Državna zaštita “zaslužnog ubojice”

U prednovogodišnjoj policijskoj raciji po novosadskim kafićima uhapšen je Veselin Vukotić (53), pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora. Nakon privođenja i kratkoga informativnog razgovora, ponovno je pušten na slobodu, no nadležni – policija, Tužilaštvo i Ministarstvo pravosuđa – još nisu objasnili zašto: kako stvari stoje, čini se da ni neće.

“Ubojica od posebnog značaja”, kako ga nazivaju neki srbijanski mediji, prvi se puta kao kriminalni akter pojavljuje u slučaju ubojstva boksača Andrije Lakonića u beogradskom klubu “Nana” u ožujku 1990. Bio je jedan od trojice osumnjičenih, no uz pomoć tadašnjeg policijskog inspektora Miroslava Bižića (koji je kasnije uvjetno osuđen zbog pomaganja počinitelju kaznenog djela te ubijen), bježi u inozemstvo. Darko Ašanin, suoptuženik, oslobođen je zbog nedostatka dokaza i dvije godine poslije ubijen, pa se Lakonićevo ubojstvo  i danas vodi kao nerasvijetljeno.

Kriminalna povijest

Ista je trojka bila osumnjičena i za ubojstvo počinjeno mjesec dana prije obračuna u “Nani”, kada je stradao politički emigrant Enver Hadriu, predsjednik Komiteta za ljudska prava na Kosovu, zbog čega ih je tražila i Belgija. Treće ubojstvo zbilo se u Crnoj Gori, krajem 1997. Vukotić je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva pomorskoga kapetana Duška Boškovića u Kotoru, a sud u Nikšiću sudio mu je kasnije i za pokušaj još jednog ubojstva u Crnoj Gori. Vukotić cijelo vrijeme nesmetano dolazi u Srbiju, gdje početkom devedesetih u novosadskom hotelu “Putnik” otvara kazino “Rojal” i javnu kuću, čiji je pravi vlasnik Služba državne bezbednosti, što se vidi i po redovnim gostima, visokopozicioniranim funkcionerima i šefovima DB-a, među kojima je jednom bio i Slobodan Milošević.

Nakon silnih godina slobode usprkos međunarodnim tjeralicama, Vukotić je uhićen na madridskom aerodromu početkom 2006. Tada se ustanovljava da već dulje živi u Barceloni, s   lažnom hrvatskom putovnicom na ime Ludviga Bulića, čiji je broj, navodno, tek za cifru viši od broja putovnice Ante Gotovine, uhićenog u istoj zemlji mjesec dana ranije!

Španjolska Vukotića izručuje Belgiji, ali se ispostavlja da Belgijanci nemaju dovoljno dokaza za optužnicu za ubojstvo Hadriua, pa ga uz jamstvo od 100.000 eura oslobađaju iz pritvora. Traže ga i Crna Gora i Srbija te ga Belgija odlučuje izručiti Srbiji, pošto ga vlasti u Beogradu na brzinu primaju u državljanstvo, u prosincu 2009. Tada se već raspala državna zajednica, a Srbija se, ispostavilo se, Belgiji obvezala da Vukotića neće izručiti “trećoj zemlji” (Crnoj Gori u ovom slučaju), nego će mu osigurati novo suđenje za ubojstvo kapetana Boškovića (u Crnoj Gori je suđen u odsutnosti), a za ubojstvo u “Nani” 1990. neće mu suditi (nije poznato zašto).

Vukotić nekoliko mjeseci nakon izručenja provodi u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, potom mu se navodno jako pogoršava zdravstveno stanje i biva operiran na jednoj privatnoj klinici, da bi se nakon toga našao opet na slobodi, prekinutoj tek kratkim privođenjem na samom kraju 2010. Kroz to vrijeme, novosadski Okružni (danas Viši) sud, kojem je Crna Gora dostavila predmet, nije zakazao početak glavne rasprave.

Patriot, ubojica, svjedok

Dobro upućeni srbijanski mediji, koji su ranije tvrdili da je Vukotić veliki patriot koji je odbio svjedočiti protiv Slobodana Miloševića na Haškom tribunalu (nikad potvrđeno), po posljednjem su uhićenju odmah proturili novu tezu u kojoj tvrde da je riječ o “klopci duhanskog kartela”, da su “strani agenti dali informaciju da je Vukotiću ugrožen život u Crnoj Gori” i da je kao “potencijalni svjedok dobio zaštitu policije”, pa će “ćelija u Spužu (crnogorskom zatvoru) dugo ostati prazna”.

Naime, Srbija je i s Crnom Gorom, kao i s Hrvatskom, potpisala sporazum o međusobnom izručivanju vlastitih državljana optuženih ili osuđenih za kaznena djela. Stoga bi Vukotića trebalo izručiti toj državi, pa da mu se ondje, zatraži li, ponovno sudi, s obzirom na prvo suđenje u odsutnosti. Nema drugog zaključka nego da nadležni u Srbiji štite “zaslužnog ubojicu”, koji očito puno toga zna o mračnim tajnama službi i s njima povezanih pojedinaca, od kojih su mnogi još i danas pripadnici političke elite.