Vukovar i Bač dobili krila

Na novom trajektu, koji od prvog dana prosinca povezuje hrvatsku i vojvođansku obalu Dunava, sve je bilo simbolično: ime plovila izgrađenog nizozemskim novcem, boje, sastav posade i prvih putnika.

Trajektom “Golubica”, obojanim u bijelo-plave boje Vukovara, kojima je dodana žuta kao simbol vojvođanske općine Bač, kapetan je Dalibor Tarle, uz pomoć po jednog mornara sa svake strane Dunava, s desne na lijevu obalu najveće europske rijeke prevezao vukovarskog gradonačelnika Željka Saba. Nažalost, na prvom službenom putovanju “Golubice”, koju je Vukovarcima i Bačvanima nedavno darovala Nizozemska, najmanje je bilo putnika namjernika, jer ih je u odluci o putovanju preko Dunava spriječilo iznimno hladno vrijeme. Tek Vukovarac Đorđe Čalić, koji u bačkim Bođanima ima kuću, došao je iz radoznalosti i prevezao se na drugu stranu novim plovilom.

– Prije tri godine, kad je prva poslijeratna skela krenula, bio sam također prvi putnik. I tada sam bio u svim novinama. Jedva sam dočekao novu skelu, jer uz kuću imam i nešto zemlje, pa prelazim nekoliko puta mjesečno – kaže Đorđe Čalić, dodajući kako mu putovanje skelom skraćuje put za najmanje 80 kilometara.

– Kad bih išao autobusom preko Bačke Palanke, trebalo bi mi još 90 kilometara, a ovako je to desetak minuta. Još kad nas tamo dočeka autobus ili već netko od rodbine, sve bude super. Ljeti sam češće u Bačkoj, jer mi dođu djeca, unuci i praunuci – govori Đorđe, jedan od Vukovaraca kojima je imovina, čak i salaši, na drugoj strani Dunava. I s druge je strane dosta Bačvana koji u Vukovaru imaju kuće ili stanove.

Ljeti više putnika

Simbolični su bili i darovi koje su u Vojvodinu ponijeli Vukovarci, kao i oni koje su ponijeli kući: replika čuvene vučedolske golubice za Vojvođane, a bačvanski med za predstavnike Vukovara. Darove su razmijenila dvojica lokalnih političara, Željko Sabo i načelnik Općine Bač Tomislav Bogunović, koji tvrde kako je prva službena vožnja “Golubice” pobjeda lokalne diplomacije i dokaz čvrstog prijateljstva.

– Kad sam 4. studenog bio u izaslanstvu koje je imalo povijesnu ulogu pri susretu predsjednika Ive Josipovića i Borisa Tadića u Vukovaru, rekao sam da dolazi i prijatelj, ne samo moj nego i Vukovara, a to je načelnik Bogunović. On je tada došao u Vukovar, a ja danas na vojvođansku stranu trajektom simboličnog imena i značenja. Donio sam mu na poklon vučedolsku golubicu, kao simbol mira i prijateljstva – rekao je Sabo.

Zanimljivo je za načelnika Bogunovića da je jedini ostao na istoj funkciji od početka realizacije “projekta trajekt”. Drugi su se akteri priče, posebice na hrvatskoj i nizozemskoj strani, mijenjali. Naime, od listopada 2005. i predstavljanja ideje o trajektu koji će financirati Nizozemci i pokloniti ga građanima Hrvatske i Srbije, promijenilo se troje gradonačelnika Vukovara i isto toliko nizozemskih veleposlanika u Zagrebu.

Trajekt vrijedan milijun eura napokon je ove jeseni Rajnom, Majnom i Dunavom doplovio u Vukovar. Prvi njegov putnik prije mjesec dana bio je srbijanski predsjednik Tadić, kojega je na hrvatskoj obali širom raširenih ruku dočekao hrvatski mu kolega Josipović. I opet simbolika. Upravo se Tadićevim dolaskom dunavskim trajektom, što su predložili Sabo i Bogunović, htjelo ukazati na nužnost suradnje i dobrosusjedskih odnosa Hrvatske i Srbije, baš po uzoru na Vukovar i Bač.

– Svima je želja imati dobrog susjeda, pa je i primjer dobre suradnje Vukovara i Bača nešto što trebaju slijediti Hrvatska i Srbija – kaže Sabo.

Temperatura oko nule i hladna kiša spriječili su Vukovarce da pođu put Vojvodine, no “Golubicom” je, na prvoj službenoj plovidbi Dunavom, u Vukovar došlo sedmero-osmero Vojvođana. Uglavnom su to, kao u slučaju Stevanije Radojičić i Svetlane Dembicki, obiteljski ili financijski razlozi.

– Trebalo bi mi najmanje 60-ak kuna i pola dana da izgubim kad bih išla autobusom. Inače sam Vukovarka, ali nakon rata živim u Bođanima i ovo mi je dobra prilika za posjetiti svoje u Vukovaru – kaže Svetlana Dembicki.

Nažalost, teško da će tijekom zime biti više putnika od ovoliko koliko ih je bilo za premijerne vožnje. Na to upućuje i iskustvo prethodnih godina. Vukovar i selo Vajsku na drugoj obali Dunava protekle je tri godine povezivala privremena skela, no broj putnika za hladnijih je mjeseci bio neznatan. Skela je često vozila i prazna. Ljeti bi, pak, bilo drugačije, pa je godišnje Dunav prelazilo prosječno 6.500 putnika, odnosno 20-ak dnevno što je, ruku na srce, slab interes za takav oblik prijevoza.

– Privremena skela vozila je na svakih sat vremena, za ljetnih mjeseci i duljeg dana od sedam do 19 sati, pa smo izračunali kako smo imali dva-tri putnika po turi. Zbog novog trajekta, kojim će se moći prevoziti i automobili, vjerujem u snažniji interes – kaže Marinko Leko, direktor vukovarskog Komunalca, tvrtke koja je prije nekoliko godina proširila djelatnost i na prijevoz putnika u riječnom prometu i kojemu je na skrb dodijeljena “Golubica”.

Broj putnika uvjetovan je i malograničnim prijelazom kod vukovarskih nebodera Dunav jedan i dva, te onim na suprotnoj obali Dunava, kao i nedostatkom sadržaja kad se pristane na vojvođanskoj strani. Naime, za malogranične je prijelaze potrebna tzv. pogranična propusnica, a nije ih moguće preći s putovnicama. Građanima koji žive u hrvatskom i vojvođanskom Podunavlju nije omogućeno prenositi nikakvu kupljenu robu na takve putne dokumente.

– Drugačije bi bilo da možemo prelaziti s pasošima i da možemo štogod kupiti “tamo preko”. Bilo bi nam lakše i da je s druge strane neki grad, poput Bačke Palanke u kojoj kupuju Iločani, ili neko selo, jer do Vajske ima poprilično kilometara. Ovako, možemo samo prijateljima u posjet, popiti kavu ili probati kakav dobar fiš-paprikaš – upozoravaju Vukovarci.

Svjesni tih problema, političari s obje strane granice, posebice Tomislav Bogunović, dugo već pokušavaju progurati inicijative za pretvaranje malograničnih prijelaza u granične i za izgradnju tržnih centara nedaleko granice, koji bi bili potencijalno zanimljivi Vukovarcima.

– Da se pitamo prijatelj Sabo i ja, odavno bi ovo bio granični prijelaz, a ljudi bi prelazili s pasošima ili ličnim kartama – kaže Bogunović.

Pasoši bi olakšali promet

– Obratili smo se MUP-u obiju država da riješe taj problem i vjerujem da će se to dogoditi iduće godine. Na obali je ostao jedan građanin koji je krenuo po penziju u Hrvatsku, ali nema pasoš i ne može putovati – upozorava Bogunović. Priznaje i sam kako mu nedostaje prelazak uz pomoć putovnice, te je ispričao kako je nedavno kupio cipele u Vukovaru, ali ih nije smio pokazati carinicima.

– Stare sam cipele bacio, a nove obuo, pa me nisu uhvatili – govori Bogunović, ponavljajući staru želju da “vidi turiste s kruzera koji pristaju u Vukovaru kako dolaze na ćevape ili dobar fiš u bačke čarde”.

Na sreću, suradnja Vukovara i Bača, potaknuta nizozemskim poklonom, ipak neće ostati samo simbolična. Uskoro će se tamo zaputiti veća skupina Vukovaraca, prije svega članova kulturno-umjetničkih društava, koji će zajedno s domaćinima imati cjelovečernje druženje i nastup. No, ni pjesma i ples ne bi smjeli ostati samo simbolika, jer nakon političara i folkloraša na drugu stranu Dunava svakako trebaju gospodarstvenici i investitori, pa bi dunavski valovi mogli postati poveznica, a ne mjesto na kojemu “svijet završava”.

– Lokalna diplomacija je sve pripremila, a sad je na dvjema državama da nastave. Želja mi je biti prvi građanin Srbije koji će ovim trajektom jednog dana, kad naši susjedi budu dio europske obitelji, ući u EU – poentira Tomislav Bogunović.

Karta samo sedam kuna

Prometovanje privremene skele prvih nekoliko mjeseci, koje je za putnike bilo besplatno, donijelo je najveći broj onih koji su prelazili Dunav: vozilo ih se 50-ak dnevno. Vjerojatno je tome pridonijela i radoznalost, jer skela preko Dunava zbog rata i njegovih posljedica nije prometovala od 1988. godine, kao i uspostava prekinutih prijateljskih veza, te učvršćivanje rodbinskih odnosa. Cijena prijevoza iznosit će sedam kuna za putnike, tri više platit će se prijevoz bicikla, 15 kuna prijevoz motocikla, a za automobil vozač mora izdvojiti 20 kuna. Trajekt će tijekom zimskih mjeseci na relaciji Vukovar-Vajska-Vukovar prometovati u devet, 12 i 15 sati.

Uskoro rješenje granice?

Kad je prije tri godine ponovno uspostavljen promet skelom preko Dunava, Vukovarci su s pravom očekivali i skoro rješavanje statusa Vukovarske ade koja je, uz Šarengradsku, simbol problema riječne granice između Hrvatske i Srbije. Te dvije ade najeksponiraniji su dio od 11.500 hektara spornog graničnog teritorija. Osim njih, sporni su i vinogradi na Pajzošu kod Iloka, bolnica na Principovcu, dunavske ade kod Borova i Sotina. S druge strane, oko 900 hektara srbijanske zemlje nalazi se na desnoj strani Dunava.