Rabljena sedmica

ŠEKS

Ministarstvo pravosuđa izdalo je opširan odgovor na prosinački izvještaj Amnesty Internationala o (ne)procesuiranju ratnih zločina u Hrvatskoj. Odgovor je pritom dobrim dijelom potaknut intervjuom s Nicolom Duckworth, direktoricom u Amnestyju, objavljenom u prošlom broju “Novosti”. Ministarstvo saopćava da je rečena ljudskopravaška organizacija pristrana i zlonamjerna, jer za njihov prijedlog o pokretanju istrage protiv potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa nema nikakva utemeljenja. Amnesty, inače, smatra da ima dovoljno dokaza da se protiv Šeksa povede istraga zbog povezanosti s ratnim zločinima u Slavoniji.

U Šeksovu obranu ustao je i predsjednik Sabora Luka Bebić koji u cijeloj priči vidi političku zavjeru protiv Hrvatske. Šeksa su, međutim, zasad odbili braniti oni od kojih je obranu najviše očekivao: premijerka Jadranka Kosor i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. To bi mogao biti jedan od signala koji nagovještavaju skoro okončanje političke karijere Vladimira Šeksa.

LOŠO

Za razliku od Šeksa, kod kojeg nema razloga za istragu, Ministarstvo pravosuđa saopćava da se provode tzv. izvidi u vezi sa zapovjednim ovlastima umirovljenog admirala Davora Domazeta u operaciji Medački džep u rujnu 1993. godine. Domazet je u toj hrvatskoj ofenzivi bio posebni izaslanik načelnika Glavnog stožera Janka Bobetka na zapovjednom mjestu u Gospiću. U Medačkom džepu ubijeno je više desetaka civila srpske nacionalnosti, a za zločine je dosad osuđen Mirko Norac. General Bobetko umro je prije suđenja, a general Rahim Ademi oslobođen je optužbi.

BOMBA

U hrvatsku ambasadu u Berlinu u ponedjeljak je stigla pošiljka u kojoj se nalazila ručna bomba. U paketu je, pored bombe, bilo i pismo prijetećeg sadržaja upućeno predsjedniku Ivi Josipoviću koji ovoga tjedna boravi u službenom posjetu Njemačkoj: pošiljatelji bombe, radikalna emigrantska organizacija Hrvatski Feniks, za koju nitko prije nije čuo, nisu zadovoljni učestalim susretima hrvatskog predsjednika sa srbijanskim mu kolegom Borisom Tadićem. Prijete da će, osim predsjednika, pobiti i tristo četnika u znak osvete za prvog ubijenog policajca-Hrvata Josipa Jovića.

Unatoč desničarskom oružanom upozorenju, Josipović je otputovao u Berlin, a Hrvatska čista stranka prava najavila je da će njezini simpatizeri u Njemačkoj organizirati prosvjede u povodu posjeta hrvatskog predsjednika, ali razlog nije druženje s Tadićem, nego uvjerenje iseljenih domoljuba da aktualna hrvatska vlast štiti bivše Udbine agente koji su prije 1990. (i) u Njemačkoj ubijali viđenije političke emigrante.

UDBA

A njemački tjednik “Focus”, pozivajući se na svjedočenje nekadašnjeg Udbina operativca Vinka Sindičića, objavljuje da je upravo jugoslavenska tajna policija 1986. organizirala atentat na švedskog premijera Olofa Palmea. Zašto? Zato da bi odgovornost za to zlodjelo bila pripisana ekstremnoj hrvatskoj političkoj emigraciji. Motiv je prilično nejak, pogotovo ako se zna da do Sindičićeva svjedočenja i “Focusova” članka nitko ozbiljan u svijetu nije povezao hrvatske emigrante s ubojstvom premijera Palmea.

BANKE

Julian Assange ide dalje. Bivši švicarski bankar Rudolf Elmer u Londonu je Assangeu, osnivaču internetskog sajta WikiLeaks, javno predao dva CD-a s imenima klijenata nekolicine švicarskih banaka, kojima su banke pomagale da ogromne novčane iznose prebace u porezne oaze po egzotičnim svjetskim otočjima. Nekadašnji bankar nije objavio imena bogataša i tvrtki što su svoje milijarde deponirali podalje od strogih poreznih zakona u Sjedinjenim Državama, Njemačkoj i Velikoj Britaniji, a WikiLeaks se dao u provjeravanje Elmerovih podataka. Provjera će trajati nekoliko tjedana, a ako sve bude u redu, imena i cifre zatim će početi da cure na internet. Nema sumnje da će to vrijeme neki od onih čija se imena nalaze na diskovima, kao i banke s kojima su poslovali, iskoristiti da pokušaju zaustaviti Assangeov naum.

MIRJANA

Nakon žalopojke upućene Hrvatskom helsinškom odboru, Mirjana Sanader sa svojom je tužnom pričom upoznala i čitatelje austrijskog “Kuriera”. U opširnom i patetičnom intervjuu profesorica Sanader ispovijeda da je u Hrvatskoj, zajedno sa svojom kćeri, izložena združenom policijsko-medijskom progonu, a sve zbog nevesele sudbine što je zadesila njezina muža Ivu Sanadera. Uvjerena je da je njezin muž potpuno nevin i da će u sudskom postupku sve podle optužbe biti odbačene, s tim da ona ne vjeruje da bivši premijer u Hrvatskoj može imati pravedno suđenje. Proklinje dan kad je popustila Ivinim nagovorima da se, zbog ugrožene voljene domovine, iz Austrije vrate rodnoj grudi. A koliko bi tek taj kobni dan trebali proklinjati građani Republike Hrvatske?!