Jedna godina za jedan život

Trinaest godina nakon smrtonosnog premlaćivanja Jovana Borovića (63) na njegovom kućnom pragu u Suhaču kraj Sinja, na splitskom Općinskom sudu nepravomoćno su na po godinu dana zatvora osuđeni Stipe Bulj (50), Dražan Bulj (49) i Zdravko Bašić (33).

“Optuženima, zbog protoka vremena i zato što su danas ozbiljni ljudi i ugledni mještani koji su se redovno odazivali na rasprave, daje se po godinu dana zatvora, jer je ipak izgubljen jedan život”, obrazložio je sudac Tomislav Zlodre jednu od najskandaloznijih nepravomoćnih presuda za nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom.

– Presuda me šokirala. Reći za optužene, iza kojih se vuče po nekoliko pravomoćnih kaznenih presuda, da su ugledni mještani i ozbiljni ljudi, to je stravično. I još dodati da je ipak izgubljen jedan život, kao da je slučajno izgubljen, a čovjek je ustvari ubijen i to zbog svoje nacionalne pripadnosti – zgrožena je Semina Lončar, predsjednica splitskog Centra za razvoj demokracije, koja je pratila ovaj sudski proces što je, po njezinu mišljenju, otpočetka vrvio nepravilnostima.

Pogrešna kvalifikacija

– Državni tužitelj optužnicu je podigao tek na intervenciju obitelji ubijenog Borovića, koja je i sama pokrenula istragu i pronašla medicinske dokumente kao dokaze. Samo kazneno djelo pogrešno je kvalificirano, kao nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom, a radilo se o ubojstvu iz etničkih razloga i takvim ga je državni tužitelj Eugen Tolić trebao i kvalificirati. Međutim, za kazneno djelo ubojstva sude županijski sudovi, a ovako je slučaj preuzeo niži, općinski sud. Kvalifikaciju zločina iz mržnje sudac je vrlo vješto izbjegavao, a ni državni tužitelj nije pokušao dokazati da je ubojstvo Jovana Borovića bilo samo kraj dugogodišnjeg zlostavljanja i zastrašivanja te obitelji na nacionalnoj osnovi, o čemu svjedoči i više od 50 policijskih zapisnika o intervencijama, koje je samo trebalo izvući iz ladice. Državni je tužitelj sucu mogao predočiti i otežavajuće okolnosti: optuženici su nakon tog kaznenog djela počinili niz drugih, za koja su pravomoćno osuđeni – kaže Semina Lončar.

Postupak se, dodaje, namjerno odugovlačio: promijenjena su tri suca, a i optuženi su na početku često mijenjali odvjetnike. Slučaj je završio u rukama suca Zlodre, inače zaduženog za slučajeve maloljetničke delikvencije.

– To je samo dokaz neozbiljnosti sudstva, bagateliziranja i ponižavanja obitelji pokojnoga Jovana Borovića. Obrana je stalno izmišljala neke nove svjedoke, koji nisu imali nikakve veze s događajem. Zašto im je sud dopustio takvo ponašanje? Na kraju su čak zahtijevali ekshumaciju tijela ubijenog i nova sudska vještačenja – kaže ova aktivistica. Osim toga, optuženici i njihovi branitelji cijelo su vrijeme igrali na kartu zastare, koja još nije isključena.

– Zastara nastupa za dvije godine, pa ako Županijski sud usvoji njihove žalbe i vrati predmet na ponovno postupanje, sasvim je moguće da će optuženici izbjeći čak i ovu blagu kaznu. Nadam se da će Županijski sud ipak preinačiti presudu na barem pet godina zatvora, koliko zakon sada dopušta – kaže Semina Lončar.

Ishodom sudskog postupka i obrazloženjem presude ne mogu biti zadovoljni ni članovi obitelji Jovana Borovića.

– To je sramota, oni su ovom presudom nagrađeni, a ne osuđeni. Kakvi su to ugledni mještani i uzorni građani koji su svih tih godina pucali po našoj kući, palili okolnu šikaru, prijetili svjedocima? – komentira Jovanova kći Rosanda Macan, umorna od svih poniženja i uvreda kojima su tokom sudskog postupka bili izloženi. Neugodno ju je iznenadilo i ponašanje suca za vrijeme rasprava.

– Kada bi primijetio da pričamo ili neku našu mimiku, derao bi se da će zvati policiju i izbaciti nas van – kaže Rosanda Macan.

Sudac im nije dao riječ

– Sudac nam uopće nije dao riječ na izricanju presude, a malo je falilo da nas izbaci iz sudnice, dok je optuženička strana slobodno bacala komentare – nadovezuje se njezin brat Božidar Borović.

– Kada zgaziš psa, dobiješ godine, a kamoli kada letvama zatučeš i ubiješ čovjeka na njegovom kućnom pragu – dodaje Božidar. Kaže kako će pokrenuti građansku parnicu radi naknade štete i povrede časti i ugleda pokojnoga oca.

– Ništa se posljednjih godina nije promijenilo u hrvatskom pravosuđu, a pogotovo ne rasistički odnos koji se prakticira prema građanima srpske nacionalnosti. To je jedan sistem u kojem su niži sudovi dobili zadatak da posao obave primitivno i sirovo, dok drugi isto nastavljaju u rukavicama, sofisticirano i uz određeno zgražanje. Što drugo reći kada je hrvatskim sudovima olakšavajuća okolnost sudjelovanje u Domovinskom ratu, a ne obaziru se na pretvaranje građana Hrvatske u građane prvog i drugog reda – kaže Tonči Majić, predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava.

– Poglavlje o pravosuđu može se zatvoriti samo ako Evropa procjeni da od Hrvatske, bez obzira na ovakvo pravosuđe, ima više koristi nego štete. Nitko u Evropi nije naivan, pa da misli da se hrvatsko pravosuđe doista promijenilo – komentira Majić.

Zatukli ga kolcima

Trojica optuženih došli su na pravoslavni Božić 1998. pred kuću Jovana Borovića i pretukli ga na pragu drvenim kolcima, nanijevši mu niz teških ozljeda po glavi i tijelu. Završio je u bolnici iz koje je dan poslije pušten na kućnu njegu. Ubrzo se stanje zakompliciralo, pa je ponovno završio u KB-u Split, gdje je preminuo 4. februara 1998.

Iste je godine Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu protiv Stipe i Dražana Bulja i Zdravka Bašića. Medicinska vještačenja provedena su u Splitu, Rijeci i Zagrebu. Sporna je bila Borovićeva ozljeda glave, jer nije bilo fizičkog dokaza frakture, nego je ona utvrđena na temelju zraka u lubanji.

Inače, prvooptuženi Stipe Bulj brat je Pavla Bulja, a drugooptuženi Dražan Bulj brat Ivana Bulja, dvojca optuženog za silovanje i brutalno ubojstvo maloljetne Sinjanke Anđele Bešlić.