Facebook odražava naš um
Facebook opstaje i nakon brojnih socioloških analiza koje su predviđale njegov kraj. Ljudska potreba za umrežavanjem očigledno je jača od svih zakonitosti o trajanju zanimanja koje veće grupe ljudi mogu imati za neku aktivnost.
Nakon što je pokrenuta u veljači 2004, ova društvena mreža privlačila je sve veći broj korisnika da bi u ljetu ove godine premašila broj od 500 milijuna otvorenih profila. Taj virtualni paralelni svijet promijenio je svakodnevne navike dobrog dijela čovječanstva i, prema brojnim istraživanjima, ugrozio stabilnost mnogih brakova. Naime, u većini razvijenijih država Facebook se navodi kao glavni krivac kako za sklapanje izvanbračnih veza, tako i za njihovo otkrivanje od strane prevarenih bračnih partnera.
No, da li nam društvene mreže na internetu uistinu omogućuju da budemo bez puno napora povezani s više ljudi? Pojedini članovi Facebooka imaju stotine i stotine prijatelja s kojima mogu stupiti u kontakt za nešto manje od 30 sekundi. Koja su ograničenja te društvene interakcije? Tko je uopće u stanju pamtiti podatke o petstotinjak prijatelja? Činjenica je da to nije moguće. Ljudi jednostavno nemaju mentalni kapacitet za adekvatno komuniciranje s tako velikim brojem prijatelja. On, prema znanstvenicima, ovisi o veličini našeg neokorteksa.
Prije nekoliko godina, antropolog Robin Dunbar pokušao je pronaći granicu društvene interakcije vezano uz srednju veličinu ljudskog neokorteksa i došao do broja od 148 prijatelja. Nakon toga je svoje istraživanje usmjerio na broj poznanstava, kao što su ona unutra manjih naselja i došao do graničnog broja od 290. Kasnije su na Sveučilištu Harvard produbili ta istraživanja i ustanovili kako svaki čovjek ima samo nekoliko intimnih prijatelja s kojima dijeli najvažnije stvari u svom životu. Tako prosječni muškarac, onaj sa 120 prijatelja, općenito reagira pišući komentare na sadržaje svojih sedmero prijatelja. Prosječna žena je nešto društvenija, tako da se kod nje taj broj penje na deset. Kada su u pitanju osobne poruke i chat, prosječni muškarac to redovito čini sa četvero soba, a žena sa šestoro.
Kod korisnika Facebooka koji imaju više od 500 prijatelja ti brojevi su nešto veći, ali ne previše. Muškarci ostavljaju komentare za 17 prijatelja, a žene za 26. Očigledno je da se korištenjem Facebooka i ostalih društvenih mreža ne mijenja broj ključnih prijatelja, nego samo broj povremenih kontakata u kojima smo uglavnom pasivni. Svrha uključivanja u društvene mreže na internetu je promoviranje sebe većem broju korisnika, a ne stvaranje intimnih veza ili povećavanje našeg društvenog kruga. Unatoč tome što nam Facebook može olakšati komunikaciju, on je i dalje podložan ograničenjima ljudskog uma. Kao i kod svega ostalog, na kraju se i kod Facebooka vraćamo našem umu.
Istovremeno Facebook služi kao sjajan medij za ulaženje u umove njegovih korisnika. Kontroverze oko krađe privatnih podataka svih koji imaju profile na toj društvenoj mreži i njihovom korištenju u komercijalne i sigurnosne svrhe iz dana u dan sve su veće. Demantiji koje iznose vlasnici Facebooka nisu uvjerljivi, što dodatno povećava zabrinutost. Jer ideja je, morat ćete priznati, vrlo originalna i jednostavna. Umjesto angažiranja gomile ljudi koji će skupljati željene podatke o razmišljanjima i vrijednosnim stavovima sveukupne populacije, Facebook tjera tu istu populaciju da podatke sama bilježi. Pristalice teorije zavjere bi konstatirali kako je u virtualnom svijetu već uspostavljen novi svjetski poredak. Sada ga još samo treba preslikati u fizičku stvarnost.