Nema nam života bez kosovskih institucija

Foto: Jovica Drobnjak

Nedavni izbori na Kosovu, sukobi u SPC-u i skandal s prodajom organa bile su teme razgovora sa Petrom Miletićem, generalnim sekretarom Samostalne liberalne stranke, koja je na decembarskim izborima na Kosovu dobila najviše glasova i osvojila najviše mandata.

Po čemu ćete pamtiti prošlu godinu?

– Po izborima na kojima je naša partija osvojila najviše glasova i mandata. Sada čekamo da se formira Vlada Kosova u kojoj Srbi imaju garantovano jedno ministarsko mesto, a očekujemo i početak pregovora na relaciji Beograd – Priština. Pre svega toga, mora se dovršiti izborni proces zbog ponavljanja izbora u mnogim sredinama radi zabeleženih izbornih neregularnosti. Konačni rezultati znaće se u februaru.

Ibar kao granica

Kako su prošli izbori u kontekstu izlaznosti Srba i rasporeda glasova?

– Južno od reke Ibar na izbore je izišlo preko 60 odsto Srba, dok je severno od Ibra glasalo tek nekoliko ljudi. Svi koji su izišli na izbore glasali su za neku od devet srpskih lista, što stranačkih što građanskih inicijativa. Naša ima 14.000 glasova, dok je Jedinstvena srpska lista, koja takođe ulazi u skupštinu, dobila između pet i šest hiljada glasova. Izlaznost je bila veća od očekivane, o čemu svedoči i raspodela mandata. U kosovskom parlamentu sto mandata imaju Albanci, dok je po deset garantovano Srbima i ostalim nealbanskim zajednicama. Srbi su osvojili 13 mandata, od kojih ćemo mi imati devet, a Jedinstvena srpska lista četiri. Kako će i ostale zajednice imati 11 ili 12 poslanika, Albanci će zbog naših dobrih rezultata imati manje od sto mesta.

Da li je reka Ibar i dalje granica dva mišljenja i dve politike među Srbima?

– Većina Srba severno od Ibra smatra da nema šta da traže na Kosovu. Ali je dobro da počinju da shvataju da Srbima južno od Ibra nema života ako ne učestvuju u radu institucija na Kosovu. Osim Ibra, imamo i još jedan aspekt podele, onaj između Srba koji pripadaju političkim partijama sa centralama u Beogradu i Srba koji su se samoorganizovali. Jasno, i južno od Ibra ima Srba koji slede politiku svojih partija. U JSL-u su bili i neki ljudi iz Demokratske stranke, Srpskog pokreta obnove i Demokratske stranke Srbije, dok su na našoj listi bili članovi G17 plus.

Kako se prema izborima postavila vlast Srbije?

– Bojkotovala je izbore, ali ovog puta bojkot nije bio strašan, pre svega zahvaljujući  ljudima sa Kosova koji su prenosili svoje viđenje izbora u centrale, pa je tako i olabavljen stav Vlade i predsednika Borisa Tadića. Oni su izišli sa porukom “Još se nisu stekli uslovi da pozovemo Srbe na izbore”, a nakon toga se nisu oglašavali ni za ni protiv. Imam utisak da su čekali da gungula sa izborima prođe. Svaki član Vlade i Tadić znaju da je neophodno učešće Srba u kosovskim institucijama, ali shvatam ih jer ne žele podrivati svoje pregovaračke pozicije. Ipak, mislim da će, najkasnije za godinu ili dve, a moguće i ranije, morati da dođe do kontakata na relaciji Beograd – Priština. Postoji još jedan element koji govori o slabljenju napetosti: praktički su iščezle medijske i političke podele Srba na “izdajice” i “patriote”.

Kako su Srbi na Kosovu gledali na sukobe unutar SPC-a?

– Sve ovo šta se dešavalo sa bivšim vladikom Artemijem teško je i bolno pitanje za sve nas. Sinod i Sabor SPC-a su napravili što su mogli, razrešili su Artemija i imenovali vladiku Teodosija, koji je već pri ustoličenju pokazao jako veliku sabornost i veličinu, s obzirom na to da su na taj događaj došli predstavnici Vlade Srbije i izaslanik predsednika Tadića, ali i predstavnici Albanaca. Za raško-prizrenskog vladiku Teodosija, koji se u svojoj besedi obratio svim žiteljima Kosova i pozvao nas da zajedno u miru i međusobnom poštovanju grade budućnost za mlađe generacije, vjerujem da će se baviti crkvenim poslovima u najboljem smislu te reči. Naravno, ponekad je teško odvojiti crkvene od narodnih poslova, ali poznajući njega i njegov rad kao vikarnog vladike lipljanskog, verujem da će ovaj posao obavljati na zadovoljstvo svih nas i na najbolji mogući način.

Skandal oko Tačija

Kako je izveštaj Dika Martija o sudelovanju Hašima Tačija u prodaji organa primljen na Kosovu?

– Priča o prodaji organa ne može da ostavi ravnodušnim nikog ko ima zrno ljudskosti. Optužbe su ozbiljne i dolaze sa ozbiljnog mesta i to ne može da ostane bez traga. Ali jedine instance koje mogu da utvrde da li su te optužbe tačne su Euleks i kosovsko tužilaštvo, koje treba da proceni da li u tom izveštaju ima dokaza za podizanje optužnice. Iako od raspleta zavisi stvaranje stranačkih koalicija, a naročito politički angažman Hašima Tačija, mi ne možemo biti ti koji će da ga osude. Za nas je Hašim Tači neko ko je dobio 34 odsto glasova i on će, kao što je i predsednik Tadić rekao, biti relevantan sve dok se ne dokaže tačnost Martijevog izveštaja.

Sigurno je da je priča uticala na međunacionalne odnose i ponovo izvukla naš sukob na površinu, zbog čega smo opet počeli da pričamo o tome šta se dešava. Zbog toga bih voleo da se ta situacija što pre razreši, kako bi splasnule tenzije i narod mogao da nastavi uobičajen  život, te da epilog ne budu medijske spekulacije nego neki zvaničan dokument.

A kakav je svakodnevni život, pogotovo u odnosu na ranije godine?

– Vlada izuzetno velika nezaposlenost, od 40 do 70 odsto, privreda je uništena, a plate su do 300 evra. Apsurdno je da Kosovo uvozi struju, a investicija nema. Kad bi neko kupio rudnike Trepča, on bi nekoliko godina morao da ispumpava vodu iz kopova, zatim da obnovi infrastrukturu i tek onda da počne sa iskopavanjima. Ono što je bitno, sve su brojke i procenti varljivi. Ne znamo koliko ima Albanaca a koliko Srba, ni koliko ima umrlih niti koliko njih živi u inostranstvu.

Hoće li se to saznati na popisu stanovništva?

– Pitanje je hoće li Srbi učestvovati u popisu. O tome hoćemo li pristati na popis u momentu kad je većina naroda van Kosova, pogotovo što će biti popisivana imovina, čime se može manipulisati, tek nam predstoje ozbiljni razgovori.