Fuhs iznudio podršku “Ruđera”

Svaki put kad ministru znanosti i obrazovanja – pa bio to Dragan Primorac, do prije godinu i pol, ili njegov nasljednik Radovan Fuhs – dakle, kad mu nešto izrazitije prigusti uslijed otpora akademskog svijeta koji se ne slaže s politikom komercijalizacije visokog školstva, on razglasi pristajanje na istaknute zahtjeve. “Besplatno studiranje za sve”; “Studij i bez upisnina i bez školarina”; “Fuhs: besplatan upis svima” – neki su od medijskih naslova ovih dana, tamo gdje se u tijelu članka najčešće ne može iščitati poseban odmak u odnosu na propagandnu ministarsku intenciju.

No, ako je takav iskaz svaki put vjerodostojan – ako je makar jednom bio – čemu onda nužnost njegova očajničkog ponavljanja, umjesto jednokratne realizacije najavljenog?

To što se takva vijest redovito pokazuje varavom i krajnje netočnom, međutim, jest samo jedan vid iste Vladine politike u ovom sektoru, a koja se paralelno služi čitavim setom trikova za odvlačenje pažnje i stvaranje utiska o demokratičnom i transparentnom postupku donošenja novih zakona za uređenje područja visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, povedenom i do pred kraj uspješno dovedenom u isključivom interesu javnosti. Posljednja konferencija ministarstva za novinare, s koje potječu citirani naslovi, pružila je mogućnost za dobar uvid u takvu praksu. Radovan Fuhs, naime, tamo je doveo i ravnateljicu Instituta “Ruđer Bošković” Danicu Ramljak, ne bi li pomoću autoriteta najveće hrvatske znanstveno-istraživačke ustanove potkrijepio tvrdnju o tome da su mu na srcu prvenstveno gornji plemeniti prioriteti.

Negacija demokracije

Doista, reklo bi se i po njezinu nastupu i po dostupnoj statistici da u akademskoj zajednici vlada prilična sloga te pristajanje uz ministarsku reformu koju bi novi zakoni faktički značili: od 25 znanstvenih instituta, primjerice, njih 20 je potpisalo podršku ministru. Danica Ramljak tvrdi kako se u njenoj instituciji iscrpno raspravljalo o prijedlozima izrađivača novih zakona, što bi trebalo osigurati neophodni, a ozbiljno uzdrmani legitimitet potonjem. Ali, stvari stoje umnogome drukčije, kako u IRB-u, tako i drugdje. Poticaj za potpisivanje podrške došao je odozgo, iz samog ministarstva koje naručuje orkestriranu poslušničku gestu, uz aranžiranje dojma o izostanku svakoga popratnog pritiska.

– To što vlada na IRB-u je ustvari sama negacija demokracije – rekao nam je Saša Blagus, znanstvenik sa Zavoda za eksperimentalnu fiziku Instituta “Ruđer Bošković”. On svjedoči kako njegovi kolege uglavnom nisu načistu s tim da bi zacrtane promjene donijele njihovoj djelatnosti poziciju zavisnosti o stupnju tržišne profitabilnosti, pa je i odluke poput davanja podrške ministru moguće donijeti unekoliko ispod žita.

– Ravnateljica nije napravila nište nelegalno, ali smatram da je to što čini etički nelegitimno. O podršci se možda raspravljalo na centralnom znanstvenom vijeću ustanove, no mi na IRB-u po novom statutu više nemamo područna vijeća unutar kojih bi sudjelovali svi znanstvenici. A centralno vijeće je tijelo s rukovodećim kadrom, pa stoga ne može biti govora o demokratičnosti postupka – kaže Blagus.

IRB je pritom elitna ustanova koja bi u projekciji ministra Radovana Fuhsa – kao provoditelja ideje, ne i stratega – zadržala pojedine atribute toga statusa, što pogoduje inertnosti i nezainteresiranosti pasivnijeg dijela njegovog radništva u odnosu na širu sliku i položaj znanosti u Hrvatskoj. I to u razmjerima koji nam daju za povjerovati kako političkoj vlasti ponegdje uopće i ne bi trebalo posebno ukidanje autonomije sveučilišta i znanstvene djelatnosti, što je uz aspekt komercijalizacije drugi bitni problem novih zakona. Ipak, preostalih 19 krotkih, zapravo uzurpiranih institucija, ne može se osloniti niti na privid tako ružičaste izvjesnosti s kakvom računaju na IRB-u. Razgovarali smo i sa jednom znanstvenom novakinjom s jedne od tih adresa, a ona je poželjela da joj ne objavimo ime, kao ni naziv ustanove.

– Naša ravnateljica je izjavu podrške potpisala na svoju ruku i tek naknadno o tome obavijestila vijeće, što je uobičajena praksa. A čak je i ona zainteresirana za samo jedan od triju spornih zakona, onaj o znanosti, te je rekla da ostali s nama nemaju veze, što je poražavajuće. To je ujedno glavni problem naše akademske zajednice: ljudi se bune zbog godišnjeg odmora i božićnice, a zakone koji će im krojiti budućnost teže primjećuju –  rekla je naša sugovornica.

Oko 170 potpisa

Bez obzira na opisanu vrstu marketinga uz pomoć znanstvenih instituta, ili na sastav povjerenstava koje Fuhs nastoji selektirati po načelu odanosti njegovim nakanama, te bez obzira na upadljivo konspirativno djelovanje tih tijela, međutim, sa zadovoljstvom bilježimo postepeni i već uočljivi rast interesa akademske zajednice za strateške potrebe hrvatskoga visokog obrazovanja i znanosti. Jer, poslije nedavnoga, startnog apela nastavničke inicijative Akademska solidarnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji u slučaju ultimativne nužde predviđa i mogućnost štrajka zbog nepristajanja ministarstva na uvažavanje kardinalnih prigovora, pokrenut je otpor i na zagrebačkome Pravnom fakultetu.

– Ugodno samo iznenađeni reakcijama kolega, gdje se među nastavnicima i našim vanjskim suradnicima, pa čak i umirovljenim našim profesorima, potpisalo preko 130 ljudi, što čini ogromnu većinu kadra – rekao nam je Slaven Ravlić, jedan od inicijatora apela na Pravnom fakultetu – a čak i nešto više od toga nam se javljaju kolege s drugih adresa, te smo skupili i oko 170 njihovih potpisa. Priznajem, nismo se lako odlučili na tako tešku gestu, no shvatili smo da moramo poduzeti nešto značajnije kako bismo zaštitili elementarna načela demokracije, pogotovo u svrhu razvoja naše znanosti i javnog obrazovanja.