Krađevinski lobi

Osebujni metkovski gradonačelnik i poduzetnik Stipe Gabrić Jambo sredinom 2007. bio je strašno ljut na tadašnjega državnog tajnika za razvoj Zdravka Livakovića, ministra prometa Božidara Kalmetu, premijera Ivu Sanadera i HDZ-ove “patrijarhe” Luku Bebića i Vladimira Šeksa. Jamba, koji se drznuo odmetnuti od HDZ-a, ova su petorica, prema njegovu najdubljem uvjerenju – potkrijepljenom, doduše, i određenom dokumentacijom – za kaznu izbacili iz igre. Njegovo građevinsko poduzeće GP Dubrovnik više nije moglo biti podizvođač na gradnji autoputa i prilaznih cesta, a vrijednost poslova koje je već dobilo naglo je skresana ili su oni u cjelini predani drugim tvrtkama.

Očajni Jambo prodao je GP Dubrovnik i tražio prostor da se o svemu javno izjada, pa je u tadašnjem intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” ustvrdio da raspodjelom poslova u cestogradnji direktno upravlja vrh HDZ-a, čije naloge kao glavni operativac provodi Kalmetin pobočnik Livaković. Tom prilikom otkrio je i da je između moćnih građevinskih tvrtki uspostavljena dogovorna podjela poslova, koja ne ovisi o ishodima natječaja.

Nabijanje cijena

– U Hrvatskoj postoje dvije moćne poslovne grupe koje okupljaju najveće građevinare i sporazumno dijele sve poslove, bez obzira na to tko ih dobije na natječaju. Postoji ugovor između članica unutar obje grupe i ugovor između dviju grupa, kojima je točno utvrđen postotak u kojem svaka članica dobiva dio poslova na autocestama – ispričao je prije tri i pol godine Jambo, navodeći da prvu grupu predvode tvrtke Konstruktor-inženjering i Viadukt, a drugu Hidroelektra-niskogradnja i Ingra.

– Sve je to kao da si u zatvoru, jer ako hoćeš sam izići na natječaj, bit ćeš izbačen iz igre – dodao je Jambo, koji je osobito kivan bio na podizvođačke tvrtke Obšivač i Skladgradnja Grupu, koje su preotele kolač njegove tvrtke.

Jambo je time već bio označio glavne igrače i opisao temeljna pravila igre u kojoj se godišnje vrtjelo oko milijardu eura, koliko su bili vrijedni poslovi na gradnji prometne infrastrukture. Pravila igre krojili su pojedinci iz vodstva HDZ-a i glavni ljudi Ministarstva prometa, provodili ih njihovi pijuni u državnim tvrtkama Hrvatske autoceste (HAC), Hrvatske ceste (HC) i Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ), a u njoj su sudjelovale velike tvrtke poput Konstruktora i Hidroelektre, koje su se dogovorno javljale na natječaje, da bi potom dobar dio kolača prepuštale odabranim podizvođačima poput Skladgradnje braće Žužul. Oni su, iako zadnji u lancu, izvlačili ekstremne profite, veće nego tvrtke koje su im dodjeljivale poslove.

No Jambo nije rekao ništa o tome koji je bio cilj te igre. O tome da je cilj bio podići cijenu radova i tako izvući što više novca od države, počeo je prije četiri godine glasno govoriti tadašnji saborski zastupnik SDP-a, a sada zastupnik Hrvatskih socijaldemokrata Ivica Pančić, koji nam je nabrojao barem desetak natječaja s prenapuhanim cijenama.

– Smiješno je kada ovih dana čujem da će istraga biti usmjerena na namještanje natječaja. Pa tu je suština priče. Zna se tko je raspisivao natječaje, tko je u HAC-u bio predsjednik nadzornog odbora, a tko predsjednik skupštine, tko je bio projektant autocesta, tko izvođač i podizvođač, a tko je nadzirao radove. Tu imamo desetak ljudi koji su se udružili i koji su sve to učinili, a jedino je pitanje gdje je završio novac. On se izvlačio preko kooperanata i završio je na raznim mjestima, od udruga, klubova, kulturnih društva i stranaka, do kuća i vikendica te kofera i privatnih džepova – kaže za “Novosti” Pančić.

Pančić se problemom korupcije u cestogradnji počeo baviti na slučaju ceste Zadar-Gaženica, čija je cijena dvostruko narasla od prvih projekcija, nakon čega je ustanovio da su i svi drugi natječaji fiktivni. Kako kaže, osim čelnih ljudi Ministarstva prometa, u cijelu tu igru morao je biti uključen i širi krug ljudi, od čelnika Ministarstva prostornog uređenja do HDZ-ovih lokalnih šerifa.

– Ništa se nije moglo napraviti bez šireg dogovora, pa je pored ljudi iz ta dva ministarstva i ministar financija morao biti upoznat s time kamo odlaze golema sredstva za cestogradnju, a moja je pretpostavka da se bivši premijer tek naknadno uključio u priču. Također, s time su morala biti upoznata i četvorica političkih šerifa zaduženih za Dalmaciju, Liku, Slavoniju i Sisak, no nitko od njih nije ništa napravio da bi se zaustavilo to ludilo u nabijanju cijena i dogovaranju poslova – kaže Pančić.

Kadrovi i pijuni

Iako nije htio o imenima, iz teritorijalne je nadležnosti jasno da Pančić ovdje aludira na Luku Bebića, Darka Milinovića, Vladimira Šeksa i Ivana Šukera, a što se tiče Ministarstva graditeljstva, na veze bivše ministrice Marine Matulović-Dropulić s projektantskom tvrtkom IGH, čija je dioničarka, a čiji su ljudi upravljali HAC-om.

Kako za “Novosti” kaže bivši ministar graditeljstva Radimir Čačić, koji je u vrijeme koalicijske vlade Ivice Račana pokrenuo projekt autocesta, njihova je gradnja u periodu od 2005. do 2009. poskupjela za dva puta u odnosnu na period od 2001. do 2004, a to ne bi bilo izvedivo bez kontrole ključnih pozicija u državnim tvrtkama.

– Do 30. lipnja 2004. oni nisu mogli napraviti ništa u “hobotnica stilu”, jer je do tada predsjednik uprave HAC-a bio Stanko Kovač, čovjek neupitnog poštenja i stručnosti, kojeg sam ja postavio. Kada je maknut i kada su ključni igrači postavljeni na ključna mjesta, otvoren je prostor za apsolutni proboj cijena i uvedeni su instrumenti za izvlačenje novca, što je sada predmet Uskokove istrage – kaže Čačić.

Nakon HDZ-ova osvajanja vlasti koncem 2003. i Kovačeva odlaska, predsjednik uprave HAC-a postaje Mario Crnjak, dotadašnji direktor osječkog IGH-a, koji se smatra kadrom bivše ministrice Marine Matulović-Dropulić. Članovi Nadzornog odbora postaju Nikola Blagaić iz splitskog IGH-a i Boris Ordulj, koji je za njena gradonačelničkog mandata u Zagrebu bio pročelnik Ureda za gradnju. Kalmetin klan dao je, pak, šefa Nadzornog odbora HAC-a Zdravka Livakovića, kojeg je Kalmeta iz zadarskog poglavarstva povukao u svoje Ministarstvo, te članove Uprave Josipa Sapunara i Milivoja Mikulića. Uskoro su se među podizvođačkim tvrtkama, koje su tada počele dobivati unosne poslove na cestogradnji, našli i Dinarik, u vlasništvu Mikulićeva brata, te projektni ured D&Z, u kojem je Livaković do odlaska u Ministarstvo bio suvlasnik.

Takva je konstelacija trajala do 2006. godine, kada se u igru uključuje i Sanader, te umjesto Kalmetinog Mikulića u upravu HAC-a dovodi splitskog HDZ-ovca Maria Lovrinčevića, nakon čega Skladgradnja postaje glavni podizvođač na autocestama, dok Sapunar preživljava kako bi po naputku Mladena Barišića iz HAC-a izvlačio novac preko Fimi medije. Šef Uprave Crnjak, koji se u pismima Nadzornom odboru više puta žalio da ga Kalmeta zaobilazi, paralelno upravljajući HAC-om preko Sapunara i Mikulića, odlučio se 2008. vratiti u IGH, a naslijedio ga je još jedan Sanaderov kadar, Zlatko Korpar, dotadašnji član uprave ARZ-a, koji je potrajao do 2009. kada je zamijenio mjesto s Juricom Prskalom, dotadašnjim predsjednikom uprave ARZ-a. Bivši Konstruktorov inženjer Prskalo bio je metkovski kadar Sanaderova prijatelja Luke Bebića.

Kartelni sporazum

Od navedenih pijuna, Kalmetini kadrovi Mikulić i Livaković odstupili su s funkcija, a svi ostali, bez obzira na klan, završili su 2009. i 2010. u pritvoru zbog Uskokovih istraga. Jedini kojeg još nije zadesila takva sudbina bio je Osječanin Ivica Mlinarević, kojega je u upravu HAC-a pogurao Vladimir Šeks.

To je, dakle, bila struktura koja je dodjeljivala poslove, a primao ih je moćni građevinski lobi, koji je cestogradnjom potpuno zavladao nakon propalog pokušaja HDZ-a da dionicu Dugopolje-Šestanovac 2004. dodijeli izravno američkoj tvrtci Bechtel, čiji je lobist bio tadašnji HDZ-ov ministar vanjskih poslova Miomir Žužul. Posao je potom na natječaju dobio konzorcij Konstruktor, Viadukt, Hidroelektra, Cesta Varaždin, Zagorje tehnobeton, Strabag, Osijek-Koteks i Ingra, čije su članice od tada počele dobivati sve natječaje, samo se rotirajući na mjestu nositelja posla. Njima treba pridružiti IGH, koji je projektirao gotovo sve autoceste i nadzirao izvođenje radova, kao i Dalekovod, koji ih je sve opremao.

Glavni izvođači potpuno su “betonirali” svoj položaj međusobnim ugovorima, koje je spominjao Jambo. Te ugovore prošle je godine Agencija za tržišno natjecanje preuzela od dnevnika Business.hr i pokrenula istragu nezakonitoga kartelnog sporazuma, a nedopušteni sporazumi građevinskih giganata zainteresirali su i Uskok. No, zanimljivo je da u dosadašnjim postupcima još nije bio dotaknut ni jedan od šefova velikih tvrtki. Privođen je, za sada, samo Slaven Žužul, direktor podizvođačke Skladgradnje i prvi rođak Miomira Žužula.

– Izvlačenje novca na autocestama najveća je pljačka počinjena u Hrvatskoj. Postoji organizacija koja je to osmislila, ali postoji i velika šutnja o tome, jer su građevinske firme prisutne u svim strankama i vezane uza sve strukture, pa je sada na djelu samo kontrola štete. Ide se na žrtvovanje srednjih igrača i čuvanje onih ključnih, jer kada bi oni pali, palo bi i pola sadašnje političke strukture. No, više nitko ne može biti siguran ni u što. Gruda se počela kotrljati i pitanje je u što će se to pretvoriti – zaključuje Ivica Pančić-

Astronomski prihodi i profiti

Prihodi najvećih izvođača HAC-a, HC-a i ARZ-a u sedam su godina enormno rasli; Viadukt ih je udvostručio, IGH utrostručio, Hidroelektra učetverostručila, Dalekovod upeterostručio, . , u kojima jest bio pritvoren vlasnik Skladgradnjenjima pisao, te pokrenula istragu zabranjenoKonstruktor ušesterostručio, a njihov podizvođač, Skladgradnja, povećala za čak 35 puta, sa 15 milijuna kuna u 2003. na 534 milijuna kuna u 2008. Zapanjuje da je Skladgradnja na taj prihod ostvarila čak 109 milijuna kuna dobiti, a 2009. na 317 milijuna kuna prihoda 72 milijuna kuna dobiti, čime je po profitu premašila sve građevinare koji su joj davali poslove. Samo 2008. i 2009. Viadukt joj je prepustio 259 milijuna kuna, Hidroelektra 169 milijuna, a Konstruktor 74,5 milijuna kuna. Činili su to čak i kada su zbog nedostatka posla dijelili otkaze.

– Nemoguće je da takvu dobit ostvaruje podizvođač i sigurno je da nitko ne bi predavao poslove s profitima od 30 posto, no potpuno je jasno da to nije nešto za što bi ključnu odgovornost trebale snositi tvrtke koje su to ugovarale. Očito je da su imale zadana pravila igre – komentira ove brojke Radimir Čačić.

Tko je tko: glavni izvođači i podizvođači

Željko Žderić: direktor i najveći dioničar Konstruktor-inženjeringa, tvrtke čija je sumnjiva privatizacija postala predmet istrage, a koja je zahvaljujući cestogradnji od 2001. do 2008. povećala prihode sa 388 milijuna kuna na 2,4 milijarde kuna. Skladgradnji prepustio 74,5 milijuna kuna radova, iako je otpuštao ljude zbog nedostatka posla.

Luka Miličić: direktor Dalekovoda, čiji su prihodi od 2001. do 2008. porasli s 500 milijuna na 2,3 milijarde kuna i koji je na autocestama zaradio 4,2 milijarde kuna. S Konstruktorom osnovao konzorcij Adrial koji je kupio TLM, gdje je HEP oštećen za 600 milijuna kuna.

Joško Mikulić: donator HDZ-a i direktor Viadukta, koji je prihode povećao sa 436 milijuna kuna iz 2001. na 1,6 milijardi kuna 2008. Prepustio Skladgradnji na stotine milijuna kuna poslova, iako je istovremeno dijelio otkaze i 2009. poslovao s gubitkom.

Drago Tadić: direktor i suvlasnik Osijek-Koteksa blizak Vladimiru Šeksu, lani je bio uhapšen zbog akcije podmićivanja sudaca u slučaju Glavaš. Prihodi tvrtke 2008. su dosegli 1,5 milijardi kuna.

Miroslav Bunić: direktor i najveći dioničar varaždinskog Zagorje-tehnobetona, tvrtke koja se sa 570 milijuna kuna prihoda u 2005. popela na 1,3 milijarde kuna u 2008. Zbog spornog stjecanja dionica našao se na udaru sudskih postupaka i kaznenih prijava malih dioničara.

Rade Pilipović: direktor i najveći dioničar Hidroelektre, koja je prihod od 300 milijuna kuna iz 2002. učetverostručila do 2008. na 1,2 milijarde kuna. Tvrtku je 90-ih u na mutan način preuzeo krug generala Ante Gotovine, Ljube Ćesića Rojsa i Ante Rose, a još čudnije je prešla u vlasništvo Pilipovića i njegovih partnera. Prepustio Skladgradnji 169 milijuna kuna poslova.

Jure Radić: Žderićev kum, bivši HDZ-ov ministar i direktor tvrtke IGH, koja je projektirala i nadzirala gradnju autocesta, a imala niz vodećih ljudi u HAC-u. Prihod od 2002. do 2008. uvećao sa 322 na 888 milijuna kuna.

Slaven Žužul: direktor i s bratom Jozom vlasnik Skladgradnje, uhapšen dva puta, zbog bojanja HAC-ovih tunela i zbog afere Brodosplit. Rođaci bivšeg HDZ-ova ministra od 2003. do 2008. povećali su prihod za 35 puta, sa 15 na 534 milijuna kuna. Osim što su glavni podizvođač najvećih građevinara, poslovi u Brodosplitu i Brodotrogiru godišnje im donose od 70 do 100 milijuna kuna.