupe, a koja je u proljeće ove godine procurila u javnost. U njoj Hombach upozorava Pavića kako im “Adriatica.net samo guta novac” i kako moraju poduzeti sve da tvrtka opstane, a da oni više u nju ne ulažu. Pritom moraju paziti da bi “prihod od prodaje trebao odgovarati minimalno knjigovodstvenoj vrijednosti koja je iskazana u knjigama Slobodne Dalmacije”.

Todorićev dio

Čelnici EPH-a poduzeli su čitav niz poteza s ciljem da kontroliraju aferu. Paralelno su krenuli u nagodbe s Kružićem i Novabelom, kao i u akciju preuzimanja 100 posto dionica Slobodne Dalmacije, kako bi se zauvijek riješili nezgodnih pitanja malih dioničara. Glavni partner u cijelom tom procesu bio im je koncern Agrokor Ivice Todorića, koji je izrazio spremnost da pokrije svaku štetu koju je prouzročio EPH-a. Agrokor je intervenirao kao glavni ulagač u Adriaticu.net, čime je ona održana na životu. Također, Agrokor je prije dokapitalizacije Adriatice.net otkupio od Slobodne Dalmacije petinu njenog udjela za dva milijuna eura, što bi, u smislu Hombachovih napomena, trebalo ostaviti dojam kako se udjeli u Adriatici.net i dalje mogu prodati po cijeni koju je EPH svojevremeno naplatio Slobodnoj Dalmaciji. No i s time je Slobodna Dalmacija faktički ostala kratka za osam milijuna eura. Kako je Agrokor paralelno s ovim intervencijama sklopio i niz drugih poslovnih ugovora s EPH-om i Slobodnom Dalmacijom, poput onog o preuzimanju lanca trafika Slobodne Dalmacije, moguće je da mu je za njegove usluge bilo uzvraćeno na drugi način. Stoga se ova afera teško do kraja može rasvijetliti bez rasvjetljavanja uloge koju je u njoj odigrao Todorićev koncern.

Slučaj Adriatice.net dovoljan je da baci sumnju na to u kojoj su mjeri ostala ulaganja i potraživanja EPH-a prema Slobodnoj Dalmaciji bila stvarna. To se može ustvrditi samo financijsko-knjigovodstvenim vještačenjima, a taj je posao sada, upravo zahvaljujući Matijaševiću, u rukama DORH-ovih istražitelja. EPH je, čini se, zakasnio s obradom Matijaševića, kao što je, izgleda, učinio i jednu krupnu grešku kada se htio riješiti tužbi pojedinih dioničara. Kružićeve tužbe riješili su se sredinom prošle godine nagodbom, dok je istovremena nagodba s Novabelom odrađena prilično nespretno: novac je umjesto tvrtki navodno isplaćen direktoru, a to je ovu aferu i dovelo Uskoku.

Matijašević: Nema ničeg spornog

Sindikalni čelnik Ozren Matijašević kazao nam je kako je osnovni motiv njegove kaznene prijave bilo to što je sumnjao da je EPH Adriaticu.net stekao besplatno od Hypo Alpe Adria vrijednosnica, no kada se uvjerio da je za to bilo plaćeno 30 milijuna kuna, shvatio je da to pada u vodu. Više ga ne brine ni to što je EPH, kako je ranije govorio, prodao Adriaticu.net Slobodnoj Dalmaciji po pet puta višoj cijeni, pa nam je kazao kako su mu objasnili da je u međuvremenu Adriatica.net kupila druge velike agencije poput Kompasa i Atlasa, koje su joj povećale vrijednost. Kada smo mu rekli da je to bilo financirano kreditima i kada smo ga pitali je li svjestan da je EPH prodao Slobodnoj Dalmaciji udjele u Adriatici.net prema procjeni vrijednosti staroj dvije godine, Matijašević je kazao da to ostavlja DORH-u da provjeri.

– Ja u tom poslu više ne vidim ništa sporno, a istraga se po mojoj prijavi i dalje provodi, i pustimo da DORH to provjeri svojim financijskim vještačenjem. Također, i dalje stoji da ugovor između EPH-a i Fonda treba usporediti s uvjetima natječaja i Obvezujućom ponudom koju je EPH dao na natječaju – kaže Matijašević.

Inače, Matijašević je nedavno u velikom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju pojasnio zašto je promijenio stav oko Adriatice.net. Zanimljivo, tom mu je prilikom stavljeno u usta, od riječi do riječi, svih deset točaka tumačenja koje su na portalu Slobodne Dalmacije prethodno objavili čelnici EPH-a.

Izvršitelji Orešković i Polančec

Niz zanimljivih EPH-ovih dokumenata procurio je preko portala E-novine i Dnevno.hr, među njima je i “Obvezujuća ponuda za kupnju Slobodne Dalmacije”, koju EPH nije objavio zajedno s ugovorom s Fondom, a u kojoj je obećao da će garantirati novinarsko sudjelovanje u izboru glavnog urednika kroz statut redakcije, što nije realizirano, kao ni pokretanje novinarske akademije. Tu je i “Akcijski plan” za ljeto 2009, kojim su definirani izvršitelji pojedinih akcija, a iz čega je vidljivo da su za spornu nagodbu s Novabelom bili zaduženi Ines Lozić i Miroslav Ivić, direktori u EPH-u i Slobodnoj Dalmaciji. Zanimljivo je da su, uoči skupštine Slobodne Dalmacije tog ljeta, kao izvršitelji akcije nazvane “Odluka Fonda” označeni Stjepan Orešković i Damir Polančec, tadašnji predsjednik Upravnog odbora Fonda.

Jedan od dokumenata pokazuje i kako je EPH svoja ulaganja u Slobodnu Dalmaciju vršio kreditom teškim 18,3 milijuna eura, podignutim kod Bank Austria, za koji je jamčila sama Slobodna Dalmacija, i to upisom hipoteke na svoje nekretnine. U drugom stoji da je EPH umjesto nove tiskare kupio Slobodnoj Dalmaciji za 1,4 milijuna eura rabljenu, 2002. proizvedenu rotaciju od WAZ-ove bugarske podružnice.