Pokrajine

Uprkos amnestiji, vukovarsko-sremska policija Srbima oduzima oružje

Doviđenja ili zbogom lovačkom oružju?

Tokom prošle godine, više od 20 pripadnika srpske nacionalne manjine s područja nadležnosti PU vukovarsko-sremske ostalo je bez dozvole za držanje i nošenje lovačkog i drugog oružja

Uprkos Zakonu o amnestiji, kojim su od 1996. godine obuhvaćeni hrvatski državljani srpske nacionalnosti, vukovarsko-sremska policija Srbima oduzima oružje zbog toga što je protiv njih 90-ih godina vođen postupak za krivično delo oružane pobune protiv Republike Hrvatske. Tokom prošle godine, više od 20 pripadnika srpske nacionalne manjine s područja nadležnosti Policijske uprave vukovarsko-sremske ostalo je bez lovačkog i drugog oružja ili je odbijeno prilikom podnošenja zahteva za nabavku oružja.

Među oštećenima je najviše lovaca, ali i građana koji su posedovali neko drugo zakonom dozvoljeno oružje iz Markušice, Gaboša, Ostrova, Karadžićeva, Mlake Antinske, Bršadina, Borova, Negoslavaca i Vukovara. Sve je poprimilo veće razmere kada je 1. decembra u vinkovačkoj policiji bila zakazana usmena rasprava za njih petnaestoricu.

Saslušanje umesto dozvole

Problem je nastao kada su tim ljudima počele isticati desetogodišnje dozvole koje je trebalo obnoviti. Našem sagovorniku iz Markušice dozvola za nošenje oružja istekla je početkom jula. Izvadio je lekarsko uverenje, predao zahtev i nadao se pozitivnom rešenju. Umesto toga stigao mu je poziv da se javi na saslušanje u Policijsku stanicu u Vinkovcima. Kada se početkom decembra javio policiji, saznao je da će mu zbog krivičnog dela oružane pobune biti oduzet pištolj “tetejac”, što se par dana pre Nove godine i dogodilo.

Ovaj 65-godišnjak jedan je od dvadesetak Srba koji su se s tim problemom za pomoć obratili Zajedničkom veću opština u Vukovaru, gde su mu pomogli da napiše žalbu koju je uložio u zakonskom roku i sada čeka rešenje. Zbog toga i nije želeo svoje ime u novinama.

Iz istih razloga to nije hteo ni dugogodišnji lovac iz Bršadina, kojem je oduzeta lovačka puška, češka “zbrojovka” s pripadajućim oružnim listom.

Zanimljivo je to što su svi oni pre deset godina bez ikakvih poteškoća dobili potrebne dozvole za držanje i nošenje oružja, iako su nadležnim organima među ostalim podacima bili poznati i oni na osnovu kojih im danas te iste dozvole uskraćuju, a oružje potom oduzimaju. Mnogi lovci su u proteklih deset godina nabavljali po više komada lovačkog oružja, po istim propisima i zakonima, što čitavu situaciju čini apsurdnom.

Ispostavilo se da su nakon primene Zakona o amnestiji, kojim su sudski postupci protiv Srba optuženih za oružanu pobunu obustavljeni, a već donete presude stavljene van snage, ti ljudi, slučajno ili namerno, i dalje ostali u krim-evidenciji policije, saznali smo u Zajedničkom veću opština.

U pravnoj službi te institucije, gde smo razgovarali s Draganom Jeckov, diplomiranom pravnicom, svima koji su im se javili s tim problemom savetovali su da se obrate Županijskom sudu u Osijeku koji je pravni sledbenik Vojnog suda i da zatraže izdavanje rešenja o amnestiji na osnovu kojih bi se uz podnošenje zahteva nadležnoj policijskoj upravi izvršilo njihovo brisanje iz kriminalističke evidencije. Budući da se to ne može učiniti kolektivno, kažu u ZVO-u, jedini način je da to svako za sebe zatraži.

Uspeo vratiti oružje

To je uspeo uraditi Radenko Nikolić iz Markušice, koji je početkom aprila prošle godine podneo zahtev za nabavku lovačkog oružja. Prvo je odbijen, a posle osam meseci, kada je nakon pismenog zahteva brisan iz krim-evidencije, uspeo je dobiti dozvolu. Slično je okončano još nekoliko slučajeva, ali najgore su prošli oni kojima je oružje oduzeto i koji strahuju da će proces povrata zasigurno duže trajati budući da uključuje podnošenje žalbi, njihovo razmatranje i rešavanje.

Predsednik Zajedničkog veća opština Dragan Crnogorac smatra da su postupci vukovarsko-sremske policije ciljani i da im je namera zastrašiti srpsko stanovništvo.

– Mislim da nisu dobronamerni. Rešenja o amnestiji se koriste u trenucima kada to vlasti odgovara da bi se malo zatalasala situacija u društvu i da se Srbi uplaše. To je jasna poruka koja se pripadnicima srpske nacionalne manjine šalje već godinama, ne samo preko oduzimanja oružja, već i hapšenja, neprimanja u policijsku ili neke druge službe, nepriznavanja određenih prava – kaže Crnogorac i dodaje da se ZVO već obratio svim merodavnim institucijama sa zahtevom da se takva praksa zaustavi.

– Na poruku odgovaramo porukom da nismo plašljivi, da te ljude ima ko da zastupa i da ćemo pripadnike naše zajednice i ubuduće štititi kod svih postupaka koji nisu utemeljeni na pravu nego na politici – poručio je predsednik ZVO-a.

Apsurdno objašnjenje PU vukovarsko-sremske

Objašnjenje ovakvog postupanja policije potražili smo u PU vukovarsko-sremskoj kojima smo se, kako su i zatražili, obratili pismeno.

“Zakon o općem oprostu ekskulpira pravomoćno osuđene počinitelje kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj, isključivo od kaznenog progona ili postupka. Postojanje kaznenog djela, odnosno sama činjenica da su vlasnici oružja počinili najteža kaznena djela protiv Republike Hrvatske nije sporna niti upitna, te stoga, sukladno članku 10. stavak 2. točke 3. i 5. Zakona o oružju predstavlja zapreku za izdavanje odobrenja za nabavku oružja odnosno njegovo posjedovanje”, piše između ostalog u njihovom odgovoru. Iz vukovarsko-sremske policije još navode da je iz istog razloga u periodu od 1999. do 2010. godine ukupno doneseno 31 rešenje o oduzimanju oružja. Tvrde da je u svim postupcima provedena pravilna primena materijalnog prava sa tačno i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

U Zajedničkom veću opština se ne slažu s tim.

– U Zakonu o oružju kao razlog za oduzimanje oružja nije predviđeno da se ono može oduzeti zbog činjenice da je protiv nekog samo vođen krivični postupak za oružanu pobunu, jer taj postupak nije pravomoćno okončan i nema pravomoćne presude – objašnjava pravnica ZVO-a Dragana Jeckov.

Dragana Bošnjak

    Karlovačka tribina o suočavanju s prošlošću

    Što si radio u ratu, djede?

    Gost tribine, kojoj su prisustvovali i učenici i nastavnici karlovačke Šumarske škole, bio je sociolog Dražen Lalić

    U organizaciji karlovačkog Odbora za ljudska prava, povodom 27. januara, Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta i sprečavanja zločina protiv čovječnosti, u karlovačkoj Knjižnici za mlade održana je tribina pod nazivom “Suočavanje sa prošlošću – pojam i povijesni razvoj”. Gost tribine bio je Dražen Lalić sociolog i profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka. Tribini su prisustvovali i učenici karlovačke Šumarske škole sa svojim nastavnicima.

    – S prošlošću se potrebno suočiti kako bi svi, posebno mladi, saznali što se stvarno dogodilo u Drugom svjetskom ratu. Historičari i intelektualci imali su ključnu ulogu u suočavanju Njemačke sa svojom prošlošću. Njemačka je u tom pravcu otišla najdalje, ali ni to nije išlo lako – rekao je Lalić.

    – Bilo je potrebno dosta vremena i više generacija za dovršetak tog procesa. Sve dok unuci i praunuci nisu kritički propitali svoje djedove i pradjedove što su radili u Drugom svjetskom ratu, pravog suočavanja nije bilo. I Južnoafrička Republika tu je dosta učinila, kao i Argentina i Čile. Rusija i Italija se nemaju baš čime pohvaliti – dodaje Lalić.

    – Na području SFRJ može se govoriti o zakonu spojenih posuda. Kada se u Srbiji želi reafirmirati četništvo, to se odmah reflektira na reafirmaciju ustaštva u Hrvatskoj. Mi u tom pravcu činimo napore: izvještaji HHO-a o zločinima u akcijama “Bljesak” i “Oluja” bili su vrlo značajni. Žrtve uvijek treba isticati u prvi plan. Nažalost, za mnoge u našoj zemlji rat još uvijek traje. Radi se o “karijernim braniteljima” – zaključio je Dražen Lalić. M. C.

      Svečana akademija povodom jubileja 10. zagrebačkog korpusa NOVJ

      Josipović: Da imam ovlasti…

      Da imam ovlasti koje kao predsjednik Republike nemam, antifašistički borci bili bi u pravima izjednačeni s braniteljima, a Zagreb bi ponovno imao Ulicu 8. maja, rekao je Ivo Josipović

      U Zagrebu je, u prisustvu državnog vrha i diplomatskog kora zemalja nekadašnje antifašističke koalicije, među kojima i Srbije, a pod pokroviteljstvom predsjednika Ive Josipovića, održana svečana akademija povodom obilježavanja 67. godišnjice osnivanja 10. Zagrebačkog korpusa NOVJ, 70. godišnjice ustanka u Hrvatskoj i 66. godišnjice oslobođenja Zagreba.

      – Da imam ovlasti koje kao predsjednik Republike nemam, antifašistički borci bili bi u pravima izjednačeni s braniteljima, bili bi obnovljeni srušeni spomenici od kojih su neki bili vrijedna umjetnička djela, Zagreb bi ponovno imao Ulicu 8. maja, a povijest koja se uči u školama mnogo bi bolje odražavala događaje od 1941. do 1945. godine – rekao je Josipović. Priznao je Vladi zasluge za financiranje obnove nekih spomenika, dodavši da bi prilikom njihovog otkrivanja trebali biti prisutni svi faktori vlasti kako bi pokazali iskrenost.

      – Oni koji nisu skloni antifašizmu i koji žele da antifašizam nestane s popisa ustavnih vrijednosti, često se pozivaju na evropsku deklaraciju o osudi zločina komunizma, čime se čini nepravda antifašistima – dodao je Josipović. Založio se za to da svaka žrtva, na kojoj god strani bila, ima pravo da joj se oda počast i položi cvijeće na grob, te da počinioci zločina na svim stranama budu kažnjeni.

      – Ali pritom se mora znati tko je bio na kojoj strani – rekao je Josipović.

      – Antifašistička borba osvjetlala je obraz Hrvatskoj i našla se u izvorišnim osnovama Ustava, što nitko neće dovesti u pitanje – rekao je predsjednik Sabora Luka Bebić, podsjetivši na otpor hrvatskih i slovenskih antifašista Talijanima nakon Prvog svjetskog rata.

      Šef Odbora za njegovanje tradicija 10. korpusa, general Josip Skupnjak, govorio je o ratnom putu korpusa koji je osnovan 19. januara 1944. od 32. i 33. divizije i više partizanskih odreda s oko 7.500 boraca, a koji je protiv sebe imao 40.000 Nijemaca, ustaša i domobrana. Kroz korpus je prošlo 20.000 boraca, od toga 1.000 žena, pri čemu je poginulo ili ranjeno 7.000 boraca. N. Jovanović

        Popravak devastiranog obilježja košta čak 27.000 kuna

        Skupa obnova spomenika u Prkosu

        Predsjednica mjesnog odbora Prkos Lasinjski Danica Mičić, ujedno zamjenica načelnika Općine Lasinja iz redova srpske zajednice, dobila je prvu ponudu za obnovu nedavno devastiranog spomenika u Prkosu. Cijena iznosi 27.000 kuna. Nije problem u veličini, boji i kvaliteti mramora, već u više od hiljadu slova koja treba uklesati u mramornu ploču spomenika koji je, nakon višekratnih oštećenja, gotovo potpuno uništen lani na Dan mrtvih.

        – S obzirom na to da su svi sudionici lanjske komemoracije gotovo jednoglasno osudili zločin i obećali pomoć u postavljanju novog spomen-obilježja, vjerujem da ćemo do kraja ove godine uspjeti naći sredstva i obnoviti spomenik. Računamo na pomoć države, Vlade, Ureda predsjednika, nevladinih udruženja, SDSS-a, Srpskog narodnog vijeća, Grada Karlovca, Karlovačke županije, antifašista i njihovih udruženja, Općine Lasinja, samih građana i Regionalnog ureda za zaštitu spomenika kulture, jer je spomenik bio pod zaštitom države – kaže Danica Mičić.

        Dodaje da je već kontaktirala odgovorne za zaštitu spomenika kulture, no oni su joj odgovorili da se takvi projekti moraju kandidirati za obnovu. Za ovu su godinu projekti bili prijavljeni lani i sredstva su već odobrena. Ako projekt kandidiraju ove godine i on bude odobren, sredstva za obnovu mogla bi stići tek u 2012. M. Cimeša


        Savindan svečano obilježen u cijeloj Hrvatskoj

        Slavili svetitelja širokih pogleda

        Sveti Sava je kontaktirao i sa drugim hrišćanskim crkvama, sve je poštovao. O Svetom Savi su pevali i pisali i dubrovački franjevci, rekao je episkop Lukijan u Belom Manastiru

        Brojnim liturgijama i akademijama te drugim manifestacijama i humanitarnim akcijama, Srbi u Hrvatskoj i ove su godine svečano obilježili Savindan.

        Nakon liturgije u crkvi Svetog Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, koju je služio mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cele Italije Jovan, i sječenja slavskog kolača, djeca koja u crkvenoj opštini pohađaju pravoslavnu vjeronauku izvela su recital. Mitropolit, brojni ugledni gosti i vjernici prisustvovali su i sječenju slavskog kolača u Srpskoj pravoslavnoj opštoj gimnaziji “Kantakuzina Katarina Branković”. Učenici su izveli program kojim su brojnu publiku proveli kroz historiju srpskih i pravoslavnih škola u Zagrebu. Direktor gimnazije, protojerej stavrofor Slobodan Lalić, podijelio je priznanja zagrebačkom VSNM-u za donaciju gimnaziji, te profesorici srpskog jezika Nataši Ćećez Sekulić i profesorici fizičkog odgoja Svjetlani Kilibarda za uloženi napor u uvježbavanju učenika.

        Od Zagreba do Udbine

        U dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu održana je centralna akademija Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, na kojoj je godišnja nagrada “Sava Mrkalj” uručena pjesniku Đorđu Nešiću. Nadahnutim izvođenjem zahtjevnih crkvenih pjesama, Beogradski muški hor, pod vodstvom đakona Vladimira Rumenića, zaslužio je višestruke aplauze.

        Sveti Sava obilježen je i u novootvorenom kulturno-informativnom centru na Udbini, a proslavi je prisustvovalo preko 200 mještana Udbine i okolnih sela. Program su održali članovi SKD “Prosvjete” iz Korenice, pod vodstvom protojereja Dalibora Tanasića i Biljane Kalember, te recitatorska sekcija iz Udbine koju vodi Ljubica Godeč, a na kraju je mališanima podijeljeno 120 paketića.

        Naročito je veselo i svečano bilo u Dvoru, gdje su manifestacije u organizaciji tamošnjeg pododbora “Prosvjete” trajale više dana. Uoči Savindana održana je dječja kreativna radionica na kojoj je učestvovalo 20 djece, koja su dobila i prigodne nagrade za svoje izložene radove. Otvorena je i izložba slika Ljiljane Božićević i Ljiljane i Marijana Janoševića, a održano je i literarno veče na kome su članovi “Prosvjete” interpretirali stara kazivanja i prigodne pjesme o Svetom Savi. Na sam Savindan, nakon liturgije i recitala u dvorskoj crkvi Sv. Georgija, održana je duhovna akademija na kojoj su nastupili ansambl “Sv. Platon Banjalučki – Istočnik” i članovi pododbora, pjevajući uz crkvene pjesme i etno pjesme iz Kosovskog ciklusa.

        U Splitu je tamošnji pododbor “Prosvjete” organizirao svečanost na kojoj je nastupio ženski zbor pod vodstvom Olge Barbir. Skupilo se stotinjak članova i prijatelja društva.

        Banjalučani u Karlovcu

        U karlovačkom gradskom kazalištu Zorin dom, u organizaciji karlovačkog pododbora “Prosvjete”, održana je treća Svetosavska akademija. Među brojnim gostima bili su karlovački gradonačelnik Damir Jelić i dožupan Milenko Rebić. O liku Svetog Save govorio je prvi karlovački paroh, protojerej Slaviša Simaković. U vrlo uspješnom kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupila je etno grupa Trag iz Laktaša.

        Vladika Gerasim služio je liturgiju u crkvi Svetog Petra i Pavla u Donjem Budačkom. Na svečanosti u obližnjem manastiru, 87 krnjačke djece dobilo je prigodne poklone, paketiće sa slatkišima. U umjetničkom dijelu programa nastupili su mladi članovi krnjačkog pododbora “Prosvjete”.

        Svetosavska proslava održana je i u Drežnici, u organizaciji mjesnog odbora i crkvene opštine, a uz sudjelovanje domaćeg kulturno-umjetničkog i duhovnog društva “Đurđevdan”. U organizaciji VSNM-a Grada Ogulina, proslava je održana i u sportskoj dvorani ogulinske osnovne škole “Ivana Brlić Mažuranić”. Večernje bogosluženje održano je u crkvi Svetog Georgija, a u duhovno-umjetničkom dijelu programa uz “Đurđevdan” sudjelovali su i članovi pododbora “Prosvjete” iz Ogulina i Donjih Dubrava.

        Svetosavsku akademiju i ove je godine organizirao riječki pododbor SKD “Prosvjete”. Publika u potpuno ispunjenom Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku dva je sata uživala u programu, a svoje mjestu u prvom redu zauzeli su i generalni konzul Republike Srbije u Rijeci Zoran Milivojević, riječki zamjenik gradonačelnika Željko Jovanović i zamjenik primorsko-goranskog župana Vidoje Vujić. U programu, kroz koji je prisutne vodio glumac Igor Galo, čule su se talijanske, hrvatske i makedonske pjesme, gledala makedonska i bosanska kola, ali su, dakako, dominirali folklor, ali i ozbiljna glazba iz različitih razdoblja srpske kulture. Izmjenjivali su se na pozornici pjevači i glumci HNK-a “Ivana pl. Zajca”, članovi domaćeg pjevačkog zbora “Jeka Primorja”, KUD-a “Fratelanca” i Zajednice Talijana Rijeke, a posebno topao prijem riječke publike doživjeli su mladići i djevojke dvaju folklornih ansambala, riječkog “Svetog Nikole” što djeluje pri “Prosvjeti” i “Đurđevdana” iz Drežnice. Ipak, apsolutne zvijezde bili su harmonikaš Aleksandar Ostojić i neprikosnoveni glumac Rade Šerbedžija, odnedavno stanovnik Rijeke, koji je odrecitirao stihove nekoliko pjesnika i na koncu večer začinio vlastitom baladom.

        Program u Hrvatskom domu

        Ansambl narodnih igara Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” održao je u Hrvatskom domu u Vukovaru program povodom praznika Svetog Save. Nakon Svetosavske himne, koju su zajedno s izvođačima pevali i mnogi posetioci, besedu o Svetom Savi održao je vukovarski književnik i istoričar Borivoj Čalić. U programu koji je vodio Boško Negovanović, voditelj nekad popularne emisije “Varošarije” na novosadskoj televiziji, nastupili su i vokalni solisti Živojin Jergić i Milisav Petković, uz pratnju orekstra Ansambla. Pored vukovarskog gradonačelnika Željka Saba, u publici su bili i generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić, predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović i zamenik vukovarsko-sremskog župana Đorđe Ćurčić.

        – Velika je stvar da je ovaj program održan u Hrvatskom domu – rekao je Stevan Bajac, jedan od posetilaca. Budući da vrata Hrvatskog doma proteklih godina nisu bila otvorena srpskim kulturno-umetničkim društvima, i drugi su posetioci pozdravili to kao nagoveštaj boljeg odnosa hrvatskih institucija prema srpskoj nacionalnoj manjini u gradu.

        Himnom “Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi”, osvećenjem slavskog kolača i žita, a potom svečanom akademijom, Osnovna škola Borovo obeležila je školsku slavu Svetog Savu. Borovska škola je sa oko 330 učenika najveća osnovna škola u Hrvatskoj u kojoj se nastava odvija na srpskom jeziku i pismu. Svetosavska akademija tradicionalno je održana i u vukovarskoj Gimnaziji na srpskom jeziku. U programu naslovljenom “Sveti Sava – Podvižnik svetlosti” učestvovali su recitatori, pevačka grupa gimnazijalki “Karmen” i Vukovarsko srpsko pevačko društvo “Javor”.

        Brojno u Belom Manastiru

        Odluka episkopa Lukijana da se Svetosavska akademija, koja se ove godine poklopila s dvadesetom obljetnicom utemeljenja Osječko-poljske i baranjske eparhije, održi u jedinom baranjskom gradu, pretvorila se u nezapamćeno sabranje naroda. Ova jedinstvena manifestacija započela je jutarnjom liturgijom u crkvi Sv. arhangela Mihaila, koju su služili protojerej stavrofor Vlado Kljajić i protonamesnik Dragan Vukadinović. Titula svetosavskog kuma crkve ove je godine pripala organizaciji “Kolo srpskih sestara” iz Belog Manastira. Nakon toga, svim prisutnim mališanima podeljeni su prigodni paketići SKD “Prosvjete” pododbora Beli Manastir.

        Na početku svečane Svetosavske akademije, koja je održana u večernjim satima u ispunjenoj sali belomanastirskog bioskopa, prisutnima se obratio episkop Lukijan.

        – Sve što je lepo i plemenito to nam je ostalo od Svetog Save, i mi to moramo da negujemo. To nas čini velikim narodom pred ostalim narodima sveta. Mi volimo sve ljude, jer Sveti Sava je kontaktirao i sa drugim hrišćanskim crkvama, nije se uvukao u neku kalušturu, sve je poštovao. O Svetom Savi su pevali i pisali i dubrovački franjevci – rekao je, između ostalog, episkop Lukijan.

        U kulturno-umetničkom programu dominirale su svetosavske recitacije, prigodne pesme i igre u izvedbi SKUD-a “Jovan Lazić” iz Belog Manastira, Srpskog pevačkog društva “Javor” iz Vukovara i zbora sveštenika eparhije. Uz episkopa Lukijana i sveštenike iz cele eparhije, svetkovinu su uveličali Živorad Simić, generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru, belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš, dožupan Osječko-baranjske županije Jovan Jelić i brojne druge ličnosti iz političkog, kulturnog i javnog života.

        N. Jovanović, E. Marinković, M. Cimeša, D. Bošnjak, Z. Popović

          Stogodnjak (45)

          4. 2. – 11. 2. 1911: protiv dr Hinka Hinkovića, uglednog zagrebačkog advokata i branitelja Srba u tzv. veleizdajničkom procesu, “banski je stol odredio disciplinarne izvide radi nekih novinskih članaka, koji se poglavito tiču veleizdajničke parnice”. Novine javljaju da je dr Hinković tražio izuzeće “suca istražitelja Pavešića, koji je bio prvi votant u veleizdajničkom senatu, pa ujedno otklon i cijelog sudbenog stola zagrebačkog”.

          * Školski odbor u Strmenu (kotar Kostajnica) jednoglasno je odlučio da se u školi i školskom odboru ureduje ćirilicom. Odluka je, preko kotarskog nadleštva, poslana Zemaljskoj vladi u Zagrebu na potvrdu.

          * U sokolani “Srpskog sokola” u Zagrebu održana je šesta glavna redovna skupština društva na kojoj je podneseno više izvještaja o radu. U njima je, uz ostalo, navedeno da je društvo sudjelovalo na brojnim domaćim i inozemnim sletovima, pa tako i na onim održanim u Srbiji, Sloveniji i Bugarskoj, sa više od 130 članova.

          * Neke novine objavljuju vijest da se u Osijeku nastanilo 15 srbijanskih dezertera koji su u Slavoniju prebjegli jer se, kako su izjavili, “prema njima rđavo postupalo”.

          * Iz rubrike “Društvene vijesti” prenosimo da se Srpkinja Jovanka Matković iz Zagreba raskošno vjenčala u Austriji s Elizeom Rikardom Gomesom, konzulom Republike Urugvaj u Beču. Malo manje raskošna svadba održana je i u Jasenovcu, gdje je tamošnji trgovac Nikola Trkulja oženio ljepoticu iz Iriga Milicu Caričević. Oženio se još jedan trgovac – Ljubiša Šavić iz Udbine i to sa svojom mještankom Danicom Milojević.

          * A kad smo već kod vjenčanja evo i jedne neobične ženidbene ponude objavljene pod brojem 2257 u zagrebačkom “Srbobranu”: “Srbin star 32 godine, vlasnik 40 jutara prve klase oraće zemlje sa mladim voćnjakom, nešto marve, gotovine u iznosu od 600 kruna. Posjed leži na lijepom mjestu… Želim se upoznati sa Srpkinjom od 20 do 25 godina od boljih zemljoradnika roditelja i sa nešto miraza. Ako je udovica od 25 do 30 godina s jednim djetetom, onda više miraza. Vjenčao bi se po Uskrsu. Želio bi da je dotična rodom iz Like, Hrvatske, Srijema ili Bačke…” Budući ženik ostavlja i svoju adresu, ali ne i ime i prezime, već samo inicijale T. D.

          Đorđe Ličina