Akupunktura jezika

Roman “Pad Kolumbije” je kompoziciono, žanrovski i simbolički kompleksan roman. Komponovan je tako što ukršta dve istorijske epohe u Beogradu, zenit post-titoističkog socijalizma u SFRJ i početak post-autoritarne demokratske tranzicije u Srbiji. Tačnije, spaja “Miting bratstva i jedinstva” održan 19. novembra 1988. godine na Ušću i atentat na Zorana Đinđića 12. marta 2003. Raspad SFRJ, obeležen masovnim nasiljem i ratnim zločinima, izostavljen je iz narativnog horizonta romana. Ipak, dva predočena istorijska događaja svoju težinu i zloslutost crpu upravo iz srca tame koje pulsira u 90-im: prvi kao njihova priprema i anticipacija, drugi kao njihova direktna posledica i nelečeni simptom.

Na istom zadatku

Shodno dvojnoj kompoziciji, roman ima i dva noseća lika. U prvom periodu to je Vladimir Berat, lektor pri Gradskom komitetu Saveza komunista, potom inicijator “Politikine” rubrike “Odjeci i reagovanja”. Petnaest godina kasnije, protagonista je njegova ćerka, Irena, koja sa studija u Americi dolazi u Beograd na vest da je njen otac stradao u požaru u svom stanu. I otac i ćerka vezuju uz sebe dosta drugih likova: otac opskurne saradnike iz “Politike” i komiteta, ćerka lik Marka, beogradskog taksiste i tatoo majstora, Ireninog zaštitnika i američke intimuse, profesora Nomuru i Kim, sa kojima održava i-mejl prepisku. I otac i ćerka meta su obrade pripadnika srpske tajne službe. To nas dovodi do žanrovske kompleksnosti romana koji se čitanju nudi kao pokušaj sinteze matrica političkog trilera, emigrantske proze, epistolarnog erotskog romana i detektivsko-akcione proze.

Za razliku od “Berlinskog okna”, prethodnog Ilićevog romana, u “Padu Kolumbije” politička dimenzija značenja romana konstruisana je vidljivije ali sa manje otkrivalačke provokativnosti. Tematsko fokusiranje na “Politikinu” rubriku “Odjeci i reagovanja” nije imalo za cilj da još jednom ukaže na medijske početke instaliranja nacionalizma u srpski državno-politički softver priprema za rat i rastakanja zemlje. Saši Iliću je ova rubrika poslužila kao optimalan okvir za narativno istraživanje o načinu promena identiteta jezika medija i jezika kao medija.

Ilićev roman dotiče se i teme odgovornosti intelektualaca, posebno pisaca koji su 80-ih svojom voljom a uz podršku političkog establišmenta postali trbuhozborci i generatori nacionalizma. Eksplicitno se pominje “Hazarski rečnik” Milorada Pavića, koji se našao na istom zadatku sa autorom “Odjeka i reagovanja”. Jedan od likova, siva eminencija zatamnjenog centra moći, objašnjava Beratu šta je smisao procesa kome je sam nesvesno dao značajan impuls: “Pokrenuta je velika energija i pitanje je dana kada će doći do ponovnog postizanja ravnoteže narušene posle 1945.” Berat je poput “vrhunskih majstora” svojom rubrikom uspeo da pogodi “akupunkturnu tačku naroda”. U ovom razgovoru, Berat je sveden na realnu meru; on je naivni sluga i đavolji šegrt koji će utehu pronaći u crossdresingu. Transeksualnost je za Berata poslednji bastion lične slobode i samozaborava. Pod gustim nanosom šminke, potpuno depilirane kože, pokriven mekanim materijalom ženskog veša, Berat postaje figura većinske Srbije s kraja 80-ih koju čine izigrani pajaci koji će lako i radosno klicati upotrebi sile u ime ispravljanja istorijske nepravde.

Groteska ispod trilera

Emigrantsko-erotski deo zapleta romana predstavlja njegov periferni i možda suvišni deo. U principu, matrica trilera kroti autorsku imaginaciju, isuviše se oseća proizvoljnost režije. Tako je i u Ilićevom romanu kad pripovedanje postane holivudski scenario, kao što je jurnjava kolima po ulicama Vračara i Dorćola, doduše bez mnogo slupanih automobila i pregaženih pešaka. Takođe, odnos Irena – Marko spada u najslabije mesto romana. Sentimentalan i čedan, isuviše čedan, zasnovan na afekciji na prvi pogled i heroizmu otpora, ovaj odnos isuviše podseća na strip-dramaturgiju; sve postaje moguće samo ako se usudiš da probaš.

Ipak, bizarna putanja kojom se kreće lik Vladimira Berata, krivotvoritelj u magnetnom polju novih istorijskih falsifikata, menja fizionomiju “Pada Kolumbije” u nešto što nema preciznu odrednicu ali istovremeno pripada kategoriji tragedije, jeze i groteske. Tako je i žanr trilera ostao spoljašnja maska za jedan kompleksan narativ o generisanom političkom zlu na tlu savremene Srbije.

Obrni-okreni, “Pad Kolumbije” je već sada književni događaj, maliciozno prećutan od srpskog establišmenta. Autor se prekognitivno odrekao tog poniženja da zavisi od ignorantskih i ideološki motivisanih odluka NIN-ovog i ostalih žirija i svoj roman stavio u ruke budućih čitalaca. Poučna žrtva: prvi korak ka ozdravljenju jeste bojkot sistema korupcije.