Čarobne ruke i šeretski osmijeh

U Zagrebu je umro Boško Petrović, legenda jazza u čitavoj bivšoj državi i muzičar cijenjen u cijelom svijetu. Kada zauvijek odu takvi velikani, uvijek je to prerano i iznenada; nedostaju riječi da ljudi izraze ono što zaista u tom trenutku misle i osjećaju.

Jednostavno, Boško Petrović je imao čarobne ruke i od vibrafona je pravio neku vrstu nebeskih orgulja, muziku koja je imala onu dozu magične strasti što je očaravala i one koji nisu bili najtvrđi fanovi jazza. Sigurno je i to da mnogi koji su godinama zalazili u njegov “BP Club” u podrumu Tesline 7, osjećaju da je s Boškom Petrovićem otišao važan, možda najbolji dio njihovog života. U međuvremenu su se zbili grozni ratovi i politički užasi, ali jedan čovjek, debeljko šeretskog osmijeha, sjedio je svake večeri za svojim stolom, desno od šanka, i mogli ste se njemu i njegovom razbarušenom društvu priključiti slobodno i bez srama.

“Mali, dođi, natočit ću ti čašu najboljeg portugisca”, govorio je Boško Petrović, u oblaku duhanskog dima, među grozdovima raznolike publike, dok su na pozornici svirali Johnny Griffin, Clark Terry ili netko drugi od svjetskih meštara jazza koje je dovlačio u Zagreb, u BP, gdje je stvorio tu zonu superiorne estetske nonšalantnosti, mali otočić za ljude otvorena duha u gradu koji je u mnogo čemu bio natmuren i isključiv u ovih posljednjih 20 godina.

Boško Petrović nije uvijek bio lak za komunikaciju, imao je on svoje mušice i visoke kriterije koje je sipao u lica, ali posvjedočit će stotine domaćih muzičara i pjevača, od Josipe Lisac do Matije Dedića, da je ovaj “grubijan mekog srca” mnoge naučio muzici i uputio ih u svijet. “On koristi svoj talent kao sponu između tradicije svoje vlastite zemlje i svijeta – on svira Balkan-jazz”, pisao je o Bošku Petroviću londonski “Jazz Journal”.

Ono što s odlaskom Boška Petrovića zasigurno nestaje jest taj boemski stvaralački eros, koji umjetnost čini onim što ona jest. Boško Petrović ne bi volio da smo mu zbog toga dužni, ali mi mu, ovako na daljinu, poručujemo da smo mu za sve to jako zahvalni.