Umjesto udžbenika povijesti

S obzirom na to da u ovoj zemlji povjesničare uglavnom ne zanimaju prljave strane nacionalne historije, taj važan posao prepušten je rijetkim profesionalnim “zlopamtilima”.

Tako se Giacomo Scotti, novinar, pisac, pjesnik, autor oko 150 knjiga, jedan od posljednjih humanističkih prvaka domaćeg novinarstva, dohvatio tog neveselog posla u svojoj knjizi “Hrvatska operacija Oluja – ‘oslobađanje’ Krajine i etničko čišćenje Srba”.

U izdanju beogradskog “Otkrovenja” i Srpskog narodnog vijeća, Scottijeva knjiga stoji tamo gdje bi trebali stajati udžbenici povijesti. Zapravo je vrlo žalosno da se ovakvim izdanjima u pravilu mora baviti manjina koja je najviše propatila u projektu humanog preseljenja. No razlog tome je što nacionalna povijest ne vidi samu sebe u pravom svjetlu, jer to naprosto ne želi, ili oni koji imaju kvalitetnije naočale nemaju hrabrosti do kraja obrisati dioptrijska stakla.

Groteskni likovi

Zloglasni Tuđmanovi govori iz sumanute turneje tzv. Vlaka slobode, kojim je obilazio spaljenu zemlju i likovao nad protjerivanjem vlastitog stanovništva, danas se skrivaju ili slučajno zaboravljaju. Kako se to ne bi zaboravilo, Scotti je jednostavno posložio svoje dnevničke zapise, nastale u najmračnijim vremenima dok je krstario ratnim predjelima, ili dok je lucidno iščitavao gomile stranica domaćih medija, otkrivajući okom iskusnog profesionalca ono što drugi teško vide.

Kad se čovjek uhvati čitanja ovakve knjige, fasciniraju ga ograničenja vlastitog pamćenja: kako malo vremena treba da se zaborave postupci grotesknih likova iz nedavne povijesti, poput Drage Krpine, Nedjeljka Mihanovića ili ministrice obrazovanja Ljilje Vokić. Ovoj posljednjoj Scotti posvećuje osobitu pozornost, jer je analizira i kao pripadnik talijanske manjine. Podsjeća čitatelje kakvom su suludom pritisku Talijani bili izloženi pod firmom zabrane hrvatskoj djeci da pohađaju talijanske škole, sve kako bi se smanjio broj učenika i te škole naposljetku bile ukinute.

Medicinska metaforika

Pišući iz autentične pozicije lijevog internacionalista i kozmopolita, Scotti nimalo ne štedi ni srpske šoviniste, suučesnike u proždiranju vlastitog naroda, pa njegova knjiga ovime dobiva dodatnu vrijednost.

Što se tiče njihovih hrvatskih kolega po divljaštvu, britki su Scottijevi ubodi u jeftinu, ali opasnu malograđansku infrastrukturu koja se ugradila u najviše položaje na vlasti. Ona uključuje bizarnu historicističku ikonografiju, ali i konkretna djela, poput uklanjanja “kancerogenog tkiva”, kako je to jeftinom kič-metaforom označio sam Vrhovnik, a ovih dana ponovno popularizirao njegov najbolji učenik, predsjednik Sabora Vladimir Šeks, još jedan neuništivi protagonist kobnih događanja devedesetih.