Intrigator
Milić na Al-Jazeeri
Crni Spasoje, gdje s’ ti zaglavio?
Napravio je Goran Milić jednom interview s dabrom na Aljasci. Razgovarao je s psićem u Portugalu. Dozivao je bezuspješno grizlija, šćućuren iza nekog šumskog kamena u Kanadi, dok su gledatelji opravdano sumnjali u reporterovu ubrojivost. Popio je u Arizoni “kaktus-milk-shake” od nekih 3.000 kalorija, i to u jednom cugu. No osim ovakve zoološko-gastronomske trivije, bavio se i kudikamo malignijim pojavama.
Otkrio je da pokojni Gojko Šušak nije bio tek dostavljač pizza u Ottawi, već je pod nadimkom Garry bio ugledni vlasnik čitavog ugostiteljskog objekta. Proćaskao je u Kaliforniji sa sinom Andrije Artukovića te je isti izjavio da je ustaški režim djelomice bio humanistički nastrojen. U Torontu je otkrio da za tamošnju Croatiju nogomet igra dječak imenom Maximillian Luburić. Pitao je Milić kanadske iseljenike znaju li ijednog Hrvata koji se drogira, šokiran jer Vancouverom tumaraju homoseksualci i narkomani. Kao majstor za postavljanje pitanja kakva se u civiliziranom svijetu smatraju brutalno nepristojnima, nijednog sugovornika na raznim kontinentima nije propustio ugnjaviti koliku imaju plaću i koje su nacionalnosti. Kao da se nalazi na večeri tzv. kućnih prijatelja u malograđanskom krugu, gdje su isključive teme krvna zrnca i debljina novčanika.
Sve su ovo antologijski uraci vječnog doajena TV Beograd, sarajevskog Yutela i Hrvatske televizije, te izvjesnog novog šefa balkanske podružnice katarske TV Al-Jazeera.
Tako će se ovaj prorežimski velemajstor još jednom ustoličiti na rukovodećem položaju te će do daljnjega – jer ne može on sebe zamisliti u mirovini, zaboga – zlostavljati nedužne gledatelje. Samo je jedan novinar uspio doseći Milića, ali njemu je ime Borat Sagdijev i zapravo ne postoji – on je filmska karikatura pa nije kvalificiran za naslov novinara godine HND-a.
Ne treba se bojati da će prekaljeni profesionalac Goran Milić analizirati sam sebe i svoje promašaje, jer to posve sigurno neće učiniti. No ponekad bi se mogao zamisliti nad sobom kao što se pokraj groba nekog našeg iseljenika usred američke pustinje jednom zapitao: Crni Spasoje, gdje s’ ti zaglavio?
Petar Glodić
Strah od novih batina
Božićni dar divljoj mladeži
Čini se kako je Djed Božićnjak ove godine itekako darežljiv, pa eto, svako malo ispuni poneku blagdansku želju. Za povjerovati je da je ispunio želju Željka Goršića i Danijela Trupkovića, dvojice bivših članova karlovačke mladeži HDZ-a. Nakon izbacivanja iz stranke, oni su taman uoči Božića pušteni iz pritvora u kojem su proveli strašno bolnih osam dana zbog premlaćivanja 18-godišnjeg Marka Jovkovića. Nakon obiteljskog Božića, Novu godinu dočekat će kod kuće ili opet u nekom kafiću, iako su u zatvoru trebali provesti trideset dana. Pušteni su jer su navodno ispitani svi svjedoci pa ih, eto nema potrebe više zadržavati.
Treći sudionik tučnjave, njihov ortak Vladimir Vogrinc, pak, ostao je iza rešetaka jer je njemu pritvor određen i zbog ponavljanja djela. Drugim riječima Vogrinc je na dan napada izašao iz zatvora zbog ranijeg fizičkog napada na svog pretpostavljenog, zbog čega je nečasno otpušten iz vojske. Jovkovića je “hrabri” trojac prebio 11. prosinca u jednom noćnom klubu u predgrađu Karlovca, a policija je isprva nanošenje teških ozljeda kvalificirala kao drsko ponašanje. Tek nakon što je premijerka Jadranka Kosor nakon četiri dana u bolnici posjetila ošamućenog Jovkovića, napadači su ekspresno pritvoreni.
Pa ipak, poznato je i da to nije bio prvi razbijački pohod spomenute trojke. Prije dvije godine demolirali su “River pub” u centru Karlovca, a goste su istjerali iz lokala, traživši od njih prethodno da se izjasne jesu li u HDZ-u. Za dotičnu je mladež, koja to više nije, premijerka Kosor svojedobno je kazala da je najbolja u Hrvatskoj i da će je ona osobno pratiti u političkoj kampanji. No pitamo se: tko je sljedeći u redu za batine?
Dragan Grozdanić
Pod saborskim klupama
HDZ-ovi anonimusi
Jeste li ikada čuli za Nedjeljka Strikića, Anđelka Mihalića, Ivanku Roksandić ili Božicu Šolić? A jeste li ikada čuli za, primjerice, Ingrid Antičević-Marinović, Damira Kajina, Dragutina Lesara ili Gordana Marasa? Pogodili ste, i onih prvih četvero anonimaca, i ovih drugih četvero, saborski su zastupnici, s podjednako visokim plaćama od prosječno 15.000 kuna, s jednakim privilegijama i pravom na povlaštenu mirovinu, koja će im iznositi desetak tisuća kuna.
Razlika među njima je u tome što prva četvorka spada u HDZ-ovu parlamentarnu većinu, i u tome što nitko nikada nije primijetio da ti ljudi postoje, sve dok se prilikom najnovije rekonstrukcije Vlade, kada se smijenjeni ministri trebaju vratiti u Sabor, nije otkrilo da zauzimaju njihova mjesta. Vjerojatno su se skrivali pod klupama u Saboru, gdje su služili za prebrojavanje ruku, a kako su ruke dizali i duže od minimalnog dvogodišnjeg roka, stekli su pravo i na mirovinu. Božica Šolić već je najavila da će svoju odmah aktivirati. Ženi je 55 godina, ispunila je i taj zakonski uvjet.
Nikola Bajto
Dvostruko žrnovničko ubojstvo 1992.
Slučaj Gašparević kod tužitelja Bajića
Istraga o ubojstvu supružnika Vesne i Đorđa Gašparević u Žrnovnici kraj Splita 1992. godine, konačno se pomiče k raspletu. Ali, prije toga je naš sugovornik i jedan od istraživača žrnovničkog zločina, splitski aktivist Luka Bonačić iz Inicijative mladih za ljudska prava, bio 7. prosinca odveden na policiju.
– Bilo je to tri dana nakon mog telefonskog razgovora s umirovljenim pukovnikom HV-a Vinkom Barbarićem, šefom tamošnje raketne baze u vrijeme rata. Istražujući slučaj, naime, zaključio sam da on mora znati što se dogodilo. Ubrzo me i nazvao – priča Bonačić za “Novosti”.
Premda je Barbarić zvao Bonačića, a ne obrnuto, vojni časnik prijavio je nevladinog aktivista zbog uznemiravanja, što se ispostavilo tek kad je potonjem došla policija na kućna vrata. Vinko Barbarić, kojeg bismo prema imidžu što ga njeguje u svom kraju mogli nazvati lokalnim kabadahijom, inače se pročuo i šire po prijetnjama ubojstvom novinarima “Slobodne Dalmacije”, ili fizičkim nasrtajima na nogometne suce zbog mjesnog kluba kojem je predsjednik. Ali, nešto ozbiljnije od toga pronašao je Luka Bonačić, e da bi mu taj nalaz ubrzo potvrdio sam glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
– Do njega sam došao preko Žarka Puhovskog koji je bio mišljenja da je policija u mom slučaju prekoračila ovlasti – riječi su Bonačića.
– A i samo ispitivanje je bilo veoma čudno. Događalo se to u Drugoj policijskoj postaji u Splitu, 3. kat, soba 6, kod inspektora Božića. Prvo mi je rečeno da treba zabraniti svima koji nisu bili u ratu, da se time bave. Onda me, već u drugom ili trećem svom pitanju, inspektor upitao što mislim o generalu Anti Gotovini, čija slika mu visi na zidu. Uglavnom, već 14. prosinca primio me Bajić, te mi rekao da se istraga o slučaju proširila na Barbarića – kaže Bonačić.
Ubojstvo bračnog para Gašparević i miniranje većeg broja kuća drugih građana srpske nacionalnosti u tome mjestu – podsjetimo se – službeni organi neuspješno istražuju već oko 16 godina, i to upravo zbog upetljanosti lokalnih snaga reda i mira u zlodjelo. Ali svi oni, strastveno zabrinuti oko mjerodavnosti istražitelja, mogu se i nakon zaokreta istrage prema suđenju donekle utješiti činjenicom da zločin sada službeno razmatraju baš hrvatski ratni kadrovi. Jer, vojni tužitelj koji je u ono vrijeme započeo svoj užurbani rad na predmetu zove se, pogađate, Mladen Bajić.
Igor Lasić
Tužba – protutužba
Prešućeni odgovor Srbiji
Da nije bilo omraženog predsjednika “Veritasa” Save Štrpca, građani Hrvatske vjerojatno ne bi znali da je Hrvatska 20. decembra Međunarodnom sudu pravde u Hagu (MSP) podnijela odgovor na protutužbu Srbije za genocid. Tog, pa ni nekoliko narednih dana, o tome se nije oglasilo ni jedno od nadležnih ministarstava, a tek kad je Štrpčeva izjava postigla značajnu čitanost na hrvatskim portalima, krajem božićnog vikenda oglasili su se Mario Dragun, glasnogovornik ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića, i pravni zastupnik Hrvatske Mirjan Damaška, koji su potvrdili predaju odgovora.
Dok Dragun nije elaborirao razloge šutnje, Damaška je rekao da je sve predano u zakonskom roku i da ne razumije čemu se Štrbac čudi. Ipak, na pitanje zašto u Hrvatskoj nitko nije službeno informirao javnost da je pravni tim poslao odgovor Hagu i Srbiji, Damaška kaže da od njega nitko nije tražio mišljenje.
Hrvatska šutnja mogla bi imati uporište u ranije iznesenom stavu šefa odjeljenja za informiranje MSP-a Andreja Poskakukina, po kojem se sve informacije u vezi pisanih podnesaka, pa čak i datum njihove predaje, smatraju povjerljivima do usmene rasprave i samo strana u postupku, na koju se odnose, može odlučiti hoće li one biti dostupne javnosti.
Iako Sud dozvoljava šutnju, trebalo je ipak voditi računa i o delikatnosti odnosa dviju zemalja, pogotovo u svjetlu činjenice da se tužbe mogu obostrano povući ili postići nagodba u svakom trenutku procesa, što je, bar za sada, otvorena mogućnost za obojicu predsjednika, i hrvatskog i srpskog.
Nenad Jovanović
Lanac od 20 milijuna
Prenapuhano poslovno carstvo Željka Keruma
Iako se u medijima stalno vrti brojka od 200 milijuna eura, koliko navodno vrijedi trgovački lanac splitskog gradonačelnika Željka Keruma, “Novosti” u dobro upućenim splitskim trgovačkim krugovima doznaju da se ovi ljudi dobro nasmiju svaki put kada u štampi ugledaju tu cifru u kontekstu Kerumovih pregovora s Konzumom Ivice Todorića. Prema njihovim procjenama, Kerumov je trgovački biznis vrijedan nekih 20-ak milijuna eura, a toliko mu je, kako doznajemo, bio spreman platiti jedan od njegovih partnera iz trgovačke unije NTL, kojoj Kerumov lanac pripada. No Kerum je vlasnika lanca Studenac Josipa Milavića odbio, najviše zbog toga što mu je već toliko dužan da bi tom prodajom samo prebio dug, i obratio se Todoriću.
Prema obavijesti koju je Konzum uputio Zagrebačkoj burzi, pregovara se o dugoročnom zajmu 83 Kerumove prodavaonice, a kako doznajemo, iz toga je izuzet Kerumov centar u splitskoj Lori, na mjestu kojeg gradonačelnik namjerava graditi stanove. To znači da se Kerumu samo plaća odstupnica iz biznisa, a ona ne vrijedi više od navedenog iznosa. Unatoč službenoj Konzumovoj obavijesti, Kerum je demantirao da će ikome prodati firmu, pa je moguće da ni od Konzuma nije dobio cijenu koja bi zadovoljila podmirenje svih njegovih dugova.
Nikola Bajto
Kratko & jasno: Vesna Pusić
Komšić nije uspio
Kako gledate na političku krizu u BiH, naročito u pogledu političke reprezentacije Hrvata?
– Dok god postoji etnička reprezentacija, dotle je prvi korak da sva tri naroda predstavlja onaj za koga većinski glasaju. Ne zato da bi se zabetonirala etnička reprezentacija, jer je ona problematična i realno ju je imati samo dok je interes etničke grupe ugrožen. Bošnjaci i Srbi imaju svoje predstavnike za koje su glasali, dok je kod Hrvata princip etničke reprezentacije formalno poštovan, ali se oni ne osjećaju predstavljeni jer većinski ne glasaju za tog predstavnika. Sada je pitanje kako iz situacije u kojoj dominira etnička reprezentacija doći do faze u kojoj bi bila moguća politička ili građanska reprezentacija.
Što vidite kao moguće rješenje?
– Mogući je model pet entiteta od kojih su tri dominantno etnička, a dva zalog budućnosti, etnički miješana, ali u kojima bi se na građanskom principu pokušala organizirati regionalna samouprava. Važno je da se istovremeno s definiranjem elemenata autonomije definiraju i elementi integracije. Sada se razgovara samo o pravima autonomije, a ideja je da se definiraju elementi koji BiH čine državom i drže je skupa.
Koliko je to realno?
– Ništa ne ide na silu, samo uz konsenzus unutar BiH. Njega je teško graditi, ali postoje tri elementa oko kojih se svi slažu i od čega treba početi. Jedan je da je sadašnje stanje krajnje opasno i nestabilno, drugi da BiH treba ući u NATO, a treći da treba ući u EU.
Budući da bi to u prvoj fazi ojačalo nacionalistički princip, koliko vam to smeta?
– To je princip koji je štetan i bila sam protiv kada je uspostavljen kao temelj države. Ali on je realnost. Činjenica da Republika Srpska postoji je nepobitna i sada treba pronaći elemente koje sva tri naroda prepoznaju kao svoj interes. Po mom mišljenju, ovaj europski projekt je nešto najbolje što imamo.
Zašto se po vašem mišljenju Željko Komšić nije uspio približiti Hrvatima u BiH?
– Komšić je imao prvi mandat da se uspostavi kao hrvatski lider i to bi bilo vrlo važno i dobro. Međutim, on u tome nije uspio. Očito je da postoji vrlo duboka podijeljenost među Hrvatima u Bosni, ali kod lidera nema podijeljene krivnje s narodom, već je njegov zadatak da to savlada.
Tena Erceg