Spašavanje vojnika Tihomira Purde

Na osnovi potjernice srpskog Interpola, na graničnom je prijelazu Orašje u BIH 5. januara uhapšen Tihomir Purda, branitelj Vukovara. Uhapšen je “zbog sumnje da je počinio krivično djelo ratnog zločina protiv nemoćnih i ranjenih ljudi”, odnosno da je u novembru 1991. u Vukovaru pucao u ranjene pripadnike JNA, pri čemu su dvojica, čiji identitet nije utvrđen, ubijeni na mjestu, a desetar Boban Gačić umro je u vukovarskoj bolnici. Potjernica je raspisana još 2007. na zahtjev Tužilaštva za ratne zločine Srbije, koje je slučaj, kao i ostale predmete ratnih zločina, nakon prve faze revizije preuzelo 2004. godine od Vojnog suda u Beogradu.

Purdino hapšenje i određivanje pritvora u Zenici do izručenja u Srbiju te objava i manipuliranje s više navodnih spiskova osoba koje srpske vlasti sumnjiče za ratne zločine, uzburkali su Hrvatsku. Braniteljski krugovi i desničarske stranke su ogorčeni i, uz mahanje spiskovima i kuknjavu kako Purdu nitko nije obavijestio o optužnici, zahtijevaju prekid diplomatskih odnosa Hrvatske i Srbije.

Pravi i lažni spiskovi

Državni vrhovi dviju zemalja, predsjednik Srbije Boris Tadić i premijerka Hrvatske Jadranka Kosor, odnosno ministri pravosuđa Dražen Bošnjaković i Snežana Malović, svako malo su na telefonima. Predviđen je ministarski sastanak na kojem će se raspravljati o pravim i lažnim spiskovima, a nadležne institucije u Hrvatskoj – MUP, DORH i Ministarstvo pravosuđa – međusobno se natežu oko toga tko je kriv što je potjernica za Purdom tri godine stajala u MUP-u a nitko ništa nije poduzeo, pozivajući se pritom na međunarodnu praksu i propise.

– MUP je još 2007. dobio Interpolovu tjeralicu za Tihomirom Purdom, nakon čega je na sastanku s Ministarstvom pravosuđa i Državnim odvjetništvom zaključeno da ne može biti izručenja – rekao je portparol MUP-a Krunoslav Borovec. DORH je nakon toga saopćio da kao “tijelo kaznenoga progona, nije ovlašten obavještavati osobu prema kojoj je raspisana međunarodna tjeralica, kao i obavještavati je o sadržaju same tjeralice”.

Neke nedoumice oko Purdinog hapšenja Tanjugu je razjasnio šef Veritasa Savo Štrbac.

– Hrvatska posjeduje sudske spise koji terete Purdu i dvojicu njegovih suučesnika za ratne zločine, ali više od 18 godina nije ništa preduzela da budu izvedeni pred lice pravde – izjavio je Štrbac i dodao da je Purda uhapšen po spisima Vojnog suda u Beogradu. Pored njega, za zločine počinjene za vrijeme oružanih sukoba u Borovu naselju kod Vukovara 15. novembra 1991. terete se Petar Janjić iz Vukovara i Danko Maslov iz Borova.

– Protiv te trojice bivših pripadnika Zbora narodne garde podnesene su krivične prijave i pokrenuta je istraga na zahtjev tadašnjega Vojnog tužilaštva 26. oktobra 1992. – naveo je Štrbac i dodao da se terete za “namjerno ubijanje i nehumano postupanje s ranjenima i bolesnicima” na osnovi izjava više od 20 svjedoka, civila, starješina i vojnika bivše JNA. Sam je Purda kao zarobljenik razmijenjen 14. augusta 1992, prije nego što je protiv njega podignuta krivična prijava; Štrbac dodaje da je za vrijeme Vlade premijera Milana Panića oslobođeno ili razmijenjeno više od 780 hrvatskih ratnih zarobljenika, među kojima je bilo i optuženih i osuđenih za ratne zločine.

Otkud HSP-ovcima spisak

– Protiv 87 Hrvata bile su podignute krivične prijave, od toga su 82 optužena, a 20 je osuđeno, s tim što je petero osuđeno na smrtnu kaznu, ali je jednom od njih najteža kazna zamijenjena kaznom od 20 godina robije, jer je bio mlađi punoljetnik – rekao je Štrbac. Ističe da i pored toga što je preuzela sve sudske spise uz obavezu da po njima postupa, Hrvatska protiv optuženih nije nastavila postupak, niti su se osuđeni, nakon razmjene, našli u zatvoru.

Štrbac ima odgovor i na pitanje otkud u rukama HSP-ovaca i Glavaševih HDSSB-ovaca, ali i veteranskih udruženja, famozni spisak sa 332 hrvatska vojnika s područja Vukovara i njih stotinjak iz Osijeka, koji se terete za ratne zločine.

– To je bio izvještaj Komisije savezne vlade i odnosio se na sve zločine počinjene početkom oružanih sukoba na području Slovenije i Hrvatske, a imena optuženih mogu se naći na sajtu www.slobodan-milosevic.org – kaže Štrbac.

U međuvremenu, saznalo se da je realni spisak mnogo manji i da je na njemu četrdesetak  državljana Hrvatske, s kolikim brojem barataju u Hrvatskoj, prije svih predsjednik Ivo Josipović, koji je paralelno sa zamjenikom Tužilaštva za ratne zločine Srbije Brunom Vekarićem prvi stao na loptu i demantirao postojanje popisa od 400 i kusur imena. Po pisanju “Jutarnjega lista”, na popisu su svega četvorica hrvatskih državljana: Janjić i Maslov za Vukovar, a Agim Čeku i Siniša Mišić za zločine na Kosovu.

Cijelu je priču komentirao i Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, koji godinama prati procesuiranje ratnih zločina.

– Sad se digla kuka i motika zbog Purdina hapšenja, a već se 15 godina događa da se ljudi koji se vraćaju u Hrvatsku optužuju i vode na sud a da nisu ni znali da su na nekakvom popisu. Hrvatska je godinama imala tajne ili neobjavljene optužnice za jedan broj ljudi koji su, kad bi prešli granicu, bili uhapšeni. Sigurno je da je među njima bilo onih koji su zaslužili da budu osuđeni, ali je bilo i mnogo slučajeva da su ljudi uz klimave dokaze dobivali drakonske kazne, po deset ili 20 godina zatvora – kaže Pusić.

– Naša je policija već tri godine imala optužnicu i zahtjev Interpola za hapšenje Purde i nije ništa poduzela. Nije mi jasno zašto se ponašala kao da kip božice pravde, s povezom preko očiju, ne shvaća kao simbol nepristranosti nego kao simbol onoga tko ništa ne vidi. Osim toga, DORH i Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji dobro surađuju. Naši su mogli reći: “Dajte da raskrstimo s tim. Ovo je naš državljanin i mi vam ga nećemo izručiti, ali ako imate ozbiljan slučaj protiv njega, pošaljite papire, a mi ćemo poslati papire za srpske državljane za koje mislimo da bi trebali završiti na sudu” – kaže Pusić i dodaje da bi to svaka strana trebala učiniti sa svojim državljanima.

“Srpski kontraudarac”

Pusić smatra da će se slučaj ipak riješiti u konstruktivnom duhu. Dvije Vlade nastoje da se taj slučaj ne koristi u dnevnopolitičke svrhe, što desničari očito žele napraviti, nego da se spusti na nivo ministarstava pravosuđa.

– I za jednu i za drugu zemlju bilo bi dobro da se procesi protiv ljudi za koje postoje utemeljene indicije da su sudjelovali u ratnim zločinima vode u zemljama čiji su državljani – kaže Pusić, koji smatra da su “oba pravosuđa izašla iz infantilnog doba kad su korištena kao sredstvo osvete a ne kao sredstvo pravde i kad su bila pristrana”.

Problematično je i pisanje medija koji su pokazali velik interes za uhapšenog Purdu. Jadranka Kosor više je puta najavila da će, bude li potrebno, o Purdi telefonski razgovarati s Tadićem, koji joj je, sudeći po saopćenjima oba kabineta, odgovorio da taj i druge slučajeve trebaju razmatrati nadležna ministarstva i tužilaštva Srbije i Hrvatske, poštujući pravne sisteme obiju zemalja.

Branitelji su, očekivano, Purdino hapšenje shvatiti kao još jednu ujdurmu Srbije ili, kako je rekao predsjednik Udruge pravnika Vukovara 1991. Zoran Šangut, kao “srpski kontraudarac koji ne iznenađuje jer je Srbija zabrinuta zbog skorašnjeg procesuiranja logora na njenom području, što govori o tome da na području Hrvatske nije vođen građanski rat i da do njega nije doveo konglomerat politika nego se radilo o agresiji Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem na Hrvatsku”. Uz pozive da prije prelaska granice provjere jesu li na nekakvom spisku kako ne bi bili uhapšeni, branitelji su ukazali i na navodnu nesposobnost državnih organa u zaštiti hrvatskih braniteljskih interesa. Stoga su kod vukovarskog Vodotornja oni i njihova djeca, kako je službeno rečeno, organizirali skup podrške Purdi i lani uhapšenom Veljku Mariću, kojem je prisustvovalo oko hiljadu ljudi.

Na hrvatskom popisu 900 Srba

Javnosti ostaje nada da će se na sastanku u Zagrebu riješiti i pitanje Srba koje hrvatske vlasti terete za ratne zločine. Na tom je popisu više od 900 ljudi, i to nakon redukcije: prvobitno je bilo više od 2.000 osumnjičenih. Brojeve su godinama usaglašavale garniture ministara obje države, počevši od pokojnog Vladana Batića i Vesne Škare Ožbolt.

– Na osnovi potjernica koje je raspisala Hrvatska, pod optužbom za ratne zločine širom svijeta uhapšeno je 105 Srba. Njih najmanje 29 dosad je izručeno Hrvatskoj, 11 je pravosnažno osuđeno, a 11 je u sudskim procesima oslobođeno: mada su teške optužbe bile neosnovane,  oni su, nažalost, više mjeseci i godina proveli u zatvoru – ističe Savo Štrbac.

Možda se, za što se zalaže predsjednik Josipović, iako Vlada ne dijeli njegov entuzijazam, riješi i pitanje službenog objavljivanja registra branitelja, kako bi se časni ljudi razlikovali od prevaranata ili, narodski rečeno, razdvojilo žito od kukolja.