Balkan prolaz

OSLOBOĐENICI

Bivši predsjednik Vlade Crne Gore i predsjednik vladajuće Demokratske partije socijalista Milo Đukanović nedavno je najavio da će tužiti talijanskog tužitelja dr. Giuseppea Scelsija, tvrdeći da je proces koji je u Italiji vođen protiv njega za šverc cigaretama i mafijaško udruživanje “namještaljka Beograda i Rima”. Zvanično, šampion balkanske tranzicije je ustvrdio da mu Talijani duguju novac, tj. obeštećenje za “političku golgotu” koju je proživljavao tokom posljednjih desetak godina svoje vladavine.

Đukanović, koji još nije uspio cijelu Crnu Goru uknjižiti kao svoj privatni posjed, lijepo je objasnio da navodi talijanskog tužiteljstva ustvari i nisu netačni, samo što to nije bio nikakav šverc, nego redovna privredna djelatnost Vlade. Šta onda sa onim silnim transkriptima snimljenih razgovora Mila Đukanovića sa izvjesnom Dušankom Pekić-Jeknić, predstavnicom trgovinske misije Crne Gore u Italiji, koje su talijanski mediji s nasladom objavljivali u nastavcima, skupa sa nalazima do kojih je došao nesretni dr. Scelsi? Šta sa dokumentacijom koja do u detalje razotkriva “poslove” napuljske mafije Camorre i klana Sacra Corona Unita u Crnoj Gori?

Istražitelji su zabilježili da je skoro svake noći flota od desetak velikih glisera natovarenih paketima cigareta putovala od Bara do Barija, računajući da je tokom tih osam godina iz Crne Gore krijumčareno nevjerovatnih milijardu cigareta mjesečno, koje je mafija neoporezovane prodavala na crnom tržištu. Šta sa činjenicom da je Crna Gora, nudila zaštitu bjeguncima za kojima je u Italiji bila raspisana potjernica? Ništa. Crna Gora je, barem što se ovoga posljednjeg tiče, eldorado za rashodovane i kriminalizirane despote: sjećamo se bivšeg tajlandskog premijera Taksina Šinavatre, koji je nakon svrgavanja i optužbi za korupciju legitimno dobio crnogorsko državljanstvo.

MUBARAK

Ovih dana bilježimo i medijske napise prema kojima bi najnoviji ponosni vlasnik crnogorskog pasoša mogao biti i Hosni Mubarak, egipatski faraon i još jedan u nizu istaknutih boraca za ljudska prava. Podgorička štampa tvrdi da je mogućnost realna, jer je jedan od Mubarakovih sinova Gamal vlasnik značajnog dijela akcija kompanije Orascom, koja je sa crnogorskom Vladom prošle godine potpisala ugovor o gradnji ekskluzivnog turističkog naselja na poluostrvu Luštica kod Tivta vrijednog 1,1 milijardi eura. Većinski vlasnik Orascoma, egipatski milijarder Nagib Saviris, pobjegao je iz Kaira sa sinovima egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka Alajom i Gamalom i grupom od oko 20 bogataša. Oni su sa devetnaest privatnih, luksuznih aviona prebacili svoje porodice i najbliže saradnike u Dubai, London i na Kipar. Dnevna štampa prenosi i da se “u dobro obaviještenim krugovima već govori da će Saviris preko Kipra doći u Crnu Goru i pripremiti teren za mogući dolazak Hosnija Mubaraka i njegove porodice”.

Crnogorski rasplet egipatske revolucije nije tako nemoguć: iako Saviris i porodica Hosnija Mubaraka posjeduju britanske pasoše, vlasnik Orascoma izbjegava Ujedinjeno Kraljevstvo jer je u toj zemlji, navodno, zloupotrijebio britanski zakon o stečaju. Crnogorski sedmičnik “Monitor” objavio je da je prošlogodišnji susret tadašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića sa Hosnijem Mubarakom u Kairu pripremio upravo vlasnik Orascoma, uz asistenciju advokata Florijana Amarelera, koji je zadužen za projekte u Crnoj Gori. “Pošto se Egipat lomi, a novce iznesene iz te zemlje treba preseliti na druge tačke planete”, retorički se pita Monitor, “ima li idealnijeg mjesta od nedirnutog poluostrva na crnogorskoj strani Mediterana?”

EMOCIJE

Iako bošnjački član Predsjedništva BiH i član SDA Bakir Izetbegović tvrdi da bi vlast u državi mogla biti formirana do kraja mjeseca jer su “lideri političkih stranaka približili stavove u vezi sa formiranjem vlasti”, malo je vjerovatno da će tako i biti jer su se u cijelu priču uključile – emocije. Iz medija koje pod svojom kontrolom drži SDP već skoro dvije sedmice ne prestaje baražna paljba po SDA i predsjedniku te stranke Sulejmanu Tihiću, a iz istih izvora stižu sve konkretnije sugestije da bi SDP-u puno poželjniji partner u vlasti mogla biti desničarska SBBBiH Fahrudina Radončića. Sukob je eskalirao u manje-više otužnu javnu razmjenu uvreda na nivou glasnogovornika. Najprije je urednik Federalne televizije Bakir Hadžiomerović iznio tezu po kojoj je “SDP sklapanjem pakta sa SDA izgubio historijsku priliku da od BiH napravi normalnu državu”, pitajući se “kako krenuti naprijed sa strankama i liderima koji su nas i gurnuli u ovo blato”. Na to je odgovorio glasnogovornik SDA Salmir Kaplan, tvrdnjom da je “nedopustivo da se jedan javni emiter, kao što je FTV, koristi u privatne svrhe i da služi za privatna razračunavanja jednog novinara sa cjelokupnom javnošću u BiH”. To što SDA godinama – uz asistenciju Stranke za BiH – predvodi sveopću pljačku Bosne i Hercegovine ne znači da treba zanemariti činjenicu da i Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine vuče za sobom korupcionaške afere, od kojih je najbolje dokumentiran pokušaj reketiranja sarajevskih privrednika, u tzv. aferi reket.

EMOCIJE 2

Milorad Dodik, uvjeren da bez ljubavi prema Republici Srpskoj nema ni porodičnog života, ipak priznaje da gaji određene emocije i prema državnim ministarstvima. Njegov koncept učešća u vlasti Bosne i Hercegovine svodi se na plan da “Srbima pripadaju četiri ministarska mjesta u Vijeću ministara BiH, među kojima i mjesto ministra vanjskih poslova”. “Kada nas pozovu i kažu da četiri mjesta stoje na raspolaganju Srbima, mi iz SDS-a i SNSD-a ćemo otići tamo i uključiti se u rad. Drugih emocija uopšte nema. Mi imamo svoju poziciju koja se zove pozicija Republike Srpske”, izjavio je predsjednik Republike Srpske u Narodnom pozorištu u Beogradu. Morao je govoriti emotivno jer mu je premijer Srbije Mirko Cvetković uručio Zlatni dinar cara Dušana kao priznanje za jačanje privrednih i kulturnih veza Srbije i Republike Srpske.

EMOCIJE 3

Prve antivladine proteste u Banjoj Luci organizirala je omladinska udruga građana Oštra nula. Nekoliko stotina prosvjednika mirno su prošetali kroz centar grada noseći transparente poput “Socijala smrdi”, “Ako vam je dobro, onda ništa” ili “Dišem, ukini me” i skandirajući: “Lopovi, lopovi!” Demonstrante je na ulice istjerala poruka Milorada Dodika upućena predstavnicima boračke populacije da im naknade neće biti isplaćene, ukoliko svoja prava budu tražili na ulici. Međutim, kod boraca su ipak pobijedile emocije – prema mjesečnoj naknadi od stotinjak eura. Oni se, naime, nisu odazvali pozivu na proteste. “Okupili smo se da izrazimo nezadovoljstvo svojim socijalnim statusom, ali i da podržimo borce povodom izjave predsjednika RS kada im je rekao da neće dobiti ništa ako protestuju. Zadovoljni smo što je skup uspio, međutim želim da prozovem sindikate i studente kojima je očito dobro, ali i predstavnike Boračke organizacije RS koja se na naše pozive nije javila”, izjavio je nakon protesta Dejan Cocić, član udruženja Oštre nule.