Biciklom od Zagreba do Damaska

Nikada u svojoj povijesti konferencijska dvorana Zelene akcije u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici nije doživjela toliku navalu znatiželjnika. Naime, 21. siječnja mladi student fotografije Siniša Glogoški predstavio je svoje 52-dnevno putovanje u srpnju i kolovozu prošle godine, tijekom kojeg je sam na biciklu prevalio više od 400 kilometara od Zagreba do Damaska. Nasmijan i pozitivan, Glogoški je izazivao euforični aplauz publike koja je sjedila i na podovima i na radijatorima.

Uvjeren da čovjek treba biti okrenut dobrome, Glogoški nije želio previše afirmirati teške trenutke proživljene na putovanju, iako ih je zasigurno bilo. U Vojvodini mu je izvjesni Jovan pokazao svoju plantažu marihuane, u Bugarskoj je spavao kod predivnih seoskih obitelji, a Turci su ga učili svom jeziku uz pomoć Googleova prevoditelja. U toj je zemlji doživio i vrhunac svog putovanja.

– Prošao sam Srbiju, Bugarsku, Tursku i Siriju. Kroz Tursku sam vozio najduže i, kako sam izbjegavao velike gradove, nailazio sam na predivne ljude, koji su mi pružili bezuvjetnu dobrotu i gostoprimstvo. Njih ću najviše pamtiti. Stao sam u jednom malom selu središnje Turske da se sklonim od jakog sunca, a već trenutak kasnije sjedio sam s lokalcima, pio čaj i jeo pitu od leće. Domaćin me upoznao sa svojom majkom koja je taj dan slavila stoti rođendan. Dan rođenja bio joj je i dan vječnog počinka. Ležala je na podu te male sobice, povremeno otvarajući teške kapke kako bi se pozdravila s gostima. Cijelo ju je selo došlo posjetiti i pozdraviti se s dragom osobom koju su toliko voljeli. Nije bilo nikakve tuge ni suza, samo osmijeh i ponos – kaže nam Glogoški.

Za nekoliko dana kreće put Irkutska. To je tek prva faza u pripremama za hladne uvjete Yakutska. Ne boji se ni činjenice da su ondje temperature oko 50 stupnjeva ispod ništice, kao ni toga da čopori vukova u potrazi za hranom znaju napadati i ljude. I dalje smatra da su stav i osmijeh, kolikogod to naivno zvučalo, najbolji način da se preživi bilo koje putovanje.