Posljednja Šlogarova pljačka
Samo dva dana prije negoli će ga, pukom slučajnošću, u jednom zaprešićkom sjeniku uhititi policija, Mladen Šlogar Žila, beskućnik osuđen za ubojstvo Ivane Hodak, na zagrebačkim se Srednjacima još jednom, vjerojatno posljednji put, sukobio sa zakonom. Naime, kako ekskluzivno doznaju “Novosti”, nedavno je protiv Šlogara sastavljena optužnica kojom ga se tereti za napad na staricu koju je pričekao ispred pošte gdje je podizala svoju mirovinu, a potom je opljačkao u liftu jednog od četiriju poznatih nebodera u Ulici braće Domany. U cijeloj je priči najzanimljivije što je opljačkana žena napadača prepoznala gledajući Dnevnik, no u njene tvrdnje i prokazivanje Šlogara dugo vremena nisu vjerovali ni najbliži, zbog čega je o cijelom slučaju policija obaviještena tek prošle jeseni, kada je sudski proces za ubojstvo Ivane Hodak već bio u punom jeku.
– To je on. Sigurna sam. Još ga noću sanjam – ispričala je napadnuta, koja danas ima 81 godinu, istražiteljima slučaja. Njena verzija napada nije se mijenjala od prvog dana do podizanja optužnice, koja je ovih dana tek upućena Šlogarovu odvjetniku na očitovanje. Iako je Šlogara u suđenju za ubojstvo kćeri nekadašnje potpredsjednice Vlade Ljerke Mintas Hodak zastupao odvjetnik Antonio Zujić, ta je suradnja prekinuta. Šlogar je dobio branitelja po službenoj dužnosti, javnosti slabo poznata odvjetnika Miljenka Mandeka.
To je on!
Na pljačku se Šlogar odvažio usred bijela dana, 2. veljače 2009. oko 15 sati, i to u ulici gdje je niz godina živio u stanu svoje majke, sve dok ga nije prodao. Svoju nekadašnju susjedu pratio je od izlaza iz pošte do susjedne zgrade: za njom je ušao u lift i, nudeći joj pomoć, posegnuo za njezinom torbicom. Kada je starica počela potezati torbicu i pozivati pomoć, Šlogar ju je zatražio pet kuna, no kako žrtva nije pokazivala namjeru da se prestane braniti, odgurnuo ju je, uzeo torbicu i pobjegao čim su se vrata lifta otvorila. Napadnuta je pozvala svog supruga, a potom i policiju.
Muškarac star oko 60 godina, visok 170 centimetara, srednje građe, obučen u tamnosivi kaput, sa šilt-kapom na glavi i dioptrijskim naočalama s crnim okvirima, “zmazan” i klošarskog izgleda, opis je napadača koji je ušao u policijski zapisnik. Policajcima nije bilo ni na kraj pameti da je zapravo riječ o jednoj od najtraženijih osoba u zemlji. Žena je nakon napada završila u bolnici, s prijelomom srednjaka lijeve ruke, bez dokumenata, mobitela i 3.130 kuna mirovine. Policija, navodno, nije pokazala pretjerano zanimanje za ovaj slučaj, sve dok se nije angažirao žrtvin sin i pronašao IMEI broj ukradenog mobitela. Ubrzo je preko tog identifikacijskog broja pronađen mobitel, ali osoba koja ga je koristila nije bila od pretjerane pomoći. Ispričao je kako je na Gagarinovu putu, gdje građani svakodnevno na ulici prodaju razne sitnice, od starijeg muškarca kupio dva mobitela po 50 kuna. Odmah je rekao da muškarca ne bi mogao prepoznati.
Četiri dana nakon napada, žrtva je sa suprugom gledala Dnevnik, koji je te noći počinjao prvorazrednom viješću o uhićenju ubojice mlade odvjetničke pripravnice. Čim je ugledala lice uhićenog, suprugu je povikala da je to “on”. No, suprug nije najbolje shvatio televizijski prilog te je pomislio da je ubojica zapravo uhićen još u listopadu 2008, kada se ubojstvo i dogodilo. Uvjeren da je supruga pogriješila, nije joj dopustio da zove policiju. Ipak, svaki put kada bi u novinama ili na televiziji vidjela Šlogarovu fotografiju, što je bilo često, ona bi ponavljala da je to pljačkaš. Molila je supruga da zove policiju, ali on je nije slušao.
Brani se šutnjom
Tek kada je započelo suđenje, suprug opljačkane starice shvatio je da je Šlogar uhićen u veljači i da je dugo godina živio u Ulici braće Domany, u susjednoj zgradi. Punu godinu i sedam mjeseci od pljačke, starica je nepogrešivo, na policijskom prepoznavanju, među četvoricom muškaraca pokazivala na Šlogara.
– Sto posto sam sigurna. Uvijek bih ga prepoznala po očima i crtama lica – rekla je istražitelju.
Šlogar, pak, u istrazi sredinom listopada prošle godine, kada je iza sebe već imao presudu od 30 godina zatvora, nije želio ništa govoriti: rekao je tek da mu je jasno za što ga se optužuje, ali da se želi braniti šutnjom.
Rasvjetljujući ubojstvo koje je potreslo domaću javnost i zbog koje je smijenjen jedan ravnatelj policije i dvoje ministara, policija je ispitala čak 672 osobe prije negoli je Šlogar uhićen u zaprešićkom sjeniku. Dva mjeseca ranije, zbog skitnje se našao iza rešetaka te je potom pušten na slobodu, pa je imao priliku odati se pljački, sve dok nisu stigli rezultati vještačenja kod njega pronađene “berette” iz koje je ubijena Ivana Hodak.
Na samom prepoznavanju Šlogar je uvjerljivo odudarao od ostale trojice muškaraca. Žrtvi nije bilo teško prepoznati ga, jer je doveden u istoj odjeći u kojoj se pojavljivao na sudu i u kojoj ga je starica, putem medija, imala prilike vidjeti puno puta od pljačke do prepoznavanja.
Onima koji do danas, unatoč sudskoj presudi, nisu uvjereni da je Šlogar uistinu ubio Ivanu Hodak, ovo bi mogao biti dodatni motiv da i dalje nastave sumnjati. Naime, u ovom novom postupku za pljačku, koji bi uskoro mogao početi na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, skeptici će vidjeti samo trud policije da dokaže kako je Šlogar izgubio kompas i potpuno zastranio u kriminal.
Šlogar samo instrument?
I sam otac ubijene djevojke, ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak, u javnosti je više puta istupio sa sumnjom u banalne i klimave motive ubojice. Šlogarovi iskazi u istrazi bili su puni rupa i obilovali nelogičnostima, pa su samo produbili sumnju javnosti. Neki su cijelo vrijeme prstom upirali u poduzetnika Hrvoja Petrača, pronalazeći moguće motive u njegovom sukobu s Vladimirom Zagorcem, najpoznatijim Hodakovim klijentom.
– Ovo je ubojstvo čvrsto povezano s činjenicom da ja branim Zagorca. Ubojstvo moje kćeri je poruka, a ubojstvo mene nije. Da sam bar znao što će se dogoditi, odmah bih odustao od obrane Zagorca. Šlogar je samo instrument, a njegova obrana je čista laž, konstrukcija i izmišljotina – rekao je Hodak na suđenju, koje je izazvalo rijetko zapamćen interes javnosti.
Međutim, sudac Ivan Turudić nije sumnjao u osvetnički motiv Šlogara te ga je osudio na 30 godina zatvora, uz zaključak da je to što je učinio suprotno svim civilizacijskim normama i božjim zakonima.